أهل السنة والجماعة - Ehlu sunnet vel-džemat

Islamski portal | Džemat-Sabah

Islam - Vjera mira Naslovna ISLAM|TEME Qur`an & Nauka Dr. Omerhodžic: Hidžama - puštanje krvi kao savremena medicinska metoda

Dr. Omerhodžic: Hidžama - puštanje krvi kao savremena medicinska metoda

Share

Dr. Merim Omerhodžic je specijalista neurohirurg i jedina osoba u BiH sa certifikatom za lijecenje tradicionalnom metodom puštanja krvi, hidžamom. Sa doktorom Omerhodžicem razgovarali smo o historiji ove metode, predrasudama koje izaziva, stavu savremene medicine i svim dobrobitima za organizam koje donosi.

Šta je hidžama i od kada postoji?

Hidžama je mala hirurška metoda po nacinu izvodenja, a po mehanizmu djelovanja to je regulatorna metoda koja djeluje na naš bazicni regulatorni sistem. Sastoji se od plasiranja vakuum caša na odredenim mjestima i pravljenju malih ogrebotina na koži kako bi se eliminirao krvi slican sadržaj iz tih regija. Hidžama je, konkretno, savremena medicinska metoda, ali i metoda zasnovana na sunnetu poslanika Muhammeda (alejhi sselam op.a)

Ona je specificna u odnosu na druge medicinske metode, jer se radi na odredenim dijelovima tijela, koja je poslanik pokazao, oznacio i dao im vlastito ime. Topografski pojam na tijelu ima ime "kahil". Svi medicinski sistemi i sve civilizacije u historiji ljudskog roda su imali slican nacin puštanja krvi. Zbog toga profesor Sigerist, historicar medicine, smatra da je nastala kao refleksna radnja. Prvi refleks je stvaranje vakuuma. Svi su u djetinjstvu pravili vakuum na svojoj koži. Anketirao sam usmeno pet hiljada ljudi i samo se dvoje nije sjecalo toga. U tome se javlja odredena prijatnost. U prahistoriji je neko, ko je bio zainteresovan za medicinu, gledao kako ljudi to rade, a onda je, kao terapeut, htio da pomogne ljudima i poceo je prislanjati usta praveci vakuum. Kasnije je izmišljena metoda korištenja životinjskog roga, kako terapeut ne bi prislanjao svoja usta. Prvi slikovni dokument o hidžami datira iz starog Egipta, ali je metoda roga bila poznata i u aurivedskoj medicini, tradicionalnoj kineskoj medicini, a Japanci su preuzeli te sisteme i imali su cak dvije vrste hidžame. Hidžama je prakticirana i u Africi te Sjevernoj i Južnoj Americi, odnosno – gotovo da nema civilizacije u kojoj nije prakticirana. Puštanje krvi je univerzalno.

Drugi refleksni akt koji je doveo do hidžame je grebanje, odnosno cešanje. Medu pleckama, na mjestima gdje se radi hidžama, se prvo javlja potreba za cešanjem. Cešanje nas tjera da izbacimo necistocu napolje. Mi imamo pogrešnu predstavu da je to što nas svrbi po ledima prljavo i uzimamo cetke, peremo i trljamo. To je pogrešno. Kada znamo da su nam ruke prljave, nikada nemamo refleks cešanja, jer bismo tako samo unijeli necistocu unutra, umjesto da je izbacimo. Refleksi su tu da nas cuvaju, a ne da nas upropaštavaju. Tako su ljudi nadošli na to da oštrim predmetima naprave hidžamu na ledima. Danas je to savremena medicinska metoda, gdje se koža na ledima zarezuje sterilnim skalpelom i iz dubine se se izvlaci krvi slican sadržaj. Ubadanje je pogrešno, jer se ide u dubinu i povrijede se krvni sudovi. Zarezivanjem se iz potkožnog tkiva, iz meducelijskog prostora, izvlaci želatinasta masa.

Kakva je razlika izmedu hidžame i puštanja krvi pijavicama?


Ona je specificna metoda u okviru metoda puštanja krvi. Ona je lokalna. Imamo univerzalno puštanje krvi, kada se ona ispušta iz sistema zbog cirkulacije. To je puna krv. Lokalno puštanje krvi slicnog sadržaja može da se radi i pijavicama, što je zvanicna medicinska metoda u posljednjih 10 godina i radi se u cijelom svijetu. Kada sam kao mlad i nadobudan student cuo za puštanje krvi pijavicama, rekao sam "uh, što je to primitivno". U odnosu na hidžamu, jedinu prednost imaju zbog vena, a danas se upotrebljavaju za više stvari nego što su ikada u historiji. Ako se vodimo logikom, nešto što ne valja ne može trajati ni 50 godina, a kamoli hiljadama godina. Vremenom se odbaci. Ljudi su culi da je hidžama dobra. Ja je nisam nikada nigdje reklamirao, a isto se culo kao da sam okacio silne bilborde. Da ne valja, vi biste sada radili intervju o tome kako ona ne valja. Tako je bilo sa pijavicama. Jedan norveški plasticni hirurg ih je na velika vrata uveo u medicinu i sada su zvanicna medicinska metoda. Tako je bilo i sa akupunkturom. Hidžama se zasniva na tradiciji poslanika, a vrši se, narodski receno, "kupicama" ili barbiranjem, prema zapadnoj varijanti, jer su je ranije radili berberi.

Kako ste vi došli do hidžame, gdje ste ucili i od kada je prakticirate?

Dugo prakticiram kinesku tradicionalnu medicinu, najduže od Bošnjaka, vec trecu deceniju. Ta rijec "tradicija" mi je zvonila u ušima i pitao sam se gdje je naša tradicija. Cuo sam da se radi hidžama, ali da je rade berberi i sreca pa nisam imao priliku da se suocim s tim. Bog je dao da, prateci naše hadžije godinama, dodem do medicinskog centra za hidžamu. Saudijska Arabija je zabranila da se hidžama radi van medicinskog centra. Tamo sam se, tokom dvije godine, prilicno educirao i dobio sam priliku da polažem i dobijem certifikat. Kao neurohirurg imam zakonsko pravo da je radim. Ukoliko hocete nešto ozbiljno da radite, morate znati šta su ljudi do sada izucili i poštovati tradiciju. Naša tradicija je stara hiljadu godina i traži dozvolu i diplomu koja ima lanac ucitelja. Americka nacionalna biblioteka ima diplomu doktora Ibn Nefisa, koju je on dao svom uceniku, gdje se potpisuje on i potpisuje lanac svojih ucitelja, kako bi se znalo ko je kome prenio znanje. To je bilo prije hiljadu godina, a islamska medicina i zakoni su tako zahtijevali. Ne možemo ni mi danas drugacije da se ponašamo.

Certifikat sam dobio prije osam godina i uveo sam hidžamu na ove prostore. Htio sam da to bude na odgovarajuci nacin. Sve što je novo u medicini doceka se s nepovjerenjem, a ono što je vezano za sunnet poslanika pogotovo. Sirijci su 2003. napravili naucni simpozij pod pokroviteljstvom ministra zdravstva, gdje su tradicionalno znanje prenijeli ljekarima, medu kojima je bilo 15 vrhunskih strucnjaka iz raznih oblasti, clanova strukovnih udruženja u zapadnoevropskim zemljama, koji su nakon toga poceli istraživati hidžamu i praviti nalaze prije i poslije hidžame. Izdali su i studiju u kojoj je prikazan njihov rad. Po uzoru na njih, mi smo 2006. napravili prvi evropski simpozij o hidžami. Tu je, kao najmjerodavniji da prica o hadisu, bio šef katedre za hadis sa našeg Islamskog fakulteta. On je iznio tradicionalno znanje. Sa biomedicinske strane, tu je bila docentica neurologije, koja je pricala o glavoboljama, buduci da je poslanik prakticirao hidžamu kada je imao glavobolje. Profesor Ljubo Ristovski je sam tražio da dode. On je profesor biofizike Univerziteta u Beogradu. Tako je to bio medunarodni simpozij i prvi na tlu Evrope. Bilo je i cudenja i šprdanja sa hidžamom, ali su zakljucci pokazali svoje. Nisam ni sa kim ulazio u diskusiju o tome da li je hidžama potrebna ili ne. Ukoliko je neko mislio da ne treba, mogao je napraviti strucni rad i odbraniti ga na narednom simpoziju. To je jedini nivo na kojem treba komunicirati. Zaista sam tražio odgovore i uspio sam i medicinski objasniti kako hidžama djeluje.

Kakav je stav savremene medicine?

Savremena medicina sve prihvata i svrstala ju je u regulatorne terapijske metode, a radi se u okviru kineske tradicionalne medicine. Kineska akupunktura je 1978. priznata od Svjetske zdravstvene organizacije kao medicinska metoda. Rekli su da ne znaju kako djeluje, ali da je efikasna i prihvatili je. Na nama je da hidžamu dovedemo na taj nivo. U Siriji rade studiju na velikom uzorku, a Univerzitet Ibn Sina u Teheranu ima veliki klinicki centar i grupu ljekara koja je vec objavila neke studije o smanjenju masnoca, odnosno lošeg holesterola, nakon hidžame. U Svjetskom reumatološkom žurnalu egipatski ljekari su objavili znatna poboljšanja kod reumatoloških oboljenja, a i mi cemo dati svoj doprinos kada saberemo rezultate koje imamo. U 91 slucaju pracenja, prije i poslije hidžame, pokazano je da ona znatno smanjuje ili potpuno ukida glavobolju.

Kod kojih tacno oboljenja hidžama pomaže?

Hidžama se radi preventivno, kako bi se sprijecilo oboljenje, i radi se kada dode do poremecaja zdravlja, kako bi se ponovo uspostavila ravnoteža. Ako je u pitanju neko hronicno oboljenje, koristi se da zaustavi proces. Ona djeluje preko bazicnog regulatornog sistema, kako bi se održao balans, odnosno zdravlje. Kada balans popusti, mi postajemo bolesni. Kada balans popusti – mi idemo u fazu nezdravlja. Nismo dobro, ali nismo ni bolesni. Ako to traje duže od godinu ili dvije, ta faza prelazi u hronicno oboljenje. Buduci da je danas taj naš sistem sve više izložen stresu i zagadenju, imamo sve više hronicnih oboljenja.

Kome se hidžama ne preporucuje?

Samo ljudima koji su veoma iscrpljeni zbog starosti ili bolesti, gdje organizam prakticno nema snage da se izbori. Nisu ogranicenje godine, nego stanje pacijenta. Ja sam sreo samo nekoliko osoba kojima se nije preporucivala hidžama. Najstarija osoba je bio djed Savo, koji je imao 90 godina.

Da li se dešavalo da neki pacijent kolabira?

To se stalno dešava. Ljudi i kada udu u hodnik laboratorija u kojem se vadi krv, traže stolicu da sjednu, jer mogu kolabirati. Zbog toga hidžamu mora raditi strucnjak. Iskusni ljekari to riješe u nekoliko sekundi, dok, ukoliko hidžamu radi neki laik, može biti veoma opasno.

Bavi li se hidžamom, osim vas, još iko u BiH?


Od ljekara ne. Nema niko certifikat. Bilo je nekoliko ljekara koji su pocinjali, pa stajali. Ne znam zašto nisu nastavili. Primijetan je bio trend da se ljudi koji nisu ljekari pocnu baviti hidžamom, objašnjavajuci to raznim stvarima, ali tu treba biti posebno jasan – zakonski se lijecenjem smiju baviti samo ljekari. Šta bi se desilo ukoliko dode do komplikacija? Pitanje je odgovornosti. I po sunnetu i po državnom zakonu, samo se ljekari smiju baviti hidžamom i lijecenjem uopce. Sve ostalo ljudi rade iz materijalne koristi i riskiraju da prenesu mnoga zarazna oboljenja. Hidžama je mala hirurška metoda i mora se raditi po uzusima male hirurgije.

Kakve su reakcije ljudi kada im se prvi put spomene lijecenje puštanjem krvi?

Prije osam godina za to je znalo vrlo malo ljudi ovdje, a prije 10 godina to ni ovi iz Sirije nisu znali i pravili su anketu. Danas se proculo i vidjeli ste gospodina iz Slovenije koji je došao na hidžamu. Daleko se proculo za nju, dolaze ljudi iz razlicitih kulturnih i vjerskih krugova i veoma su zainteresovani te u njoj vide izlaz.

Kolika je minimalna, a kolika maksimalna kolicina krvi koja se smije pustiti?


To je zapravo krvi slican sadržaj i ono što izade je 80 do 90 posto biološkog i hemijskog otpada, dok samo 10-ak posto cine stari krvni elementi. Što se kolicine tice – ovisi, koliko ko ima otpada, toliko mu i izade. Nema šoka, buduci da se radi o otpadu i starim krvnim elementima, iz sistema ne izlazi zdrava krv. I kod malokrvnosti se radi hidžama i poboljšava stanje. Ti krvni elementi koji izadu su stara krvna zrnca. Stari eritrociti su manji od svježih, svježi su rastezljivi i provlace se kroz kapilare, dok se stari zaglave. Mi samo izbacimo stara krvna zrnca, a organizam ubrizga svježa, tako da je krv bolja.

Koliko tretmana je potrebno da bi se osjetilo neko poboljšanje?


Odmah se osjeti. Ljudima je lakše cim ustanu sa stola. Kod hronicnih oboljenja potrebno je i do 10 dana kako bi se organizam vratio u neku normalu.

 


 

Nekoliko Hadisa Allahovog Poslanika salallahu alejhi ve sellem o Hidžami

 

Pitanje: Ako mi mozhete navesti par hadisa o hidzami i njenim koristima...

Odgovor: Hidžama je vid poslaničkog liječenja odstranjivanjem nečiste krvi iz organizma na specifičan način. U Poslanikovom sunnetu navode se brojne predaje koje aludiraju na vrijednost i propise hidžame. Možemo ih svrstati u nekoliko narednih poglavlja:

Prvo: Allahovi meleki su oporučili Poslaniku hidžamu

Ibn Abbas prenosi da je Resulullah kazao: “Nisam prošao pored skupine meleka, u noći Isra, a da mi nisu oporučili: ‘O Muhammede, prihvati se hidžame.’” Tirmizi, (2053), Ibn Madže, (3542), Hakim, 4/209. Hakim i Zehebi ovu predaju smatraju vjerodostojnom. U drugom predanju stoji: “O Muhammede, naredi svome ummetu da čine hidžamu.” Tirmizi, (2052), Ibn Madže, (3544), Bezzar, 3/388 (El-kešf), sa ispravnim lancem prenosilaca. Ova predanja ukazuju na milost meleka prema ovome ummetu, želeći mu svako dobro, oporučujući mu hidžamu.

Drugo: Hidžama je najbolji lijek

Enes b. Malik prenosi od Poslanika “Najbolji lijek kojim se možete liječiti je hidžama.” Muslim (1577), Tirmizi, (1278), Ahmed, 3/174, Ibn Sad, 1/443.-444. U drugom hadisu stoji: “Ono čime se liječite ako u njemu, uistinu, ima lijeka onda je u hidžami.” Buhari, (5697), Muslim, (2205).

Meðutim, neki učenjaci smatraju da se ove predaje odnose na stanovnike Hidžaza i drugih toplih krajeva. U hadisu koji prenosi Džabir Poslanik kaže: “Uistinu u hidžami ima lijeka.” Muslim, (2205), Ibn Hibban, 3/440, Ebu Jala, (2037), Hakim, 4/409, Bejheki, 3/387.

Treće: Hidžama u odreðenim vremenima ima posebne odlike i daje (posebno) efikasne rezultate

Ebu Hurejre kaže da je Allahov Poslanik rekao: “Ko učini hidžamu sedamnaestog, devetnaestog ili dvadeset prvog dana (lunarnog mjeseca), bit će mu lijek od svake bolesti.” Ebu Davud, (3861), Tirmizi, (2053), Ibn Madže, (3551) slično tome, Hakim, 4/210 sa vjerodostojnim lancem prenosilaca. U drugoj predaji spominje se samo sedamnaesti dan. Hakim, 4/210. Hakim i Zehebi su ga ocijenili vjerodostojnim po Muslimovim kriterijima. Tako je Resulullah činio hidžamu ovim danima. Tirmizi, (2051) i u Eš-šemailu, (313), Hakim, 4/210 sa ispravnim lancem prenosilaca. U jednom hadisu Poslanik preporučuje činjenje hidžame ponedjeljkom, utorkom i četvrtkom. Ibn Madže, (3552, 3553) i Hakim, 4/409 sa dobrim lancem prenosilaca.

četvrto: Hidžama nije poželjna u odreðenim vremenima

Resulullah je zabranio činjenje hidžame srijedom, petkom, subotom i nedjeljom. Ibn Madže, (3552, 3553) i Hakim, 4/409 sa dobrim lancem prenosilaca. U drugoj predaji Resulullah kaže: “Ko učini hidžamu srijedom ili subotom, pa ga pogodi šuga, neka ne krivi, nikoga osim sebe.” Bezzar, 3/388 (El-kešf). Vidjeti, takoðer Zadul-mead, 4/61.

Peto: Hidžamu čine žene kao i ljudi

Ummu Seleme, žena Allahovog Poslanika zatražila je od njega  dozvolu da sebi učini hidžamu, pa joj je dozvolio. Muslim, (2206), Ebu Davud, (4105), Ibn Madže, (3545). Vidjeti komentar imama Kurtubija na ovu predaju u El-mufhimu, 5/596. U drugoj verziji se navodi da je to bila Aiša, r.a., Hakim, 4/209.-210. Hakim i Zehebi su ovaj hadis ocijenili vjerodostojnim.

Šesto: Hidžama se može činiti na različitim dijelovima tijela

Prenosi se da je Resulullah činio hidžamu na glavi (općenito), na sredini glave, sa obje strane vrata, ispod potiljka, na kuku i stopalu. Buhari (5700), Ebu Davud (3559, 3860, 3861), Ibn Madže, (3546, 3548, 3550), Tirmizi, (2051), Ibn Huzejme, (2658, 2659, 2660) sa vjerodostojnim lancima prenosilaca. Tako je Allahov Poslanik  svakome ko bi se požalio na glavobolju kazao: “Učini hidžamu.” Ebu Davud, (3858) sa dobrim lancem prenosilaca.

U drugom hadisu Poslanik  kaže: “Kada nastupe jake žege olakšajte sebi hidžamom, da ne bi nekome porastao krvni pritisak pa ga to ubilo.” Hakim, 4/212. Hakim i Zehebi su ovaj hadis ocijenili vjerodostojnim

Odgvorio: Dr. Safet Kuduzović

Items details

Icon for hits displayHits: 452 clicks
Icon for creation to displayCreated 4 years and 2 months ago at Subota, 27 Juli 2013 by Vjernik

TCE-Plugin by www.teglo.info

Ažurirano ( Petak, 19 Maj 2017 23:05 )