أهل السنة والجماعة - Ehlu sunnet vel-džemat

Islamski portal | Džemat-Sabah

Islam - Vjera mira Naslovna ISLAM|TEME Fikh | Propisi Praznici su regulisani šeri'atom!

Praznici su regulisani šeri'atom!

Share

Prijevod: Sead ef. Jasavic, prof.fikha
Praznici su jedan od segmenata šeri'atskih propisa. Kada je o njima rijec, obavezno je, u tim pitanjima, slijediti šeri'at (el-ittiba'), a ne izmišljati niti inovirati (el-ibtida'). Poslanik s.a.w.s., je imao brojne hutbe, ugovore i dogadaje, u razlicitim periodima svoga života, kao i dane poput Bedra, Hunejna, Hendeka, osvojenja Mekke, hidžre, ulaska u Medinu, kao i brojne hutbe i govori, u kojima se govorilo o pravilima i principima ove vjere (kava'idud-din). Sve navedeno nikada nije bilo povodom za pravljenje praznika i svetkovina od svega toga. Pravljenje ceremonijala i praznika od slicnih dogadaja praksa je hrišcana koji su raznorazne dane i dogadaje vezane za Isa'a a.s., ucinili praznicima i svetkovinama, kao što je bio slucaj i sa Jevrejima.

Praznik ('id), je šeri'atski proipis; ono što je Allah dž.š., po tim pitanjima propisao – to ce se slijediti, a u suprotnom se nece u vjeru ubacivati ono što nije od nje! U ovo ce spadati i izvjesne novotarije koje su ljudi izumjeli - ili u inat kršcanima koji proslavljaju rodenja 'Isa'a a.s., ili iz ciste ljubavi prema Poslaniku s.a.w.s., i poštovanja prema njemu!

Allah dž.š., da ih nagradi zbog ove ljubavi i idžtihada – ali ne i zbog samih novotarija, kao što je slucaj sa pravljenjem praznika od Poslanikovog s.a.w.s., rodenja, i pored toga što postoji razilaženje med' islamskim ucenjacima u pogledu datuma njegovog s.a.w.s., rodenja. Ovakvo što nisu cinile prve generacije ovoga ummeta (selef), što su inace mogli ciniti, jer nisu imali nikakve smetnje po tom pitanju.

Da je ovakvo postupanje bilo sušto dobro ili makar pretežno dobro – prve generacije ovog ummeta bi bile prece takvog postupanja od nas, zbog toga što su prve generacije muslimana više voljele Poslanika s.a.w.s., od nas, i više su ga poštovale od nas, i više su nastojali ciniti dobro od nas!

Savršena ljubav i poštovanje prema Poslaniku s.a.w.s., se ogleda u njegovom slijedenju, u pokornosti njemu i njegovim naredbama, u oživljavanju njegovog sunneta, i javno i tajno, u širenju onoga s cime je on poslan, uz vodenje džihada i borbe radi svega toga, kako svojim srcem tako i svojom rukom i jezikom. U ovome se ogledao put prvih generacija – muhadžira i ensarija, kao i onih koji se u dobru za njima povedoše!

Vecina onih, koji prate ove i njima slicne novotarije, i pored lijepe namjere i idžtihada - za šta se je nadati nagradi od Allaha dž.š. – naci ceš da nisu ažurni, i da nisu aktivni, u drugim pitanjima za koja im sami Poslanik s.a.w.s., propisuje da budu aktivni.

Takvi su slicni onima koji se bave ukrašavanjem mushafa – a ne citaju ga, ili ga citaju – ali se ne povode za njime i ne slijede ga, ili onima koji ukrašavaju džamiju – a ne klanjaju u njoj, ili u njoj vrlo malo klanjaju, ili onima koji nabavljaju ukrasne tespihe i sedžade ili ostale vidljive šare i ukrase koje nam nisu naredene, a uz koje se, cesto puta, nade pretvaranje, licemjerstvo i oholost kao i zapostavljanje propisanih stvari zbog onih koje nisu propisane – koje mogu i negativno uticati na onoga ko se njima bavi.

U hadisu stoji: "Nece se stanje ummeta pogoršati – a da ne pocnu ukrašavati svoje mesdžide!" (Da'if džidden. Sunen Ibnu Madždže, br.741.)

Znaj i to da ima postupaka i djela koja su hajr i dobro - zbog toga što u sebi sadrže nekoliko vrsta u osnovi propisanih stvari, ali u sebi takoder sadrže i jednu vrstu šerra, po neki bid'at i sl..

Takvo djelo ce biti zlo – kada je u pitanju potpuno odbacivanje vjere, kao što je slucaj s licemjerima (munafici), i griješnicima (fasici). Ovim je iskušana vecina islamskog ummeta skorijeg vakta, tako da obavezno moraš obratiti pažnju na slijedeca dva edeba:

1. Budi marljiv po pitanju pridržavanja i praktikovanja sunneta, kako svojom vanjštinom tako i svojom nutrinom, i kako u pogledu tebe samog tako i u pogledu onih koji su ti pokorni; nareduj dobro i odvracaj od zla!

2. Pozivaj ljude sunnetu onoliko koliko si u mogucnosti.


Ako primjetiš da, oni koji rade doticno djelo, da ga nece ostaviti a da se goreg djela, od toga, nece latiti, nemoj onda pozivati ostavljanju tog munkera i toga zla radeci ono što je gore od njega, ili ostavljanjem vadžiba ili menduba cije je ostavljanje gore od cinjenja doticnog mekruha. Ako u nekom bid'atu/novotariji, bude imalo odredenog hajra, zamijeni i nadomjesti ono što mu hvali - propisanim hajrom, onoliko koliko se može, jer su ljudske duše takve da se ne mogu okaniti necega, osim uz odredenu zamjenu i alternativu za takvo što. Ne smije niko mijenjati postojeci hajr i dobro osim slicnim hajrom i dobrom ili pak hajrom i dobrom koji je bolji i vrijedniji od njega.

Isto kao što se zamjera onima koji cine odredene novotarije jer rade djela koja su pokudena i mekruh, isto tako ce se zamjerati i kuditi oni koji se neodgovorno odnose prema sunnetima Poslanika s.a.w.s., jer su neki od njih opcenito obavezni, dok su neki od njih u odredenim situacijama i obavezni.

Nafila namaz nije obaveza, ali osoba koja je zanijeti klanjati obaveza mu je izvršiti sve neophodne ruknove namaza, isto kao što je obaveza, onima koji pocine izvjesne grijehe: izvršavanje otkupa, naknadno cinjenje doticnog djela, tevba, kao i druga dobra djela koja ce mu kasnije izbrisati loša djela, kao i ono što su obaveze jednog imama, kadije, muftije, valije - onda kada su tudi hakkovi u pitanju, kao i ono što je obaveza ucenicima i tragaocima za znanjem od hakkova ili pak kada su nafile-ibadeti u pitanju.

Ima i djela kada ce se ružnim i mekruhom smatrati ustrajavanje na njihovom ostavljanju; ima i djela koja je mekruh ostavljati i neciniti, ili su obavezni za ciniti imamima i ucenjacima a ne ostalim ljudima. Vecini tih propisa treba poducavati ostale ljude, nukati na njih i njima pozivati.

Velik je broj onih koji drugima negiraju ili zabranjuju cinjenje izvjesnih bid'ata i novotarija u 'ibadetima – ali ceš naci da su u isto vrijeme sami oni vrlo nemarni kada je praktikovanje odredenih sunneta u pitanju ili pak pozivanje drugih njemu. Cesto puta stanje ovih osoba biva puno gorim od stanja onih koji cine neke od tih adeta/obicaja, koji u sebi sadrže neku vrstu mekruha!

Din/islamska vjera je: naredivanje dobra i odvracanje od zla – i jedno bez drugog ne može opstati, tako da se nece nekome zabranjivati nešto a da mu se nece naredivati suprotno, isto kao što se nareduje i traži ibadet i robovanje Allahu dž.š., uz zabranjivanje ibadeta i robovanja nekom drugom mimo Njega!

Vrhunac svega je: šehadet i svjedocenje da nema drugog boga osim Allaha – a duše su sklone tome da rade a ne da ne rade. Cilj ostavljanja nekog djela kao i necinjenje necega je nešto sasvim drugo. Ako se duša ne uposli dobrim djelom – nece ostaviti loše djelo ili ono koje je krnjavo, ali s obzirom na to da ima loših djela koja mogu pokvariti dobra djela – zabranice se takvi loši postupci radi zaštite postojeceg dobrog djela.

Dakle, proslavljanje dana poslanikovog rodenja (mevlud), i pravljenje praznika od njega – neki ljudi ce to ciniti i za to ce imati veliku nagradu kod Allaha dž.š., zbog imanja lijepog nijjeta i namjere i zbog samog velicanja i poštovanja licnosti Poslanika s.a.w.s., kao što sam spomenuo s pocetka – od nekih ljudi je lijepo nešto što je od drugih ružno!

Imamu Ahmedu rhm., je bilo receno: „Neki emiri su potrošili silno zlato na mushafe“ i sl. – na šta je on odgovorio sljedecim: „Neka ih; to je najvrijednije na šta ce potrošiti svoje zlato!“ – i ako je sam bio stava da je mekruh i pokudeno ukrašavati mushafe, mada su neki prokomentarisali njegove rijeci time da je mislio samo na papir i mastilo a ne na nešto drugo.

Imam Ahmed rhm., nije imao ovo za cilj. Njegov cilj je bio da samo to djelo sadrži u sebi korist kao što sadrži i odredenu štetu zbog koje je i mekruh, ali, emiri i ljudi od vlasti ako sa svojim novcem ne postupe tako - mogu se tim istim imetkom pomagati i u fesadu i nemoralu u kojem nema nikakva dobra. Isto to zlato mogu uložiti u knjige grijeha i nemorala, knjige poezije i prici ili persijsko-vizantijsku filozofiju!

Stoga, budi mudar - kada je suština vjere u pitanju, i dobro sagledaj šta od koristi i šta od šteta u sebi sadrže odredena djela, kako bi znao šta je od svega toga dobro a šta zlo, kako bi znao koje prvo da ostvaruješ onda kada dodu u medusobnu suprostavljenost ('indel-muzahama).

Ovo je suština postupanja i rada po onome s cime su došli poslanici, jer je lako i prosto razlikovati izmedu samog dobra i zla, i onoga što je dokaz i onoga što nije dokaz, ali, kada je u pitanju stepenovanje samog dobra ili zla (meratibul-ma'aruf vel-munker), kao i stepenovanje samih dokaza (meratibud-delil) – kako bi znao, prilikom medusobne suprostavljenosti, da daš prednost jacem od dva dobra – kojem ceš i pozivati ljude, i da zabranjuješ vece zlo - od dva zla, kao i da si u stanju da daš prednost jacem od dva dokaza – što je posao birane uleme i dobrih poznavaoca ove vjere (hassatul-'ulema').

Tri su stepena i faze djela (meratib):


1.    Postupak i djelo koje je propisano – u kojem nema nikakve pokudenosti.

2.    Postupak i djelo koje je dobro - gledano sa nekih aspekata ili je u vecini dobro ili je dobro zbog dobre namjere ili zbog toga što u sebi sadrži djela koja su u osnovi sama po sebi propisana.

3.    Postupak i djelo koje u sebi ne sadrži nikakva dobra jer je u pitanju potpuno ostavljanje nekog dobrog djela ili je u pitanju sušto loše djelo.


Što se tice prvog stepena – u pitanju je sunnet Poslanika s.a.w.s., nutarnji i vanjski, rijec i djelo, teorija i praksa uopšteno. Ovo je obaveza studirati i proucavati, druge ljude tome poducavati i naredivati ga i od drugih ga tražiti onako kako to sami šeri'at traži i iziskuje, bilo da su u pitanju vadžibi/obavezne radnje, ili pak mustehabbi/dobrovoljne radnje. Vecinom su ovo djela prvih prvaka, muhadžira i ensarija, kao i onih koji se u dobru povedoše za njima!

Što se drugog stepena tice – takvih djela je mnogo u nacinima i metodama potonjih generacija ljudi koji se pripisuju 'ilmu/znanju, ili 'ibadetu/pobožnosti, kao i opšteg muslimanskog puka. Ovi su bolji od onih koji ne rade nikakvog dobrog djela bilo propisanog bilo onog nepropisanog, a takoder su oni bolji i od onih cija djela spadaju u oblast djela koja su haram poput djela kufra/nevjerstva, keziba/laži, hijaneta/varanja, džehla/neznanja – u šta spadaju brojna djela.

Ko praktikuje neki od 'ibadeta koji u sebi sadrži odredenu dozu kerahijeta i pokude poput onoga koji posti više dobrovoljnih dana uzastopice ili onoga koji je ostavio sve slasti i uživanja i sl., ili ima za cilj 'ibadetom oživjeti noci koje nisu specificne po icemu poput prve noci mjeseca Redžeba i sl. – hal i stanje ove osobe je mnogo bolji od hala i stanja osobe koja apsolutno ne razmišlja o ibadetu, pobožnosti i pokornosti Allahu dž.š.!

Cak, da stvar bude još gora, velik broj onih koji su protivnici gore navedenih stvari su pravi askete i zahidi tj. neradnici, kada je u pitanju 'ibadet Allahu dž.š., u obliku stjecanja znanja i cinjenja dobrih djela ili pak jednog od njih; ne vole uciti, niti raditi, niti imaju ikakve želje za time! Nisu u stanju biti aktivni po pitanju propisanih stvari pa svoju energiju usredsreduju na prije navedene nepropisane stvari tako da su svojim halom i stanjem protivnici kako propisanih stvari tako i onih koje nisu propisane, kao što su protivnici svega toga i svojim rijecima. Nisu u stanju ciniti išta drugo do da negiraju djela koja nisu propisana!

Pored svega ovoga, pravi vjernik, traži da se cini dobro a od zla odvraca i od toga ga nece odvratiti to što ce se s njime u tome složiti neko od munafika, ili ce se u tome razici s njime neko od ucenih mu'mina!

Ove stvari kao i sve druge njima slicne spadaju u domen onoga što je nužno poznavati i po cemu treba postupati!

Što se treceg stepena tice – djela koja su poštovana i velicana od strane šeri'ata poput dana Ašure i dana Arefata i dva Bajrama i deset zadnjih dana mjeseca Ramazana i deset prvih dana mjeseca Zul-Hidždžeta kao i noc i dan džumanski, uz prvih deset dana mjeseca Muharrema kao i ostali vrijedni vremenski periodi i vakti – nekada ce se u njima raditi nešto što ce ljudi misliti da je vrijedno, uz sve ono što ide s time a spada u munker i loše djelo – poput onoga što su odredene novotarske skupine izumile na dan Ašura poput izgladnjivanja i žalbi i skupljanja uz ostale izmišljene stvari  (samokažnjavanje i udaranje lancima, sabljama i noževima, op.prev.), koje Allah dž.š., nije propisao, niti je to cinio Njegov Poslanik s.a.w.s., niti je to radio iko od predstavnika selefa, niti iko iz Poslanikove s.a.w.s., porodice (ehlu-bejt), niti iko drugi... a Allah dž.š., najbolje zna!

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm.
Preuzeto iz djela: Iktida'ul-Siratil-Mustekim, 1/300..

Items details

Icon for hits displayHits: 2047 clicks
Icon for creation to displayCreated 3 years and 1 one month ago at Petak, 31 Januar 2014 by Vjernik

TCE-Plugin by www.teglo.info