أهل السنة والجماعة - Ehlu sunnet vel-džemat

Islamski portal | Džemat-Sabah

Islam - Vjera mira Naslovna ISLAM|TEME Tewhid | Akida - Vjerovanje Upoznavanje sa šerijjatskim znacenjem NOVOTARIJE

Upoznavanje sa šerijjatskim znacenjem NOVOTARIJE

Share

Zahvala pripada samo Allahu, dželle še’nuh. Salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, njegovu casnu porodicu, sve ashabe, kao i na sve one koji ga slijede do Sudnjega dana.

ŠERIJJATSKO ZNACENJE RIJECI BID’A:

El-Bid’a (novotarija) u šerijjatu je: ono što se uvede novo u vjeru bez dokaza.

Tako da novotarija posjeduje tri pravila koja su joj svojstvena, i stvar ne biva novotarijom u šerijjatu osim sa njihovim postojanjem, a ona su:

Uvodenje neceg novog;

  • Da se ta nova stvar vezuje za vjeru;
  • I da ta nova stvar nema potporu na šerijjatskoj osnovi, bilo posebno ili opcenito.


Došli su neki hadisi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u vjerodostojnom Sunnetu u kojima je smjernica na ovo znacenje, te ukazivac na ova pravila, a od toga je:

-          Hadis ‘Irbad ibn Sarije, radijellahu anhu, a u njemu je govor Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „a cuvajte se uvedenih stvari, jer, doista, svaka uvedena stvar je novotarija, a svaka novotarija je zabluda“.[1]

-          Hadis Aiše, radijellahu anha, da je govor Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Ko uvede u ovo naše (vjeru) nešto što nije od nje, odbaceno je“.[2]

Ono što je došlo od govora uleme što potvrduje ovo znacenje:

-          Kaže ibn Redžeb: „Svako ko uvede neku novu stvar i veže je za vjeru, a to nema osnovu u vjeri vraca mu se (biva odbaceno), i to je zabluda, i vjera je od toga cista“.[3]

I kaže, takoder: „I poenta rijeci el-Bi’da (novotarija) je: ‘Ono novo što je uvedeno a što nema osnove u šerijjatu koja upucuje na to, a ono što ima osnovu u šerijjatu koja upucuje na to nije bid’a u šerijjatu, iako u jeziku ima takvo znacenje“.[4]

-          Kaže ibn Hadžer: „Poenta njegovih rijeci: ‘a svaka novotarija je zabluda‘, je: ono što je uvedeno a nema dokaza u šerijjatu, posebno ili opcenito“.[5]

I kaže, takoder: „Ovaj hadis (znaci hadis: ‘Ko uvede u ovo naše (vjeru) nešto što nije od nje, odbaceno je‘) je granica osnova islama i pravilo od njegovih pravila, pa onaj ko nešto izmisli u vjeri, a to nema dokaza u osnovama islama, to se ne uzima.“

-          Kaže hafiz Hakemi: „Znacenje novotarije je: propis kojeg Allah nije dozvolio, i za koji nema naredba Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili njegovih ashaba“.[6]

-          Objasnio je Ibn ‘Usejmin novotariju rijecima: „Ono što je novo uvedeno u vjeru i u suprotnosti je sa onim na cemu je bio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi od vjerovanja i djela“.[7]

SPECIFICNOSTI NOVOTARIJE:

Istice se el-bid’a (novotarija) svojim šerijjatskim znacenjem sa sljedecim specificnostima:

Da zabrana novotarije nema, u globalu, poseban dokaz, nego se zabranjivanje i sprjecavanje iste dokazuje dokazom koji je opcenit (izuzimaju se iz ovoga novotarije koje su zabranjene poimenicno, a toga je vrlo malo).

Da novotarija ne biva ništa drugo osim rušitelj ciljeva šerijjata, njegov razarac, i ovo je potpun dokaz njene pogubnosti i neispravnosti, i zbog toga je u hadisu opisana da je zabluda.

Da novotarija, u globalu, biva cinjenjem neke stvari koja nije bila poznata u vremenu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a ni u vremenu njegovih ashaba, radijellahu anhum.

Kaže Ibn Dževzi: „Novotarija: izraz za djelo koje nije bilo, pa se uvelo kao novina“[8]. I zbog toga je novotarija nazvana novotarijom. I novotarija u (arapskom) jeziku je: nešto novo što se uvede bez prethodnog primjera (postojanja), bez obzira bilo to nešto pohvalno i pokudeno.

Da novotarija ima slicnosti, te je neminovno da šrijjatske stvari budu pomješane s njom.

Dokaz toga je: da se novotarija ponaša kao propisano i slici mu s dvije strane:

-          Sa strane utemeljnosti. Dakle, novotarija nije lišena nejasnoce ili izmišljenog dokaza, pa se ona temelji na dokazu za koji se misli da je on vjerodostojan dokaz, kao što je utemeljen propisani ibadet i kao što mora imati vjerodostojan dokaz.

-          Sa strane stanja propisanog ibadeta i njegovih svojstava, u smislu: koliko, kako, vrijeme, mjesto, ili u smislu obaveznosti, pa (novotariju) ucini kao nužni propis.

OKVIRNI TEMELJI UVOÐENJA NOVOTARIJE:


Prvi temelj: približavanje Allahu sa necim što nije propisano.

Stalno (nepromjenjivo) pravilo u ovoj vjeri je da približavanje Allahu ne biva osim sa djelom kojeg su propisali Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kao ibadet, pa ko bude obožavao Allaha sa necim što nisu propisali Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, takav je uveo novotariju.

Drugi temelj: izlazak iz pravila vjere.

Stalno (nepromjenjivo) pravilo u ovoj vjeri je vracanje na šerijjat, i slijedenje njegovih propisa sa poniznošcu i pokornošcu, pa ko bude uzeo nešto mimo islamskog šerijjata, istinskim slijedenjem i pokornošcu, pocinio je novotariju.

Ovo su dva okvirna temelja uvodenja novotarije. Za ova dva temelja se veže i treci temelj, a to je:

Stvari koje vode ka novotariji.

Uvodenje nove stvari u vjeru je onako kakvo je bilo prvobitno, a zatim su se pojvile svari koje vode ka njoj, a to je cinjenjem te stvari, a ne uvodenjem: ne sa gledišta približavanja Allahu sa necim što nije propisano, a niti sa izlaskom iz pravila šerijjata, nego novotarstvo u vjeri biva cinjenjem te stvari. U svojoj osnovi to se odnosi na ono što vodi u novotarstvo, te stvari koje vode u novotarstvo imaju propis novotarije.

Na ovo se odnosi predaja: „ko bude radio neko djelo“, koja upucuje na to da novotarstvo nekad biva kad neko uvede nešto novo u vjeru i otpocne ga, a nekad biva samo slijedenjem toga (bez uvodenja novotarije i ne ciljajuci to).[9]

Kaže en-Nevevi: „Njegov, sallallahu alejhi ve sellem, govor : ‘ko uvede u ovo naše (vjeru) nešto što nije od nje, odbaceno je‘. I u drugom rivajetu: ‘Ko bude radio neko djelo koje mu Nismo naredili, odbaceno je‘…, je dodatak, a to je da se on suprostavlja nekima koji rade novotarije koje su od ranije, pa kada neko dokazuje sa prvom predajom i kaže: ‘ja nisam uveo ništa novo’, dokazuje mu se sa drugom (predajom) u kojoj je precizan odgovor na svaku novotariju, bez obzira da li ju je neko uveo ili je vec bila uvedena.“[10]

Izvor: „Mi’jarul-bid’a“, Muhammed ibn Husejn el-Džizani

Preveo i prilagodio: Adnan I. Muratovic

Medina, 15. 02. 1435.h / 18. 12. 2013.god.

[1] Bilježi ga Ebu Davud u svome Sunenu, i tekst je od njega: 4/201 br. 4607, Ibn Madžeh: 1/15 br. 42, et-Tirmizi: 5/44 br. 2676, kaže: „Ovaj hadis je hasen-sahih“, a sahihom ga je ocjenio i Albani…

[2] Bilježi ga el-Buhari: 5/301 br: 2697, Muslim: 2/16, a predaja je od njega (Muslima).

[3] Džami’ul-’ulum vel-hikem, 2/128.

[4] Džami’ul-’ulum vel-hikem, 2/127.

[5] Fethul-bari, 13/254.

[6] Me’aridžul-kubul, 2/462.

[7] Šerh lem’atul-i’tikad, 23.

[8] Telbisu-Iblis, 16.

[9] Vidi: El-Ibda’, šejh Ali Mahfuz, 46.

[10] Šerhun-Nevevi ala Sahihi Muslim, 12/16.

Items details

Icon for hits displayHits: 2025 clicks
Icon for creation to displayCreated 3 years and one month ago at Subota, 06 Septembar 2014 by Vjernik

TCE-Plugin by www.teglo.info