أهل السنة والجماعة - Ehlu sunnet vel-džemat

Islamski portal | Džemat-Sabah

Islam - Vjera mira Naslovna ISLAM|TEME Ahlak | Da`wah ZAKLINJANJE MAJKOM, ŽIVOTOM, DINOM, DŽAMIJOM, POSLANIKOM, KABOM-veliki grijeh kojeg cine mnogi

ZAKLINJANJE MAJKOM, ŽIVOTOM, DINOM, DŽAMIJOM, POSLANIKOM, KABOM-veliki grijeh kojeg cine mnogi

Share

(Potrudite se da ovo stigne do što veceg broja ljudi)

U Bosni i Hercegovini, ali i u širem okruženju, široke narodne mase, ali i oni sa visokim akademskim titulama, u svakodnevnom se životu veoma cesto zaklinju majkom, životom, Poslanikom, Kabom, dinom, a u skoroj prošlosti zaklinjali su se predsjednikom i u to je vrijeme zakletva predsjednikom bila mnogo ozbiljnija od zakletve Allahom.

Najžalosnije u svemu tome jeste što se veoma rijetko može cuti da neko ljude poducava i ukazuje im na pogrešnost i ozbiljnost posljedica takvog postupka. U knjigama hanefijskog mezheba, koje bi u stvarnosti trebale da budu sudija medu nama kada neko pogriješi, neizostavno je poglavlje o zakletvama u kojem se precizno navodi da je covjeku zabranjeno da se zaklinje nekim ili necim drugim osim Allahom.

Dakle, islam strogo zabranjuje sve vrste zaklinjanja, izuzev zaklinjanja Allahom, nekim Njegovim lijepim imenom ili svojstvom.

Na ovu zabranu ukazuje se u hadisu koji prenosi Ibn Omer, a u kojem se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nemojte se zaklinjati svojim ocevima, a onaj ko želi da se zakune, neka se zakune Allahom.” (Buhari)

Ibn Omer prenosi da se Omer zaklinjao svojim ocem, pa kada je jednom prilikom krenuo na putovanje sa jednom karavanom, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sustigao ga je i rekao mu: “Doista vam je Allah zabranio da se zaklinjete svojim ocevima, a onaj ko želi da se zakune, neka se zakune Allahom ili neka šuti.” (Buhari i Muslim)

Ibn Omer je cuo jednog covjeka da se zaklinje Kabom, pa mu je kazao: “Nemoj se zaklinjati necim mimo Allaha, doista sam ja cuo Allahovog Poslanika kako kaže: ‘Ko se zakune necim mimo Allaha, on je pocinio nevjerstvo ili širk.’” (Tirmizi i Ebu Davud, a šejh Albani ocijenio ga je vjerodostojnim u više svojih djela: Irvaul-galil, 8/189, broj hadisa 2561)

Citirani hadisi ukazuju na sljedece:

– Covjeku nije dozvoljeno da se zaklinje necim mimo Allaha.

– Ako ucena osoba cuje nekoga da se zaklinje necim mimo Allaha, treba da ga posavjetuje i da mu pojasni propis o tome.

– Kada se ljudima pojasni propis o odredenoj zabrani, treba im pojasniti i ukazati na šerijatsku alternativu.

– Na velicinu grijeha koji covjek cini zaklinjuci se necim ili nekim drugim mimo Allaha, ukazao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nazvavši takav postupak nevjerstvom ili širkom.

Ovom prilikom treba istaci da je u Kur’anu spomenuto da se Uzvišeni Allah zaklinje nekima od Svojih stvorenja, kao što su: vrijeme, zora, noc, Sunce, Mjesec, što nikako ne znaci da je nama dozvoljeno da se zaklinjemo time. Uzvišeni je Allah Stvoritelj Zemlje i nebesa, i ima apsolutno pravo da se zakune bilo kojim Svojim stvorenjem, dok mi, kao Allahovi robovi, ne možemo da se zaklinjemo nicim osim Allahom, kako nam je to pojasnio Allahov Poslanik, sallallahu aljehi ve sellem, u navedenim hadisima.

Korisno je spomenuti da se zabrana zaklinjanja necim mimo Allaha ne odnosi na zaklinjanje Kur’anom, jer je Kur’an Allahov govor.

U poznatoj pravnoj enciklopediji El-Mugni, Ibn Kudama je kazao: “U osnovi, zaklinjanje Kur’anom, ili nekim ajetom iz njega, ili Allahovim govorom, validna je zakletva, za koju se covjek treba iskupiti ako je prekrši. Ovo mišljenje zastupaju: Ibn Mesud, Hasan, Katada, Malik, Ahmed, Ebu Ubejd i vecina islamskih ucenjaka. Ebu Hanifa i njegovi ucenici kazali su da zaklinjanje Kur’anom nije validno i u slucaju da se zakletva prekrši ne treba se iskupljivati, a neki su kao dokaz za ovo naveli mišljenjem o tome da je Kur’an stvoren i da je Allahovo stvorenje. Mi svoj stav dokazujemo cinjenicom da je Kur’an Allahov govor i jedno od Njegovih svojstava, i da je zakletva njime validna, kao kada bismo rekli: “Tako mi Allahove uzvišenosti.” (El-Mugni, 9/ 504–505)

Kada je u pitanju zaklinjanje mushafom, to je dozvoljeno ako covjek time nijeti i cilja na zakletvu Allahovim govorom koji je zapisan u mushafu. U svakom slucaju, covjek bi trebao da izbjegava zaklinjanje mushafom, narocito u sredinama u kojima ljudi imaju mnogo devijantnih ubjedenja u pogledu zakletve, kako neko ne bi pomislio da se zaklinje samom knjigom – mushafom, u kojoj je zapisan Kur’an.

U pogledu zakletve-necim mimo Allaha, neophodno je naglasiti da se ta zakletva dijeli u dvije kategorije:

(1) zakletva koju covjek izgovori u zaboravu, kao uzrecicu, i u ovom slucaju treba se maksimalno truditi da to izbjegava i ne prakticira; i

(2) zakletva koju izgovori svjesno, što je veliki grijeh za koji je obavezan da se pokaje pokajanjem u kojem se ispunjavaju uvjeti primanja tevbe, a jedan od njih jeste da cvrsto odluci da se više nece vratiti tom grijehu i za taj prijestup ne postoji nikakvo drugo iskupljenje.

Ibn Kudame je kazao: “Nije validno zaklinjati se bilo kojim stvorenjem, kao što su: Kaba, poslanici i ostala stvorenja, i ne postoji iskupljenje za prekršivanje takve zakletve. Ovo je mišljenje vecine islamskih ucenjaka.” (El-Mugni, 9/ 513)

Priredio: Pezic Elvedin

(minber.ba)

Items details

Icon for hits displayHits: 1675 clicks
Icon for creation to displayCreated a year and 8 months ago at Subota, 19 Mart 2016 by Vjernik

TCE-Plugin by www.teglo.info