أهل السنة والجماعة - Ehlu sunnet vel-džemat

Islamski portal | Džemat-Sabah

Islam - Vjera mira Naslovna ISLAM|TEME Sunnet | Hadis KOMENTAR HADISA "KADA ČOVJEK KAŽE SVOME BRATU O KAFIRE..."

KOMENTAR HADISA "KADA ČOVJEK KAŽE SVOME BRATU O KAFIRE..."

Share

- Kadi Ijad prenosi od Ebul-Mealija (preselio 478. h.) njegove riječi: "Uvođenje kafira u vjeru, (tj. smatranje kafira muslimanom), ili izbacivanje muslimana iz nje je krupna stvar u vjeri." Završen citat.

-Šejh Abdullah ibn Muhammed ibn Abdul-Vehhab kaže: "U cjelini, obaveza je, onome ko sebi želi hajr, da ne govori o ovoj meseli osim sa znanjem i dokazom od Allaha. I neka se pripazi da čovjeka ne izvodi iz vjere samo na osnovu svog shvatanja i mišljenja kojeg je njegov mozak predstavio njemu lijepim. Jer je izvođenje čovjeka iz islama (smatarnje muslimana kafirom), i uvođenje u njega (smatranje kafira muslimanom) krupna stvar. Šejtan je po ovom pitanju u zabludu odveo veliki broj ljudi. Jednu skupinu je odveo u nemar, pa su presudili islamom ljudima na čiji kufr ukazuje Kuran, sunnet i idžma' (konsenzus). Dok je drugu skupinu odveo u pretjerivanje, pa su protekfirili ljude na čiji islam ukazuje Kur'an, sunnet i idžma'. ("Ed-dureru es-senijje" 8/217.)

- Bilježi Buharija u svom "Sahihu" u knjizi o edebu poglavlje "Ko protekfiri svoga brata, bez te'vila" onda je on kao što je rekao". Od Ebu-Hurejre se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada čovjek kaže svome bratu o kafire, jedan od njih dvoje je to stekao,"

- Od Sabita ibn Dahhaka se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko se zakune milletom (vjerom) mimo islama onda je kao što se i zakleo (tj. pripadnik te vjere kojom se zakleo), ko ubije sebe biće kažnjavan u džehennemskoj vatri predmetom kojim se ubio. Prokleti vjernika je kao ga ubiti, a ko optuži vjernika kufrom kao da ga je ubio ".

- I bilježi (Buharija) isto tako u svom "Sahihu" u poglavlju o zabranjenom kuđenju (psovci) i prokletstvu, od Ebu-Zerra da je čuo Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: "Neće nijedan čovjek napasti drugog fiskom ili kufrom a da se neće vratiti na njega ako onaj kojeg je napao nije takav."

- Bilježi Muslim u svom "Sahihu" u poglavlju imana od Ebu-Zerra također, da je čuo Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: "Svaki čovjek koji pripiše sebe nekom drugom mimo njegova oca, čini kufr. Onaj koji tvrdi da mu nešto pripada a nije njegovo, nije od nas i neka pripremi sebi mjesto u Džehennemu. I ko čovjeka optuži kufrom ili kaže: 'O Allahov neprijatelju, a on nije takav, onda se to vraća na njega."

Ove vjerodostojne predaje prijetnje i upozorenja utiču na one koji su razumom obdareni da budu oprezni po pitanju svoje vjere najvećim oprezom. Jer, bukvalno značenja ovih tekstova ukazuje da je onaj ko protekfiri muslimana, kojeg nije protekfirio Allah i Njegov Poslanik,postao nevjernik, a to je ogromna prijetnja.

To je zbunilo ulemu, stoga su po pitanju ovih hadisa spomenuli nekoliko te'vila (tumačenja). Tako neki kažu da onoga ko se navikne na ovaj veliki grijeh i drzne se na njega to vodi kufru, ili će mu završetak biti kufrom. Jer, grijesi vode kufru, veliki od njih prije malih, a onaj ko omalovažava velike grijehe to će ga dovesti do činjenja uzroka kufra.

Nevevi, rahimehullah, je u komentaru Muslima spomenuo zbunjenost nekih učenjaka po pitanju ovih hadisa, to s toga što je pravac sljedbenika istine, ehli-sunneta vel džema'ata, da se musliman ne tekfiri zbog grijeha, a u te grijehe spada i govor čovjeka svom bratu “o kafire”, pod uslovom da time ne cilja neispravnost vjere islama. U tumačenju tih hadisa Nevevi je spomenuo pet odgovora:

-Prvo, da se odnosi na onoga ko ohalali tekfir muslimana. Takav čini kufr.

-Drugo, značenje hadisa je da se na njega (onog koji optužuje kufrom) vraća grijeh tekfira njegova brata.

 

-Treće, da se odnosi na haridžije koji tekfire vjernike. Ovo mišljenje prenosi kadi Ijad od imama Malika ibn Enesa, rahimehullah.

- Četvrto, značenje hadisa je da ga takav postupak vodi kufru, jer, grijesi vode kufru i bojati se je za onoga koji ih često čini da će ga na kraju odvesti u kufr.

- Peto, da se njemu vraća njegov tekfir tj., ne vraća se suština kufra već se vraća tekfir, jer je učinio svoga brata vjernika nevjernikom. A to je kao da je protekfirio sebe, to zbog toga što je on ili protekfirio onoga koji je poput njega, ili zbog toga što je protekfirio onoga koga ne tekfiri osim onaj koji je kafir, vjeruje u neispravnost dini islama. A Allah najbolje zna." Završen citat, skraćeno iz knjige "Komentar Muslima".

Treće mišljenje, koje se prenosi od imama Malika, Nevevi je ocijenio slabim pod izgovorom da haridžije svojom novotarijom nisu postali nevjernici kod većine učenjaka.

Ibn-Hadžer je prigovorio Neveviju i odbranio mišljenje Malika na taj način što među haridžijama ima onih koji tekfire veliki broj ashaba kojima je Poslanik garantovao Džennet i iman. Tako da se takvi (od haridžija) tekfire zbog poricanja Poslanikova svjedočanstva a ne zbog toga što su tekfirili iz te'vila.

Nakon toga Ibn-Hadžer kaže: "A konstatacija je da je hadis (o tekfiru muslimana) došao kao ukor muslimanu da tako nešto kaže svome bratu, što obuhvata vrijeme prije pojave haridžija i ostalih sekti." Završen citat.

Ševkani, u "Sejlu el-džerrar" 4/578, kaže: "Znaj da sud čovjeku koji je musliman, o izlasku iz vjere i ulasku u kufr, ne smije donijeti čovjek koji vjeruje u Allaha i u Sudnji dan osim sa dokazom koji je jasniji od sunca u po bijela dana. Zbog toga što u vjerodostojnim predajama, koje prenosi skupina ashaba, stoji, da onaj ko kaže svom bratu o kafire, jedan od njih dvoje je takav." Zatim je spomenuo hadise da bi potom rekao: "U ovim hadisima koji se prenose, i njima sličnim u značenju, je najveći ukor i opomena na žurbu u tekfiru." Završen citat

I kaže: "Onaj ko je imalo škrt na svoju vjeru neće učiniti stvar koja sa sobom povlači neke opasnosti, niti će sebi dozvoliti činjenje stvari u kojoj nema fajde, pa kako će tek onda, kada se boji za sebe, učiniti djelo čijeg je počinioca Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nazvao kafirom. Tome ne vodi razum a kamoli šerijat." (Isti izvor 4/579).

Ibn-Hadžer el-Hejtemi, u svojoj knjizi "Ez-Zevadžir an iktirabi el-kebair", govoreći 352. i 353. velikom grijehu, kaže: "Riječi čovjeka upućene muslimanu o kafire o Allahov neprijatelju, ukoliko tim tekfirom ne cilja nazvati islam kufrom već samo želi izgrditi čovjeka." Zatim je spomenuo prethodni hadis pa rekao: "U ovome je ogromna prijetnja onome ko optužuje muslimana kufrom da se na njega ne vrati kufr ili Allahovo neprijateljstvo njemu. Zatim, ovaj grijeh je upoređen sa grijehom ubistva, stoga, ova riječ (tj. optužba kufrom) je:

- Ili kufr, ukoliko nazivanjem muslimana kafirom ili Allahovim neprijateljem želi napasti islam i islam nazvati kufrom te da islam za sobom povlači Allahovo neprijateljstvo - to je kufr.

- Ili veliki grijeh, ako ne cilja gore spomenuto. U tom slučaju vračanje kufra na prvu osobu aludira na žestoku kaznu i grijeh, što ukazuje da se radi o velikom grijehu." Završen citat.

Ibn-Kajjim, u svoj knjizi "I'lamu el-muvekki'in" 4/405, jasno kaže da je "Od velikih grijeha tekfir onoga koga Allah i njegov Poslanik nisu protekfirili." Završen citat.

Nema sumnje da se grijeh kojeg je Šerijat nazvao kufrom razlikuje od ostalih grijeha. Stoga, opisivanje grijeha na kojeg upozoravamo velikim, jeste činjenica u koju nema sumnje,(tj, da je nazivanje muslimana kafirom veliki grijeh). Ono što potvrđuje da se ovdje radi o velikom grijehu jesu riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu Sabita ibn Dahhaka: "... Prokleti vjernika je kao ga ubiti a ko optuži vjernika kufrom kao da ga je ubio."

A opće je poznato kakva žestoka kazna čeka onoga ko ubije vjernika.

Kaže Uzvišeni: "A ko hotimično ubije vjernika, kazna mu je Džehennem, u kojem će vječno ostati! Njemu slijedi i gnjev Allahov i prokletstvo, i njemu je kaznu veliku pripremio!" (En-Nisa', 93).

Ono što odgovara upoređivanju grijeha tekfira muslimana bez dokaza, sa prijetnjom onome ko ubije vjernika bespravno, jeste šerijatski propis ubistva murteda, kao što stoji u hadisu: "Ko promjeni svoju vjeru ubijte ga".

To zbog toga što onaj ko protekfiri muslimana i na njega spusti ime murteda, bez dokaza, jeste poput onoga koji smatra da se musliman treba bespravno ubiti.

Ovo bi ukratko bio komentar na ove hadise koje govore o tekfiru muslimana ,hadise kojima su mnogi isprepadani od strane daija tako da se mnogi ustručavaju protekfiriti čovjeka kojeg su Allah i Njegov Poslanik protekfirili , čak se ide dotle da se neki ustežu od tekfira Pape ?!

S obzirom da su se danas stvari pobrkale zbog nepreciziranja tematike imana i kufra i da je mnogo šubhi i zabuna unijeto od strane svršenika fakulteta u Medini a to nas ne treba čuditi jer se ove stvari tamo uče površno, i jer je nastavni plan i program prilagođen kako bi odgovarao vladarima.Ne treba se zaboraviti ni strani uticaj i pritisak na izbacivanje izučavanja raznih pitanja poput ljubavi i mržnje u islamu i dr..

Tako da sad imamo ljude koji su pogrešno shvatili kako su knjige objavljene, poslanici slati, džihad propisan, u kojem su skidane glave i rat koji je potpaljen između muslimana i nevjernika, samo zbog pukog i formalnog izgovaranja riječi: "La ilahe illallah Muhammedun resulullah" bez odricanja od širka, kufra i taguta. Nisu svatili da je suština tevhida u ispoljavanju Allahove jednoće i u odricanju od širka i mušrika, i to kroz pokornost Njemu Jedinom, Koji nema sudruga. Tako da je musliman, po njima, onaj ko izgovori dva šehadeta pa makar i ne znao njihovo značenje, i makar i ne radio po onome što šehadet podrazumjeva, i makar i ne napuštao širk i ne odricao ga se. Ova bolesna ideja je rezultirala time da se Zemlja napuni mnoštvom širka i mušrika, a džehl se proširi tako da umalo ne potisnu znanje, pogotovo ilm-znanje u vezi tevhida, koji je osnova svih osnova vjere.

Ovakvo pogrešno vjerovanje podrazumjeva da je džehl bolji od ilma-znanja. Ovo dalje podrazumjeva da je rob koji formalno izgovori šehadet - a on ga od kako ga je izgovorio pobija svojim djelom kruživši oko kabura, tražeći pomoć od mrtvih u blagostanju i teškoćama, voli ih kao što se Allah voli, daje prednost zakonu taguta nad zakonima Jedinog, itd. - opravdan zbog svog džehla. Te ako bi umro u tom širku i džehlu, umro bi kao musliman i bio bi od stanovnika Dženneta. A ako bi mu došao dokaz i znanje, pa ako se ne bi pokorio bio bi nevjernik, te ako bi umro na tome bio bi mu zabranjen ulazak u Džennet prije ili kasnije.

Opće je poznato da se većina ljudi ne pokorava i ne odaziva pozivu u tevhid, tako da na osnovu ovog neispravnog mišljenja neznanje njihove nosioce sigurno uvodi u Džennet a znanje ponekad možda odvede u Vatru i vječni boravak u njoj. Otuda su mnoge daije zastale u svom pozivu u tevhid kako ne bi dostavile dokaz protiv ljudi, što bi ih uslovno rečeno moglo odvesti u propast, i bave se većinom uopštenim predavanjima fikhskim propisima,ahlaku itd.Da ovakva ideja nema nikakvih drugih nastranosti osim ove dovoljno bi bilo protiv nje i njene udaljenosti sa Pravog puta.

Definisanje i opisivanje islama od strane islamskih učenjaka jasno ukazuje da mušrika ne svrstavaju pod naziv muslimana. U tom pogledu ovde ću spomenuti samo neke njihove citate.

Kaže Ibn Tejmijje: "Također, tevhid je osnova imana, to je govor koji razdvaja stanovnike Dženneta od stanovnika Vatre. On predstavlja cijenu Dženneta i bez njega čovjekov islam ne može biti ispravan."I kaže: "Allahova vjera, s kojom je On zadovoljan i s kojom je poslao poslanike, znači potpunu predanost jedinom Allahu. Osnova te vjere je u srcu, a to znači pokornost i poniznost jedinom Allahu u obožavanju Njega Jedinog mimo drugih. Onaj ko bude obožavao Njega i pored Njega drugog boga takav nije musliman. Onaj ko Ga ne obožava, već se oholi da mu robuje, takav, također, nije musliman, jer islam znači predanost Allahu Jedinom.

Ibn Kajjim kaže: "Islam nije samo puka spoznaja, niti je islam samo spoznaja i potvrđivanje, već je islam spoznaja, potvrđivanje, predanost i pokornost Njemu i Njegovoj vjeri, vanjštinom i unutrinom."

I kaže: "Islam je ispoljavanje Allahove jednoće i obožavanje Njega Jedinog, Koji nema sudruga i vjerovanje u Njegova Poslanika, i njegovo slijeđenje u onome sa čim je došao. Ako rob ne dođe sa ovim nije musliman. Pa, ako i nije kafir inadžija, ipak je kafir džahil."

Muhammed ibn Abdulvehhab kaže: "Znaj, Allah ti se smilovao, da ova riječ (riječ tevhida) pravi razliku između kufra i islama. To je riječ bogobojaznosti, to je čvrsto uže koje je Ibrahim učinio trajnom riječi za svoje potomstvo kako bi se njoj vraćali (aludira na kur'anski citat). To ne podrazumjeva puko izgovaranje jezikom bez poznavanja njenog značenja. Jer, i munafici izgovaraju riječi tevhida (šehadet) a biće u Džehennemu ispod kafira, na samom dnu vatre, unatoč činjenici da klanjaju i udjeljuju. Već to podrazumjeva da se riječi šehadeta izgovore zajedno sa srčanom spoznajom, s ljubavlju prema šehadetu i s ljubavlju prema njegovim sljedbenicima a mržnji spram onih koji se suprostavljaju šehadetu i pokazuju neprijateljstvo, kao što Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: 'Ko iskreno izgovori la ilahe illalla...' A u drugom rivajetu kaže: 'Iskreno iz srca.' U drugom hadisu kaže: 'Ko kaže la ilahe illallah i zaniječe sve što se obožava mimo Allaha...' Kao i mnogi drugi hadisi koji upućuju da većina ljudi nije spoznala riječi šehadeta."

Komentarišući hadis: "Ko kaže la ilahe illallah i zaniječe sve što se obožava mimo Allaha...", kaže: "Ovo je najveća stvar koja pojašnjava značenje la ilahe illallah. Nije učinio da samo izgovaranje šehadeta zaštiti čovjekov imetak i krv. Čak, spoznaja sa izgovorom, također, ne štiti njegov život i krv. Zatim, čak i potvrda zajedno s tim neće ga spasiti. Čak i ako moli Jedinog Allaha, Koji nema sudruga. Sve ovo neće zaštiti njegovu krv i imetak dok ne bude zanijekao sve ono što se obožava mimo Allaha. Ako posumnja u to ili zastane nije zaštitio imetak i krv.

Kako je ovo samo velika mes'ela. A dokaz o tome je jasan i kategoričan i prekida svaku raspravu.

To bi bio kratak odgovor o ovom pitanju na razne tekstove poput fitna tekfira,proglašavanje muslimana nevjernicima, a šta kažu najveći alimi o tekfiru???, tekfir, načela i upozorenja, pretjerani tekfir nije selefizam i slične a više o ovim pitanjima možete pročitati na

Uistinu,onaj koji te straši i upozorava da bi te sačuvao, milostiviji ti je i više ti želi dobro nego onaj koji ti se dodvorava ,ubjeđujući te da ćeš biti spašen.

A vidjećeš ko ti je bio prijatelj na Sudnjem danu.

PRIPREMIO:

SAFET SULJIC / STUDENT NA UNIVERZITETU MUHAMMEDA SAUD - RIJAD S.A

Items details

Icon for hits displayHits: 3213 clicks
Icon for creation to displayCreated 3 years and 10 months ago at Nedjelja, 15 Decembar 2013 by Vjernik

TCE-Plugin by www.teglo.info

Ažurirano ( Srijeda, 18 Decembar 2013 19:27 )