أهل السنة والجماعة - Ehlu sunnet vel-džemat

Islamski portal | Džemat-Sabah

Islam - Vjera mira Naslovna ISLAM|TEME Sihr | Urok | Džinni - Šejtani PROBLEMI SA UROKOM I SIHROM

PROBLEMI SA UROKOM I SIHROM

Share

 

PITANJE:

Imam problema sa urocima, kako da  ih se rešim i da li je urok i sihir isto, ja zivimu Priboju u Srbiji pozdrav.

ODGOVOR:

Hvala Allahu, azze ve dželle, na neizmjernoj blagodatiti upute, neka je salavat i selam na Allahova Poslanika, sallalahu alejhi ve sellem, na Njegovu casnu porodicu, ashabe, tabine i sve one koji ih slijede do Sudnjeg dana.

Osnova vašeg pitanja vraca se na jedan Kur'anski ajet i jedan hadis Allahova Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

Kada je rijec o ajetu onda mislim na rijeci Uzvišenog: "I povode se za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik – šejtani su nevjernici: ucili su ljude vradžbini i onome što je bilo nadahnuto dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu. A njih dvojica nisu nikoga ucili dok mu ne bi rekli: "Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik!" I ljudi su od njih dvojice ucili kako ce muža od žene rastaviti, ali nisu mogli time nikome bez Allahove volje nauditi. Ucili su ono što ce im nauditi i od cega nikakve koristi nece imati iako su znali da onaj koji tom vještinom vlada nece nikakve srece na onome svijetu imati. A doista je jadno ono za što su se prodali, kada bi samo znali!" (Prijevod znacenja sura Al-Beqara, ajet broj 102).

Drugi dio vašeg pitanja tretira hadis (govor) Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, od Ibnu Abbasa, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Urok je istina i da je išta preteklo kader, pretekao bi ga urok, pa ako od vas neko zatraži da se operete, operite se."

Kao i rijeci Esme bint Uvejs, radijallahu anha, od koje se prenosi da je kazala: "O Allahov Poslanice, Dža'ferove sinove pogada urok, pa hocu li im zbog toga uciti rukju?" - "Uci, jer da je išta preteklo Allahovu odredbu, pretekao bi je urok." (Prenosi ga Ahmed 6/438 i Et-Tirmizi: 2059, ocjenjen je kao hasen-sahih a El-Albani je u Džami'u" rekao da je Sahih: 5662).

I nakon što smo potvrdili Šerijatskim ispravnim dokazima postojanja Sihra i Uroka, te da su oni stvarnst i da može covjek da oboli od njih, ja cu uz Allahovu pomoc osvrnuti se detaljno na tematiku svake od ove dvije stvari.

SIHR - VRADŽBINE

Jezicko znacenje sihra

El-Ezheri je rekao: “Sihr je svako djelo putem koga se covjek približava šejtanu i kojim se traži njegova usluga.”

Na drugom mjestu: “Suština sihra je prikazivanje neke pojave u lažnom liku suprotnom njegovoj biti. Kada sihirbaz hoce da prikaže lažnu sliku kao istinitu i predstavi nešto u suprotnosti od njegove biti, on to opsihri i ono postane suprotno svojoj suštini.” (Lisanul-Areb)

Prenosi se od Ibnu Ebi Aiše da je rekao: “Kada Arapi nazivaju sihr sihrom, onda ga oni tako zovu zato što on pretvara (preobraca) zdravlje u bolest.” (Pogledati Lisanu-l-Areb).

Ibnu Faris je rekao: “Sihr je prikazivanje neistine u vidu istine.” (Pogledati Lisanu-l-Areb).

U Mu’džemul-Vesitu je receno: “Sihr je tajnovit i suptilan.”

U djelu “Muhitul-Muhit” se kaže: “Sihr je prikazivanje stvari u njima suprotnom stanju kako bi se izazvao nered.”

Sihr u šerijatskoj terminologiji


Fahruddin Er-Razi je rekao: "Sihr u šerijatskom znacenju se veže za sve ono ciji je uzrok skriven, što izgleda suprotno njegovoj suštini, i što se dešava u vidu opsjene i varke."

Ibnu Kudame El-Makdisi kaže: “Sihr je vracanje, zapisivanje i vezivanje cvorova. Ima uticaj na srce i tijelo, pa se kao posljedica toga javljaju bolesti, ubistva i rastavljanje bracnih drugova. On sprijecava covjeka od spolnog opcenja sa svojom ženom itd. Neki od njih se spravljaju da bi razdvojili muža od žene ili da bi omrzli jedno drugom ili da bi omilili jedno drugom.”

A Ibnul-Kajjim, rahametullahi alejhi, je rekao: “To je složeno djelovanje zlih duhova i podložnost utjecaju natprirodnih sila.”

Suština sihra

Radi se o sporazumu izmedu sihirbaza i šejtana koji se sastoji u tome da sihirbaz pocini neke harame ili djela koja vode u širk (nevjerstvo), a da mu šejtan zauzvrat pomaže i bude poslušan u onome što traži od njega.

Dokazi iz Kur'ana, SUNNETA I govora ucenjaka o postojanju džina i šejtana

Dokazi iz Kur'ana:

Uzvišeni Allah je rekao: “Kada ti poslasmo nekoliko džina da Kur'an slušaju, kada dodoše da ga cuju, oni rekoše: "Pst!" A kad se završi, vratiše se narodu svome da opominju.” (Prijevod znacenja sura El-Ahkaf, ajet broj 29)

“"O skupe džinski i ljudski, zar vam iz redova vas samih poslanici nisu dolazili koji su vam ajete Moje kazivali i upozoravali vas da cete ovaj vaš dan docekati?" Oni ce reci: "Mi to priznajemo na svoju štetu." Njih je život na Zemlji bio obmanuo i oni ce sami protiv sebe posvjedociti da su bili nevjernici.” (Prijevod znacenja sura El-En’am, ajet broj 130).

“O družine džina i ljudi, ako možete da preko granica nebesa i Zemlje prodrete, prodrite, moci cete prodrijeti jedino uz veliku moc!” (Prijevod znacenja sura Er-Rahman, ajet broj 33).


“Reci: Meni je objavljeno da je nekoliko džina prisluškivalo i reklo: “Mi smo doista Kur'an, koji izaziva divljenje, slušali.” (Prijevod znacenja sura El-Džinn, ajet broj 1).

"I bilo je ljudi koji su pomoc od džina tražili, pa su im tako obijest povecali.” (Prijevod znacenja sura El-Džinn, ajet broj 6).

“Šejtan želi da pomocu vina i kocke unese medu vas neprijateljstvo i mržnju, i da vas od sjecanja na Allaha i od namaza odvrati. Pa hocete li se okaniti?” (Prijevod znacenja sura El-Ma’ida, ajet broj 91).

“O vjernici, ne idite šejtanovim stopama! Onoga ko bude išao šejtanovim stopama on ce na razvrat i odvratna djela navoditi.” (Prijevod znacenja sura En-Nur, ajet broj 21).

Dokazi iz Kur’ana su mnogobrojni, dovoljno je znati da u Kur’anu postoji citava sura koja govori o Džinima.

Rijec Džin je u jednini spomenuta na dvadeset i dva mjesta u Kur’anu, a ista rijec u množini na sedam mjesta.

Rijec Šejtan u jednini je spomenuta na šezdeset i osam mjesta, a ista rijec u množini na sedamnaest mjesta.

Kako vidimo, o Džinima i Šejtanima postoji veliki broj ajeta.

Rekao je Uzvišeni Allah: "I povode se za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik – šejtani su nevjernici: ucili su ljude vradžbini i onome što je bilo nadahnuto dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu. A njih dvojica nisu nikoga ucili dok mu ne bi rekli: "Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik!" I ljudi su od njih dvojice ucili kako ce muža od žene rastaviti, ali nisu mogli time nikome bez Allahove volje nauditi. Ucili su ono što ce im nauditi i od cega nikakve koristi nece imati iako su znali da onaj koji tom vještinom vlada nece nikakve srece na onome svijetu imati. A doista je jadno ono za što su se prodali, kada bi samo znali!" (Prijevod znacenja sura Al-Beqara, ajet broj 102).

"Zar za istinu koja vam je došla kažete da je carolija?" – rece Musa – "a carobnjaci nece nikada uspjeti!" (Prijevod znacenja sura Junus, ajet broj 77).

“I kad oni baciše, Musa uzviknu: “Ono što ste priredili carolija je! Allah ce je uništiti, jer Allah ne dopušta da djelo pokvarenjaka uspije. Allah ce Svojom moci istinu ucvrstiti, makar ce to nevjernicima krivo biti.” (Prijevod znacenja sura Junus, ajet broj 81-82).

“I Musa u sebi osjeti zebnju. Ne boj se! - rekosmo Mi - Ti ceš, doista, pobijediti! Samo baci to što ti je u desnoj ruci, progutace ono što su oni napravili, jer je ono što su oni napravili samo varka carobnjaka, a carobnjak nece, ma gdje došao, uspjeti.” ( Prijevod znacenja sura Ta-Ha, ajet broj 67 - 69).

I Mi naredismo Musau: “Baci štap svoj! - I on odjednom proguta sve cime su oni bili obmanu izveli. I tako istina na vidjelo izbi i pokaza se da je bilo lažno ono što su oni priredili. I tu oni bijahu pobijedeni i ostadoše poniženi, a carobnjaci se licem na tle baciše. Mi vjerujemo u Gospodara svjetova - povikaše - Gospodara Musaova i Harunova.” (Prijevod znacenja sura El-E’araf, ajet broj 117 - 122).

“Reci: “Uticem se Gospodaru svitanja, od zla onoga što On stvara, i od zla mrkle noci kada razastre tmine, i od zla onih koji u uzlove pušu, i od zla zavidljivca kad zavist ne krije.” (Prijevod znacenja sura El-Felek, ajet broj 1 - 5).

“Reci: “Tražim zaštitu kod Gospodara ljudi, Vladara ljudi, Boga ljudi, od zla šejtana, napasnika, koji zle misli unosi u srca ljudi - od džina i od ljudi.” (Prijevod znacenja sura En-Nas, ajet broj 1 - 6).


Kurtubi, rahmetullahi alejhi, je rekao da rijeci “od zla onih koji u uzlove pušu” aludiraju na vracare koje su puhale u uzlove od konaca dok su zapisivale.

Hafiz Ibnu Kesir, rahmetullahi alejhi, rekao je da ove rijeci oznacavaju Sihirbaze (vracare).

Ibnu Džerir Et-Taberi, rahmetullahi alejhi, je rekao za prethodne rijeci: “To jest od zla vracara koji pušu u uzlove od konaca kad zapisuju.”

Dokazi iz Sunneta:

Od Ibnu Mes’uda, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Jedne noci smo bili sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. Izgubili smo ga i tražili po dolinama i gudurama. Pomislili smo da je nestao ili da je ubijen. Prenocili smo tu. To nam je bila najgora noc koju može neko doživjeti. Kada smo osvanuli, ugledali smo kako Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dolazi iza pecine. Rekli smo: “Božiji Poslanice, izgubili smo te i tražili, ali te nismo našli. Proveli smo najgoru noc koju može covjek proživjeti.” Rekao je: “Došao mi je džin i pozvao da idem s njim. Otišao sam i ucio im Kur'an.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je poveo sa sobom i pokazao nam tragove džina i tragove njihove vatre. Kaže da su ga pitali o njihovoj hrani, pa im je rekao: “Hranite se svakom kosti nad kojom je spomenuto Allahovo ime i balegom od životinja.” Zatim nam je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Nemojte se njima potirati (cistiti od nužde), jer je to hrana vase brace.” (Hadis prenosi imam Muslim: 4/170).

Od Ibnu Se’ida El-Hudrijja, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mi je rekao: “Primjecujem da voliš stoku i pustinju, pa kad budeš sa svojom stokom u pustinji, i prouciš Ezan, poviši svoj glas, jer ko god da cuje glas mujezina, bio to Džin, ili covjek, ili bilo šta drugo, posvjedocit ce mu na Sudnjem danu.” (Hadis prenose imami Buhari: 6/343, Malik: 1/68 i En-Nesai: 2/12).

Od Ibnu Abbasa, radijallahu anhuma, prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uputio se sa grupom ashaba na pijacu Ukaz, a izmedu šejtana i obavijesti sa neba je postavljena prepreka i bili su pogodeni svjetlicama. Vratili su se svome narodu. “Šta vam je?” - upitali su ih. Oni odgovoriše: “Izmedu nas i obavijesti sa neba postavljena je prepreka, a nas pogodiše svjetlicama.” Rekli su im njihovi: “Desilo se nešto što vas je omelo, zato predite zemlju od istoka do zapada kako biste saznali šta je to zbog cega ste sprijeceni da prisluškujete (ono što ce se desiti u buducnosti). Uputili su se neki od njih prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i onima koji su sa njim krenuli na pijacu Ukaz. On je u tom momentu klanjao sabah-namaz sa ashabima. Nakon što su culi Kur'an, pažljivo su ga saslušali, i rekli: “Ovo se isprijecilo izmedu nas i obavijesti sa neba.” Vratili su se svom narodu i rekli: “O naš narode, mi smo slušali Kur'an cudesni, koji vodi ispravnom Putu, pa smo povjerovali u njega i više necemo nikoga Gospodaru našem ravnim smatrati.” Tada je Allah, dželle šanuhu, objavio ove rijeci: “Reci, meni je objavljeno da je nakoliko džina prisluškivalo i reklo: “Mi smo doista, Kur'an, koji izaziva divljenje slušali.” (El-Džinn, 1). Ono što je objavljeno Poslaniku bile su rijeci džina. (Ovaj hadis prenose imami Buhari: 2/253 i Muslim: 4/168).

Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je rekla: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Meleki su stvoreni od svjetlosti, Džini od vatre, a Adem je stvoren od onoga kako vam je vec opisano.”

Od Safijje bintu Hujejj, radijallahu anha, se prenosi da je rekla: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Zaista šejtan kola covjekovim tijelom kao što kola krv.” (Hadis prenose imami Buhari: 4/282 i Muslim: 14/155).

Od Abdullaha Ibn Omera, radijallahu anhu, prenosi se: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Kada neko od vas jede, neka jede desnom rukom, a kada pije neka pije desnom rukom, jer šejtan i jede i pije svojom ljevicom.” (Hadis bilježi imam Muslim  13/191).

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ne postoji ni jedno novorodence a da ga šejtan prilikom radanja ne dodirne. Svako od njih zaplace od dodira šejtana. Jedino sina Merjemina (Isaa a.s.) i njegovu majku nije dotakao.”(Hadis prenose imami Buhari: 8/218 i Muslim: 15/121).

Od Abdullaha Ibn Mes’uda, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Allahovu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, spomenut je covjek koji je prespavao cijelu noc, pa je on rekao: “U uho tog covjeka se pomokrio Šejtan.” (Hadis bilježi imam  Buhari: 3/28 i Muslim: 6/64).

Od Ebu Katade, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dobar san je od Allaha, a ružan san je od šejtana, pa ko vidi u snu nesto ružno, neka tri puta puhne na svoju lijevu stranu i neka zatraži zaštitu kod Allaha, i taj san mu nece naštetiti.” (Hadis bilježe imami Buhari: 12/283 i Muslim: 15/16).

Od Ebu Se’ida El-Hudrija, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada neko od vas zijeva, neka stavi ruku na usta jer šejtan može uci u njega prilikom zijevanja.” (Hadis bilježe imami Muslim: 18/122 i Ed-Darimi: 1/321).

O ovoj temi postoje i drugi mnogobrojni hadisi, ali je onome ko traži istinu sasvim dovolno ono što smo naveli. I ovo jasno ukazuje na postojanje Šejtana i Džina.

Od Aiše, radijallahu anha, se prenosi da je rekla: “Jedan jevrej iz plemena Zurejk je opsihrio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a zvao se Lubejd Ibnul-E’asam. Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, se cinilo da obavlja neke poslove, a on ih u stvari nije obavljao. Jednog dana ili jedne noci je bio kod mene, kada je mnogo Allahu dove upucivao, a zatim je rekao: “Aiša, jesi li primijetila da mi je Allah dao odgovor na ono što sam Ga pitao? Došla su mi dva covjeka, jedan je sjeo kod moje glave, a drugi kod nogu, pa je jedan drugog upitao: “Od cega boluje ovaj covjek?” Odgovori drugi: “On je opsihren.” “A ko je to uradio?” Rece: “Lubejd Ibnul-E’asam.” “Na cemu mu je napravio sihr?” Kaže: “Na ceslju i dlakama koje je stavio u koru od palme”. “A gdje je to? - upita ovaj. “U bunaru Zervan”. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je poslao jednog ashaba da ga izvadi. Zatim je rekao: “Aiša, voda tog bunara izgleda poput boje potopljene kne, a plodovi palmi oko bunara su kao šejtanske glave. ”Ja ga upitah: “Allahov Poslanice, zašto mu ne uzvratiš?” On odgovori: “Allah me je izlijecio, a ja mrzim da cinim ljudima zlo.” Zatim je naredio da se sihr uništi.” (Hadis bilježe imami Buhari: 10/222 i Muslim u poglavlju “Elem”).

Znacenje hadisa

Jevreji su se dogovorili sa Lubejd Ibnul-E’asamom, (on je bio najpoznatiji jevrejski sihirbaz, neka je Allahovo prokletstvo na njih), da napravi sihr Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a za uslugu su mi dali tri dinara. I zaista, taj je pokvarenjak to i uradio na nekoliko Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, dlaka. Donijela mu ih je robinja koja je dolazila u Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, kucu. Napravivši na njih sihr stavio ih je u bunar Zervan.
Iz svih predaja ovog hadisa da se zakljuciti da je ovaj sihr bio od vrste “spolne nemoci (impotencija)”, jer se Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, cinilo da se može sastajati sa svojom ženom, a kad bi joj se približio bio bi sprijecen. Ovaj sihr nije naštetio ni njegovom razumu, ni ponašanju, ni razmišljanju, nego je bio uskracen samo u ovome što smo spomenuli.

Ucenjaci su se razišli oko toga koliko dugo je bio opsihren. Jedni tvrde da se radilo o cetrdeset dana, dok drugi kažu da je manje ili više. Allah najbolje zna.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je dugo molio Allaha, dželle šanuhu. Allah je udovoljio njegovoj dovi i poslao mu dva meleka. Jedan od njih je sjeo kod glave a drugi kod nogu te je jedan od njih rekao: “Šta je s ovim covjekom?” Drugi je odgovorio: “On je opsihran.” “A ko ga je opsihrao?” “Lubejd Ibnul-E’asam, jevrej.”
Zatim je objasnio da je njegov sihr napravljen na dlakama Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, kose.

Jevrej ih je stavio u koru palme, da bi imao što veci uticaj, a potom ga stavio pod kamen u bunar Zervan. Pošto su meleci tacno utvrdili stanje Božijeg Poslanika i ukazali na mjesto sihra, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je naredio da se sihr izvadi i zakopa, a u nekim predajama stoji da ga je i spalio.
Kada proucimo sve predaje, shvatit cemo da su jevreji napravili veoma jak sihr s ciljem da ubiju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Poznato je da se nekim sihrima moze ubiti. Ali ga je Uzvišeni Allah spasio te se preobrazio u slabiji vid sihra, a on se zove “rabt” (nemogucnost prilaska ženi - impotencija).

Sumnja i odgovor na nju

El-Ma’ziri je rekao: “Ovaj hadis negiraju novatori u vjeri, smatrajuci da on šteti ugledu poslanstva i izaziva sumnju u njegovu vjerodostojnost. Stoga smatraju da potvrda autenticnosti ovog hadisa šteti autenticnosti šeriata, i kažu: “Možda mu se ucinilo da mu je došao Džibril, alejhisselam, a on mu nije došao, i možda mu se ucinilo da mu se objavljuje a ne objavljuje mu se.”

El-Ma’ziri kaže: “Ovo što oni kažu je neispravno, zato što dokaz poslanstva koji je mu’džiza upucuje na istinitost onoga što mu se objavljuje od Allaha, dželle šanuhu, i na njegovu bezgriješnost. Dozvolit nešto što je u suprotnosti sa šerijatskim dokazom je besmisleno.” Ovo se prenosi u djelu “Zadul-muslim” 4/221.

Ebul-Džukeni El-Jusufi, Allah mu se smilovao, je rekao: “Bolest koja je zadesila Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao posljedica sihra nimalo nije naštetila ugledu poslanstva. Sve bolesti poznate na dunjaluku spopadale su i poslanike, što je povecavalo njihovu nagradu na Ahiretu, neka je selam i spas na sve njih. Zbog toga, kada mu se pricinjavalo, zbog sihra, da radi neke stvari, a on ih nije cinio (a zatim mu je sve to nestalo time što mu je Allah, dželle šanuhu, ukazao na mjesto gdje se nalazi sihr i on ga je izvadio i zakopao), to nimalo nije naštetilo njegovom poslanstvu. To je bolest kao i ostale bolesti.


Bolest nije imala nikakvu dominaciju nad njegovim razumom. Sihr se odrazio samo na pojedine organe kao sto su oci, tako da mu se cinilo da prilazi svojim ženama, a on to nije cinio. U fazi bolesti navedene stvari ne mogu naštetiti poslanstvu.

On dalje kaže: “Cudim se onima što smatraju da ono što se desilo Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, posljedicom sihra, šteti njegovu poslanstvu i pored toga što se u Kur'anu jasno spominje slucaj Musa'a, alejhisselam, sa sihirbazima i faraonom, kad se i Musa'u ucinilo da njihovi štapovi pužu. Allah ga je ucvrstio, kao što se u Kur'anu to spominje: “Ne boj se, rekosmo Mi, - ti ces doista pobjediti! Samo baci to što ti je u desnoj ruci, progutace ono što su oni sacinili, jer je ono što su oni sacinili samo varka carobnjaka, a carobnjak nece, ma gdje došao, uspjeti. I carobnjaci se baciše licem na tle govoreci: “Mi vjerujemo u Musaova i Harunova Gospodara. (Prijevod znacenja sura Ta-Ha, ajet broj 68 - 70).

Ni jedan ucenjak niti pametan covjek nije rekao da ono što se pricinilo Musa'u, alejhisselam (kretanje konopaca), šteti njegovom poslanstvu.

Naprotiv, rekli su da takve stvari koje se dešavaju poslanicima, alejhisselam, povecavaju snagu imana.

Uzvišeni Allah ih pomaže protiv njihovih neprijatelja i daje im nadnaravne pojave u vidu vidljivih mu’džiza, a ponižava sihirbaze i kafire, i cini da sretan kraj bude za bogobojazne. Ovako je to pojašnjeno u brojnim ajetima.”U djelu “Zadul-muslim” 4/22

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Klonite se sedam najvecih grijeha.” Upitali su: “A koji su to grijesi?” Rekao je: “Pripisivanje Allahu druga, vradžbina (sihr), ubistvo osobe koju je Allah zabranio da se ubija osim u slucaju zadovoljavanja pravde, uzimanje kamate, uzimanje imetka siroceta, bježanje s bojnog polja, klevetanje cestitih i bezazlenih vjernica.” (Hadis bilježe imami Buhari: 5/393 i Muslim: 2/83).

Ovim hadisom se dokazuje postojanje sihra.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam nareduje da ga se klonimo, i pojašnjava nam da je to težak grijeh koji vodi u propast. Sve to govori da sihr uistinu postoji, i da nije izmišljotina.
Od Ibnu Abbasa, radijallahu anhuma, prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko nauci proricati u zvijezde, naucio je dio sihra. Povecanjem znanja o proricanju u zvijezde, povecava se znanje o sihru.” (Hadis prenosi Ebu Davud i Ibnu Madže, a El-Albani ga je uvrstio medu vjerodostojne hadise pod brojem 793).

Ovaj hadis nam dokazuje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukazao na jedan od nacina ucenja sihra, ali s ciljem upozorenja kako bi ga se muslimani cuvali.

Tu je, upravo, i dokaz da je sihr cinjenicno znanje, koje se uci.

Na to upucuju i ove Allahove, dželle šanuhu, rijeci: “...pa su ucili od njih kako ce razdvojiti muža od žene.” Jasno je da je sihr nauka kao i sve druge nauke, ima svoje temelje na kojima pociva, a izloženi prethodni ajet i hadis osuduju sihr.

Od Imran Ibn Husajna, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nije od nas onaj koji predskazuje i kome se predskazuje, onaj koji prorice i kome se prorice, onaj koji pravi sihr i ko traži da se nekome napravi sihr, a ko dode vracaru pa povjeruje njegovim rijecima, porekao je ono što je objavljeno Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem.” (Prenosi Hejsemi u “Medžme’uz-zevaid” 5/20, a El-Albani ga je naveo u “El-halal, vel-haram” pod brojem 289, i kaže da je hasen li-gajrihi).

Dokaz u ovom hadisu o postojanju sihra je u tome što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio sihr i odlazak sihirbazu, a on ne zabranjuje ništa što ne postoji i što nije vidljivo i stvarno.

Od Ebu Musaa El-Eš’arija, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nece uci u džennet onaj koji je privržen alkoholu, niti onaj koji vjeruje da sihr djeluje sam po sebi (bez Allahove, dželle šanuhu, odredbe i volje), i onaj koji kida rodbinske veze.” (Prenosi ga Ibnu Hibban, a El-Albani kaže da je hasen zbog toga što ima drugi slican hadis koji ga potkrepljuje).

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zabranio vjerovanje da sihr djeluje sam od sebe.

Dužnost je vjerniku da vjeruje da sihr ili slicne pojave ne mogu djelovati bez Allahove, dželle šanuhu, volje.

Kur'an kaže: “Ali nisu mogli time nikome, bez Allahove volje nauditi.” (El-Bekara, 102)

Ibnu Mes’ud, radijallahu anhu, kaže: “Ko otide vracaru ili sihirbazu ili proroku, pa povjeruje u ono što kaže, porekao je ono što je objavljeno Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem." (Prenosi ga Ebu Ja’la i Bezzar sa dobrim senedom, a hafiz El-Munziri ga prenosi u “Tergibu” 4/36).

Mišljenja ucenjaka o sihru, džinima i uroku

El-Hattabi, rahmetullahi alejhi, je rekao: “Prirodoslovci su zanijekali sihr i porekli njegovo djelovanje. A poznato je da sihr postoji i da je stvarnost. Mnogi narodi, poput Arapa, Hindusa i Rimljana složni su u tome da sihr postoji, a oni su najbolji stanovnici ove zemlje, najuceniji su i najmudriji. Allah, dželle šanuhu, je rekao: “Oni uce ljude vradžbini.” (El-Bekara, 102), i naredio je da tražimo utocište od njega. “I uticem se Gospodaru od zla smutljivca kada smutnju sije.” (El-Felek, 4)

I od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, se u tu svrhu prenose brojni hadisi koje negira samo onaj koji porice ono što je ocevidno i nužno.

Ulema se razišla oko adekvatne kazne za sihirbaza.
Ono što nema osnove ne može ni biti na stepenu necega što je poznato i o cemu se proculo.
Negiranje sihra je neznanje, a raspravljati sa onim ko ga negira besmisleno je i beskorisno.

El-Kurtubi, rahimehullah, je rekao: “Ucenjaci Ehlis-sunneta smatraju da je sihr utvrden i da postoji, a vecina Mu’tezila i Ebu Ishak El-Istrabadi smatraju da sihr nema osnove, vec da se ustvari radi o obmanjivanju, pricinjavanju, sugestiji i prikazivanju stvari drugacijim nego što izgledaju.

Takav je primjer obmane i madionicarskih trikova, kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “...pricinilo im se da se one krecu.”
Nije rekao da se one uistinu krecu, nego je rekao: “pricinilo im se.” Takoder kaže: “Opcarali su oci ljudi.”

El-Hattabi dalje spominje: “U tome nema nikakva dokaza, jer i mi ne poricemo da pricinjavanje spada u okvire sihra.

Medutim, desile su se neke stvari koje razum dozvoljava i za njih se culo.

Neke od njih su spomenute u ajetu koji govori o sihru i njegovom poducavanju. Da nije stvaran ne bi bio ni izucavan, i ne bi nas Allah obavijestio u Kur’anu da šejtani uce ljude sihru, što upucuje na to da on stvarno postoji.

Isto se spominje i u kazivanju o Faraonovim vracarima: “I dodose sa velikom vradžbinom.”

I u suri El-Felek. Svi se mufessiri slažu da je povod objave ove sure sihr koji je Lubejd Ibnul-E’asam napravio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.

Slucaj je spomenut u hadisu kojeg prenose Buhari i Muslim i drugom od Aiše, radijallahu anha, kada je rekla: “Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, opsihrio je jevrej iz plemena Zurejk. Kažu da se zvao Lubejd Ibnul-E’asam...”

U istom hadisu stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što je sihr prestao djelovati, rekao: “Uistinu me je Allah izlijecio.”

Izljecenje biva sa uklanjanjem bolesti, što upucuje da je to istinito i cinjenicno.

Nepotrebno je o postojanju sihra više raspravljati nakon što su i Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o tome izvijestili i jasno uputili na njegovo postojanje.

Nema nikakve koristi niti štete u tome što se istini o postojanju sihra suprostavljaju Mu’tezile i njima slicni, kada znamo da vecina uleme zastupa suprotno mišljenje.

On dalje kaže: “Sihr se u prošlim vremenima mnogo proširio i o njemu su ljudi puno pricali, nije zapamceno ni od ashaba ni od tabi’ina da su negirali postojanje sihra.

El-Ma’ziri, rahimehullah, je rekao: “Sihr je potvrdena stvar i on je realnost. Ima uticaj na onoga kome je napravljen, iako postoje ljudi koji smatraju da je on nestvaran, a da je ono što se desi, kao posljedica sihra, iluzija i pokvarena lažna mašta.
Sve što je navedeno o neutemeljenosti sihra neistinito je, jer ga je Uzvišeni Allah spomenuo u Svojoj Casnoj Knjizi. On se uci, i putem njega se postaje kafir.

Njime se može razdvojiti muž od žene. U hadisu koji govori o opsihrenosti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, spominje se da je on nacinjen od stvari i predmeta koji se zakopavaju i vade.

Stvari i predmeti su materijalne prirode. Sve što smo spomenuli, ne može se desiti kod stvari koje nisu realne i stvarne.

Kako se može izucavati ono što nije istinito i stvarno?

On dalje kaže: “Nije pojmljivo da Allah izmijeni ustaljene prirodne pojave izgovorom formula, ili spajanjem supstanci i odredenih snaga, na nacin koji ne zna niko osim sihirbaz.”

Ko se osvjedocio u postojanje supstanci poput droga koje imaju smrtonosno djelovanje ili koje izazivaju bolesti ili one koje dovode do izlijecenja kao što su antibiotici, nije mu teško shvatiti da se sihirbaz može izdvojiti u vezi poznavanja smrtonosnih snaga ili rijeci koje dovode do razdvajanja.

En-Nevevi, rahimehullah, kaže: “Istina je da je sihr realnost. Vecina uleme se u tome slaže, a na to upucuju i Kur'an i Sunnet.”

Ibnu Kudame, rahimehullah, rekao je: “Sihr je istina. Posljedica sihra može biti ubistvo, bolest, razdvajanje muža od žene tako što ce se sustezati od spolnog opcenja sa njom. Postalo je rašireno medu narodom postojanje kompliciranih odnosa medu bracnim drugovima kao posljedica sihra. Zbog toga muškarac nije u stanju da pride ženi. Kada se sihr ukloni, komplikacije nestaju. Toliko toga je preneseno o sihirbazima, tako da je nemoguce i pomisliti da se radi o potvorama ili lažima.

Ebu Muhammed El-Makdisi, rahimehullah, rekao je u svom djelu “El-Kafi”: “Sihr je vracanje, zapisi i vezivanje cvorova. Ima uticaj na srce i tijelo, pa se kao posljedica toga javljaju bolesti, ubistva i razdvajanje bracnih drugova, a Uzvišeni Allah kaže: “Ucili su od njih kako ce muža od žene rastaviti.” (El-Bekara, 122)

U drugom ajetu kaže: “Utjecem se Allahu od zle smutnje smutljivaca koji pušu u uzlove.” (El-Felek, 4)

To jest: od zla vracara koji pušu u uzlove i koji vezuju sihr u uzlove. Da sihr nije realnost, Allah, dželle šanuhu, ne bi naredivao da tražimo Njegovu zaštitu od djelovanja sihra.

Veliki ucenjak Ibnul-Kajjim, rahimehullah, u djelu “Beda’iul-Fevaid” kaže: “Allahove rijeci: “I od zla smutnje smutljivaca koji pušu u uzlove” i hadis kojeg prenosi Aiša, radijallahu anha, upucuju na djelovanje sihra i na to da je on stvarnost."

Ebul-’Izz El-Hanefi, rahimehullah, kaže: “Ulema je dugo raspravljala o sihru i njegovim vrstama. Vecina njih tvrdi da on ima udjela u uzrokovanju smrti i bolesti onoga kome je napravljen bez vidljivog vanjskog utjecaja."

Islamski stav u pogledu sihra


Imam Malik, Allah mu se smilovao, rekao je: “Sihirbaz koji pravi sihr, a to i ne cini niko osim sihirbaz, slican je onom za koga Allah kaže: “Znali su da onaj koji tom vještinom vlada nece nikakve srece na onom svijetu imati.” (El-Bekara: 102), i ja smatram da se treba ubiti osoba koja to cini.”

Ibnu Kudame, Allah mu se smilovao, rekao je: “Kazna za sihirbaza je ubistvo”.

Ovo mišljenje se prenosi od Omera Ibnul-Hattaba, Osmana Ibnu Affana, Ibnu Omera, Hafse, Džundub Ibn Abdullaha, Džundub Ibnu Ka’ba, Kajsa Ibnu Sa’da, Omer Ibnu Abdul-Aziza, a tako misle i Ebu Hanife i Malik.

El-Kurtubi, Allah mu se smilovao, rekao je: “Islamski pravnici su se razišli u pogledu propisa o sihirbazu muslimanu i nemuslimanu, tako da je Malik mišljenja da ako sihirbaz licno nekog opsihri, a njegov sihr bude izvršen putem rijeci koje u sebi sadrže kufr, onda ga treba ubiti i ne treba pri tome od njega tražiti da se pokaje. Njegovo pokajanje se ne prima, zato što je sihr stvar kojom on želi da se prikrije i zato što je Allah sihr nazvao nevjerstvom: “...a njih dvojica nisu nikog ucili dok nisu rekli: “Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik.” (El-Bekara, 102)

Ovo je mišljenje Ahmed Ibnu Hanbela, Ebu Sevra, Ishaka, Safije i Ebu Hanife. Treba napomenuti da je poznato mišljenje Šafije da ne treba ubiti sihirbaza samo zbog sihra, nego se on ubija u odmazdi, tj. u slucaju da je on nekog sihrom ubio.

Ibnu Munzir, Allah mu se smilovao, kaže: “Kada covjek potvrdi da je nekog opsihrio rijecima kufra, dužnost je da se ta osoba ubije ako se ne pokaje, isto se radi ako postoji ocigledan dokaz protiv njega, kao što je ocigledan kufr. A ako se ispostavi da govor kojim je on nekog opsihrio, ne sadrži u sebi kufr, onda ga nije dozvoljeno ubiti. A ako opsihrenog spopane ludost i gubitak pameti kao posljedica sihra, treba nad njim izvršiti odmazdu ako je to bilo namjerno, a ako nije bilo namjerno, onda treba dati krvarinu njegovoj porodici.

Hafiz Ibnu Kesir, Allah mu se smilovao, je rekao: “Oni koji sihirbaze smatraju nevjernicima dokazuju to ajetom: “A da su vjerovali i bili bogobojazni...” Tako se prenosi od Ahmed ibnu Hanbela i drugih prethodnika. Jedni su rekli da se takav ne smatra nevjernikom vec ga samo treba kazniti.

Tako se prenosi od Šafije i Ahmeda koji kažu: “Obavijestio nas je Sufjan ibnu Ujejne od Amr ibnu Dinara da je cuo Bedžleta ibnu Abdeta da je rekao: “Omer Ibnul-Hattab, radijallahu anhu, je pisao pismo u kojem nareduje da se ubiju svaki sihirbaz i sihirbazica, pa smo ubili tri sihirbaza.”

Poznato je da je Hafsu opsihrila jedna ropkinja, pa je naredila da se ubije i bila je ubijena.

Imam Ahmed, rahmetullahi alejhi, je rekao: “Zabilježeno je od trojice Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, drugova da treba ubijati sihirbaze.”

Hafiz Ibnu-Hadžer, rahmetullahi alejhi, je rekao: “Malik zastupa mišljenje da je presuda za sihirbaza kao i presuda za odmetnika od vjere i ne prima mu se tevba.

Bice ubijen kada se utvrdi da je pravio sihr. Tako isto misle i Ahmed Ibn Hanbel.

A Šafija kaže: “Nece se ubiti osim ako on sam prizna da je nekoga ubio svojim sihrom.”

Šejtanski mess (opsjednutost) i sihr

O pitanju pravljenja razlike izmedu sihra i šejtanskog messa, neki od onih koji imaju iskustva na ovom planu spominju simptome koji su specificni za mess.

SIMPTOMI Šejtanski mess (opsjednutost) i sihr

1. Izbjegavanje i velika odbojnost prema slušanju ezana i Kur’ani-Kerima;

2. Padanje u nesvijest i komu, te grcenje mišica za vrijeme ucenja Kur’na kod njega;

3. Zastrašujuci snovi;

4. Osamljivanje i izopcavanje od društva, te demonstracija cudnih postupaka;

5. Ponekad džin koji je ušao u njega progovara putem njegovog govornog aparata prilikom ucenja Kur’ana u njegovoj blizini;

6. Izbezumljivanje, kao što to Uzvišeni Allah napominje u Kur’nu: ”Oni koji se kamatom bave dici ce se kao što ce se dici onaj koga je dodirom šejtan izbezumio...” (El-Bekare, 275)


Znakovi i simptomi da je nekome napravljen sihr su slijedeci:

1. Mržnja oboljelog od sihra prema supruzi ili oboljele prema suprugu, kao što nas o tome obavještava Kur’an: ”...I ljudi su od njih dvojice ucili kako ce muža od žene rastaviti...” (El-Bekare, 102)

2. Potpuna suprotnost osjecaja u kuci i van nje. Tako da za vrijeme boravka van kuce osjeca silnu želju za kucom i porodicom. Medutim, kada se nade u kuci, tada osjeca neopisivu mržnju prema njima;

3. nemogucnost izvršavanja svojih obaveza u bracnoj postelji;

4. Uzastopno pobacivanje ploda za vrijeme trudnoce;

5. Iznenadna promjena raspoloženja bez ikakvog vidljivog razloga;

6. Potpuno gubljenje apetita;

7. Pricinjavanje da je ucinio odredenu stvar, bez konkretnog cina;

8. bezrezervna poslušnost i iznenadna i pretjerana ljubav prema odredenoj osobi.

Napomena: Moramo ovom prilikom napomenuti da pojava nekih od nabrojanih simptoma ne mora automatski znaciti da je neka osoba i oboljela od sihra ili od šejtanskog messa. Uzrocnik nekih od tih simptoma može biti pitanje fizicke ili psihicke promjene u covjeku.
Lijecenje:

1. Oslanjanje na Uzvišenog Allaha i iskren povratak Njemu;

2. Lijecenje putem ucenja Šerijatom dozvoljenih tekstova iz Kur’na i vjerodostojne tradicije Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem.

Najvažnije su, o ovom pitanju, sura En-Nas i sura El-Felek (dva posljednja poglavlja iz Kur’ana) kojima je bio lijecen i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je bio opsihren.

S njima se na ovom planu ne može porediti ni jedna druga sura i to je najbolje sa cime se može tražiti pomoc od Allaha, dž.š., od ove vrste bolesti. Tu je i sura El-Ihlas, zatim sura El-Fatiha koja je, takoder, davala dobre rezultate u lijecenju, kao što je to potvrdeno vjerodostojnom predajom od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

3. U lijecenju od sihra, može se koristiti i lišce lotosovog drveta. Naime, uzme se sedam listova od ovog drveta, koji se zatim isitne ili samelju, pa se stave u posudu u koju se naspe toliko vode da bude dovoljno za kupanje. Nakon toga, na tu vodu se uci Ajetul-Kursija, sura El-Kafirun, sura El-Ihlas, sure El-Felek i En-Nas i ajeti koji govore o sihru u slijedecim surama: sura El-Bekare, 102. ajet; sura El-Ea’raf, 117.-119. ajet; sura Junus, 79.-82. ajet; sura Ta ha, 65.-69. ajet, zatim se dio vode popije, a preostali dio vode  se koristi za kupanje. Ovaj nacin lijecenja je primijenjen od strane nekih pravovjernih prethodnika (selefa) i pokazao se uspješnim;

4. Vadenje sihra i njegovo uništavanje kao što je to uradio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada mu je sihr napravio Jevrej Lubejd b. el-E’asam;

5. Upotreba dozvoljenih lijekova, kao što je konzumiranje sedam komada datula bernijske sorte (datula koja uspijeva samo u gradu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem) natašte (na prazan stomak). Ako ne bi našao ovu sortu, onda može doci u obzir bilo koja druga vrsta, koja ce, uz Allahovu, azze ve dželle, pomoc, koristiti;

6. Puštanje krvi (hidžama);

7. Obracanje Uzvišenom Allahu iskrenom dovom.

ZNAKOVI PO KOJIMA SE PREPOZNAJE SIHIRBAZ I ZNAKOVI PO KOJIMA SE PREPOZNAJE UCAC ŠERIJATSKE RUKJE

Da bi se mogao razlikovati sihirbaz od ucaca rukje treba poznavati znakove po kojima se prepoznaje onaj ko se bavi sihrom, kao i osnovne radnje i osobine ucaca rukje.

Od znakova po kojima se raspoznaje sihirbaz su sljedeci:

1- Traži ime ili ime majke i datum rodenja.

2- Traženje necega od bolesnika poput pramena njegove kose, dijelova odjece, njegovu sliku i slicno.

3- Izgovaranje nerazumljivog govora, korištenje hamajlija i drugih neobicnih stvari.

4- Pisanje raznoraznih zapisa cija sadržina bude ispunjena brojevima, geometrijskim figurama, nepoznatim rijecima, imenima, ili pisanje samih kur'anskih ajeta ali odpozada, slika zmija i akrepa, a što je poznato kao SedamSulejmanovih ugovora.

5- Pravljenje cvorcica na raznoraznim kanapama i koncicima uz istovremeno puhanje i izgovaranje nepoznatih rijeci, a sve to sa ciljem da se od toga napravi sihr.

6- Necistoca i prljavština prostorije u kojoj boravi sihirbaz kao i neurednost i prljavština samog sihirbaza.

7- Osamljivanje sihirbaza u mracnoj prostoriji radi kontaktiranja sa džinima i šejtanima koji ga pomažu u njegovim poganim radnjama.

8- Traženje od klijenata da zakolju ovcu, kokošku ili nešto slicno kao kurban, a što u stvari predstavlja klanje kurbana džinima.

9- Materijalno iskorištavanje bolesnika uz traženje basnoslovnih suma poput toga da jedna hamajlija košta nekoliko stotina maraka.

10- Osamljivanje sa ženama bez mahrema što cesto završi i sa cinom zinaluka pri cemu sama žena nema kontrolu nad samom sobom i ne može se oduprijeti.
11- Upotreba mokrace, izmeta i krvi hajza prilikom pravljenaj zapisa i hamajlija.

12- Traženje od bolesnika da se odvoji od ljudi odredeno vrijeme u prostoriji u koju ne dopire sunceva svjetlost.

13- Traženje od bolesnika da ne dolazi u kontak sa vodom odredeni vremenski period koji ponekad dostiže cak cetrdeset dana.

14- Traženje od bolesnika da neke stvari zakopa u zemlju i da ih zalije nekom tekucinom, ili da stavi pokvareno jaje na prag vrata ili u kucu a na sve te stvari je sihirbaz vec napravio sihr.

15- Davanje bolesniku dredenih papira i zapisa da ih zapali i da se nakadi na njima.

16- Pisanje isprekidanih harfova na papiru i njihovo potapanje u vodu i da bolesnik pije tu vodu.

17- Obavještavanje bolesnika o nekim pojedinostima njegovog licnog života i njegovog odnosa sa drugim ljudima a sve te informacije uzima od džina i šejtana sa kojima inace kontaktira.

18- Vanjski izgled sihirbaza ukazuje na njegovo nepraktikovanje i nepridržavanje vjerskih propisa.

Od znakova po kojima se prepoznaje ucac rukje, odnosno onaj koji na ispravan šerijatski nacin lijeci opsihirene osobe, one koji imaju džinski dodir i urecene, su sljedece karakteristike:

1- Ucenje Kur'ana nad bolesnikom, što predstavlja osnovni i najupecatljiviji metod i nacin lijecenja bolesnih od sihra, džinskog dodira i uroka.

2- Traženje od bolesnika da skine sve zapise i hamajlije koje ima kod sebe kao i one koje ima u kuci te da ih uništi ili zapali. Takode, traženje da skloni slike, kipove, figure, krstove i slicno i da ih ne koristi.

3- Savjetovanje i traženje od bolesnika od prvog susreta da praktikuje propise vjere (ako vec do tada nije), poput toga da redovno obavlja namaz, uci jutarnji i vecernji zikr, uci suru Bekara u kuci, uci Bismilu kod svakog posla koji radi, da prekine sa haramima koje je do tada praktikovao, poput slušanja muzike, pijenja alkohola, miješanja i kontaktiranja sa ženama kojima nije mahrem i slicno.

4- Ako je bolesnik žena zahtijeva od nje da se pokrije, ne lijeci je bez prisustva njenog mahrema osim u nuždi, prilikom lijecenja ne dira njeno tijelo.

5- Od ispravnog nacina lijecenja, uglavnom ako su u pitanju duža lijecenja, je i to da se bolesniku daje voda, med i ulje na kojima je naucen Kur'an.

6- Prepoznatljiv je i po tome što se u njegovom nacinu lijecenja ne može naci da radi išta od gore spomenutih znakova i obilježja sihirbaza.
Od osnovnih osobina onoga koji lijeci rukjom je:

- Da bude osoba koja je mjerodavna da se time bavi tako što posjeduje dovoljno šerijatskog znanja i iskustva da se može ovim poslom baviti, naravno ne kao profesijom.
- Da je prepoznatljiv svojom vanjštinom i unutrašnošcu po praktikovanju vjerskih propisa izvršavanjem vadžiba i sunneta, ostavljanjem velikih i malih grijeha, necinjenjem novotarija, da su mu zarada i imetak halal i tako dalje.

Napomena:
Ne treba zavarati to što cemo naci sihirbaza (kojeg prepoznajemo po nekim od gore spomenutih znakova) da klanja sa ljudima kao i da prilikom pravljenja ili otklanjanja sihra uci Kur'an jer se on želi medu ljudima predstaviti kao sasvim normalan i ispravan vjernik. Takode, ne treba nas zbuniti i dovesti u sumnju ako nademo kod ucaca rukje (kojeg prepoznajemo po gore spomenutim metodama ispravnog lijecenja) da ima nekih vidljivih nedostataka u praktikovanju vjere, poput toga da je obrijan ili ima kratku bradicu, da mu se u porodici ne praktikuje u potpunosti vjera (npr. da mu žena ili kcerka nije pokrivena), da nije završio neku šerijatsku školu, ne zna arapski i slicno. Sve ovo i slicno ne treba zbuniti jer je ibret u ovom slucaju nacin i metoda njegovog lijecenja a oni su ispravni, a nema sumnje da je poželjno da ucac rukje posjeduje najbolje osobine vjernika.

UROK

Dokazi iz Kur'ana za djelovanje uroka:


Uzvišeni Allah kaže da je Ja'kub rekao: "O sinovi moji" - rece onda - "ne ulazite na jednu kapiju, vec na razne kapije, a ja vas ne mogu spasiti od onoga što vam Allah odredi; moc pripada jedino Njemu, ja se u Njega uzdam, i neka se samo u Njega uzdaju oni koji se uzdaju!" I kad udoše oni kako im je otac njihov naredio, to im nimalo nije pomoglo da budu poštedeni onoga što im je Allah bio odredio, jedino se ostvarila želja Ja'kubova, koju je izvršio, a on je, uistinu veliki znalac bio, zato što smo ga Mi naucili, ali vecina ljudi ne zna." (Prijevod znacenja sura Jusuf, ajet broj 67-68).

Hafiz Ibnu Kesir, Allah mu se smilovao, u tefsiru ova dva ajeta kaže: "Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, govoreci o Ja'kubu, alejhisselam, kaže da je naredio svojim sinovima kad ih je spremio sa bratom Benjaminom u Egipat, da ne ulaze svi na jedna vrata, nego da se razdvoje i udu na razlicita vrata, jer, kako kažu Ibnu Abbas, Muhammed Ibnu Ka'b, Mudžahid, Ed-Dahhak, Katade, Es-Suddejj i drugi: "On se za njih pobojao da se ne ureknu jer su bili izuzetno lijepi, i privlacni. Urok je stvarnost i može skinuti konjanika sa njegova konja."

Njegove rijeci: "...a ja vas ne mogu spasiti od onoga što vam Allah odredi; moc pripada jedino Njemu, ja se u Njega uzdam, i neka se samo u Njega uzdaju oni koji se uzdaju!", tj. ovaj savjet koji sam vam dao, ne može vas sacuvati od onoga što vam je Uzvišeni Allah odredio, jer kad Uzvišeni hoce nešto, u tome Ga ne može niko sprijeciti niti zaustaviti.
"I kad udoše oni kako im je otac njihov naredio, to im nimalo nije pomoglo da budu poštedeni onoga što im je Allah bio odredio, jedino se ostvarila želja Ja'kubova, koju je izvršio, a on je, uistinu veliki znalac bio, zato sto smo ga Mi naucili, ali vecina ljudi ne zna." (Prijevod znacenja sura Jusuf, ajet broj 68).

Kažu da je to zaštita od uroka iz "Tefsir Ibnu Kesir", 2/485.

Uzvišeni Allah je rekao: "Gotovo da te nevjernici pogledima svojim obore kad Kur'an slušaju, govoreci: "On je, uistinu, luda!"

Hafiz Ibnu Kesir, Allah mu se smilovao, rekao je: "Ibnu Abbas, Mudžahid i drugi kažu: "Rijec (lejuzlikuneke) - "probadaju te" (bi ebsarihim) - "svojim ocima" tj. urekli bi te ocima od zavisti i mržnje prema tebi da nije Allahove, dželle šanuhu, zaštite.

U ovom ajetu je dokaz da je urok ocima istinit i da ima uticaja Allahovom, dželle šanuhu, voljom, kao što to potvrduju i mnogobrojni hadisi preneseni razlicitim putevima." (Tefsir Ibnu Kesir: 4/410).

Dokazi iz sunneta za postojanje uroka

1. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Urok je istina." (Buhari: 10/203 i Muslim u "Es-Selamu" - poglavlje o medicine).

2. Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Tražite kod Allaha utocište od uroka, jer uroci postoje." (Ibnu Madže 3508, a El-Albani je za njega rekao da je sahih u "Sahihul-Džami'" 951).

3. Od Ibnu Abbasa, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Urok je istina i da je išta preteklo kader, pretekao bi ga urok, pa ako od vas neko zatraži da se operete, operite se."

Tj. kada neko od nas urekne nekoga, pa mu taj dode i zatraži da se abdesti ili okupa, da bi se ovaj poprskao tom vodom kako bi prestao urok, ucinite to. (Ovo je jedan od nacina uklanjanja uroka).

4. Od Esme bint Uvejs, radijallahu anha, prenosi se da je rekla: "O Allahov Poslanice, Dza'ferove sinove pogada urok, pa hocu li im zbog toga uciti rukju?" - "Uci, jer da je išta preteklo Allahovu odredbu, pretekao bi je urok." (Prenosi ga Ahmed 6/438 i Et-Tirmizi: 2059, ocjenjen je kao hasen-sahih a El-Albani je u Džami'u" rekao da je sahih: 5662).

5. Od Ebu Zerra, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Urok, Allahovom voljom, utice na covjeka sve do te mjere, da se covjek popne na visoko mjesto i strovali se s njega" (od jacine uroka). Prenose ga Ahmed i Ebu Ja'la a El-Albani je u Džami'u rekao da je sahih, br.1677.

6. Od Ibnu Abbasa, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Urok je istina i može oboriti covjeka s visine." (Prenose ga Ahmed, Et-Taberani, i El-Hakim, a El-Albani je rekao da je hasen u "Es-silsiletus-sahiha: 1250).

7. Od Džabira, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Urok uvodi covjeka u kabur, a devu u kazan."

Tj. pogodi covjeka, pa ga usmrti, te bude zakopan, i isto tako pogodi devu što bude uzrokom njene slabosti, te je zakolju i skuhaju njeno meso u kazanu. (Prenosi ga Ebu Nu'ajm u "El-Hilje" a El-Albani je u "Sahihul-Džami'u" rekao da je hasen: 4023).

8. Od Džabira, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Najveci uzrocnik smrti mog ummeta, poslije Allahove odredbe, je urok." (Prenosi ga El-Buhari u "Et-Tarih" a El-Albani je u "Sahihul-džami'u" rekao da je hasen 1217).

9. Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je rekla: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mi je naredivao da ucim rukju protiv uroka." (Buhari: 10/170 i Muslim 2195).

10. Od Enesa ibnu Malika, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je dozvolio da se uci rukja protiv uroka, ujeda zmije i akrepa, te cireva na slabinama." (Muslim: 2196 u "Es-Selamu").

11. Od Ummu Seleme, radijallahu anha, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za njenu sluškinju, na cijem je licu vidio crnu mrlju, rekao: "Proucite joj rukju, ona je urecena."

Pod crnom mrljom se misli na šejtanov znak, neko kaže da je to šejtanov udarac, tj. crna ili žuta fleka na licu. (El-Buhari 10/171 i Muslim: 97).

12. Od Džabira, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je Hazmovoj porodici dozvolio lijecenje rukjom od zmijskog ujeda. Esmi bintu Umejs je rekao: "Šta je to sa sinovima moga brata pa su tako mršavi i slabi, da li im šta fali?" "Ne" - odgovorila je - "nego se brzo ureknu." "Uci im rukju" - rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Ona je odbijala, ali je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ponovio: "Uci im rukju." (Muslim u "Es-Selamu" 2198).

Mišljenje ucenjaka u pogledu postojanja uroka

Hafiz Ibnu Kesir, Allah mu se smilovao, rekao je: "Uticaj uroka je moguc i nastaje Allahovom, dželle šanuhu, voljom."

Hafiz Ibnu Hadžer, Allah mu se smilovao, rekao je: "Bit uroka se sastoji u pogledu sa divljenjem pomješanim sa zavišcu osobe pokvarene duše koji štetno djeluje na onoga kome je upucen." ("Fehtul-Bari" 10/200).

Ibnu Esir, Allah mu se smilovao, rekao je: "Oni kojima su uskraceni vid i razum, zanijekali su urok rijecima: "To su samo neistinita prividenja..."

Ovo su najneupuceniji ljudi koji pred sobom imaju zastor iza kojeg ne vide. Oni nemaju kulture niti ikakvog znanja o duši i duhovnim stvorenjima te o njihovoj prirodi i uticaju, kojima je dat razum bez razlike kojem narodu pripadali, ne poricu postojanje uroka, niti ga nijecu iako su se razišli u nacinu njegova uticaja i uzroka.
Nema sumnje da je Uzvišeni Allah dušama i tijelima dao razlicite moci i prirode.

Mnogima je dodijelio osobine koje imaju uticaj. Nemoguce je onome ko posjeduje razum da zanijece uticaj bestjelesnih bica na tijelo.

To je nešto ocito i osjetno. Primjetit ceš kako se lice jako zacrveni ako u njega pogleda neko od koga se ovaj ustrucava i stidi, ili pozuti kada pogleda u nekog koga se boji. Ljudi su svjedoci slucajeva gdje osoba oslabi i oboli od necijeg pogleda.

Sve ovo se dešava posredstvom i uticajem duhovnih bica. Zbog uske veze sa ocima prema njima je i dobio ime (urok, urokljive oci ar. ajn-oko).Medutim, nisu oci te koje imaju moc da izazovu urok, to se dešava posredstvom bestjelesnih bica.

Bestjelesna bica imaju razlicite prirode, moci i djelovanje.


Zavidna duša ima vidljiv i štetan uticaj na osobu kojoj se zavidi. Radi ovoga je Uzvišeni Allah naredio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da traži Njegovu zaštitu od zle zavisti.

Uticaj zavidnika na onoga kome zavidi je potvrdena stvar i ne može se zanijekati.

To cine samo oni koji su izašli iz okvira ljudske prirode.

Osnova zavidluku je urok.

Pokvarena i zavidna duša se zlobno ponaša i utice na onoga kome zavidi. Ona svojom pokvarenošcu djeluje na njega.

Najbliža ovom primjeru je zmija. U njoj je skriven otrov, pa kada se sretne sa svojim neprijateljem, iz nje proradi mržnja, te se okomi na njega, što njemu šteti. One su razlicite. Uticaj nekih od njih je tako jak da može izazvati pobacaj, ili sljepocu kao što je to rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za bezrepu otrovnicu i još jednu vrstu otrovnih zmija: "One osljepljuju i izazivaju pobacaj." (Buhari: 6/248 i Muslim: 2233).

Uticaj duša nastaje susretom, videnjem, kontaktom, upucivanjem duša na one na koje ce djelovati, dovama, rukjom i surama el-Felek i en-Nas, ponekad prividenjem i umišljanjem.

Nije pogled taj koji je presudan kod osobe koja urice. Desi se da se slijepom opiše nešto te ga njegova duša urekne iako ga nije vidio.

Mnoge osobe su urekle nekoga preko opisa bez videnja. To su strelice koje izlaze iz duše osobe koja to cini. Ponekad pogodi urecenog, a ponekad promaši. Ako ga zatece "otkrivenog" (bez zaštite dovama i drugim štitovima) nema sumnje da ce ga pogoditi. Ako ga zatece naoružanog i zašticenog, te strelice mu ne mogu nauditi, cak postoji mogucnost da se ta ista strelica vrati na onog od koga je i poslana.

Urok se javlja na ovaj nacin; Osoba je prvo necim, zadivljena, zatim to nešto slijedi njegova pokvarena duša, a potom se u izvršenju trovanja pripomaže pogledom upucenim urecenom. Covjek ponekad urekne samog sebe, a ponekad urekne bez svoje volje. ("Zadul-mead":4/165, skracena verzija).

Razlika izmedu uroka i zavisti

1. Zavist je širi pojam od uroka. Svaka osoba koja može da urekne zavidna je, a nije svaki zavidnik i osoba koja može da urekne. Radi toga je u suri El-Felek spomenuto traženje zaštite od zavidnika. Ako musliman zatraži zaštitu od zavidnika, ujedno je zatražio zaštitu i od uroka.

Ovo je dokaz univerzalnosti Kur'ana, njegove nadnaravnosti i retorike.

2. Zavist je pobudena mržnjom i željom da onome kome se zavidi nestanu sve blagodati. Povod uroku jeste divljenje, dopadanje i hvaljenje necega.

3. Zavist i urok igraju jednaku ulogu u izazivanju štete urecenom, a razlikuju se u porijeklu. Porijeklo zavisti pogada srce vidjevši na urecenom mnoge blagodati i želeci da taj ostane bez njih.

Onaj koji urice pomaže se prodornim pogledom. Tako on urice ono cemu ne zavidi kao što su predmeti, životinje, usjevi i imetak. Može se cak desiti da urekne samog sebe takvim prodornim pogledom.

4. Zavidnik moze djelovati na nešto što pretpostavlja i prije nego što se desi, dok onaj koji urice moze uticati samo na ono što je stvarno prisutno.

5. Covjek ne može zavidjeti samom sebi niti svom imetku dok moze ureci i sebe i svoj imetak.

6. Zavist dolazi samo od pokvarene duše, dok urok moze doci i od dobrog covjeka ako mu se nešto svidi bez želje da to što se njemu svidjelo bude uskraceno urecenom.

Ovo se desilo Amiru Ibnu Rebi'i kada je urekao Sehla Ibnu Hunejfa uprkos tome što je Amir, radijallahu anhu, medu prvim koji su prihvatili Islam i ucesnik Bedra.

Ibnul-Dževzi, Ibnul-Kajjim, Ibnu Hadžer, En-Nevevi, Allah im se svima smilovao, su napravili razliku izmedu uroka i zavisti.

Poželjno je da musliman, kada vidi nešto što mu se dopadne, zamoli Allaha za blagoslov, svejedno radilo se o njegovoj ili tudoj stvari.

Potvrda za ovo su rijeci Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu Sehla ibnu Hunejfa: "Zašto nisi blagoslovio?" tj. zamolio Allaha da ga blagoslovi, jer ova dova sprecava uticaj uroka.

Džini uricu ljude

1. Od Ebu Seida El-Hudrija, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tražio zaštitu od džinskog i insanskog uroka, a kad su objavljene sure El-Felek i En-Nas, ucio je njih, a ostavio ono što je do tada ucio (od te vrste dova)." (Et-Tirmizi 2059 u "Et-Tibb" pod ocjenom hasen. Ibnu Madže 3511, a El-Albani je u "Sahihu Ibni Madže" rekao da je sahih: 2830).

2. Od majke vjernika Ummu Seleme, radijallahu anha, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u njenoj kuci vidio sluškinju na cijem licu je bila crna mrlja na što je rekao: "Proucite joj rukju, ona je urecena." (Buhari 10/171 i Muslim 2197).

El-Ferra' je rekao: "Pod rijecima "crna mrlja" misli se na trag džinskog pogleda."

Iz ova dva hadisa saznajemo da urok nastaje i od džina i od insana.

Radi toga je svaki musliman obavezan da spomene Allahovo ime kad skida odjecu, ili se ogleda u ogledalu, i prilikom svakog drugog posla, kako bi od sebe odbacio džinsko uznemiravanje poput uroka i slicnog.

Lijecenje uroka

Postoji nekoliko nacina lijecenja uroka, spomenut cu sljedece:

Prvi nacin: Kupanje onoga ko je urekao

Ako je osoba koja je urekla poznata, onda se od nje traži da se okupa, te se tom vodom ureceni polije otpozada, i Allahovom, dželle šanuhu, voljom ce ozdraviti.

Od Ebu Umame ibnu Sehla ibnu Huzejfe, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: "Moj otac Sehl kupao se u Harri (jednoj dolini Medine).

Skinuo je svoj ogrtac, dok je Amir Ibnu Rebia gledao u njega.Sehl je bio jako bijele puti i lijepe kože.

Amir je rekao: "Do danas nisam vidio ovako lijepu kožu ni kod pokrivene djevice."

Istog momenta Sehla je uhvatio žestok bol. Obavijestili su Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o njegovom bolu: "Ne može podici glave - rekli su: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ih upita: "Sumnjate li na koga?""Na Amira Ibnu Rebi'u"", odgovoriše. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga je pozvao i strogo mu se obratio: "Radi cega to ubijate svoju bracu?Što ga nisi blagoslovio? Operi se za njega. Na to je Amir oprao lice, ruke, laktove, koljena, noge i potrao se ispod košulje. Tu vodu je stavio u posudu i njome polio Sehla otpozada. Istog momenta Sehl je ozdravio." (Prenose ga Ahmed, En-Nesai, Ibnu Madže, Malik, a El-Albani je u "Sahihul-Džami" rekao da je sahih 3908).

U pogledu toga šta se podrazumijeva pod rijecima "ispod košulje" ucenjaci su se razišli: Neki su mišljenja da je to dio tijela, neki da je spolni organ, neki bedro, jer je na njemu svezana košulja.

Opis pranja

Ibnu Sihab Ez-Zuhri, radijallahu anhu, rekao je: "Naši ucenjaci opisuju pranje na ovaj nacin: Osobi koja je urekla se dadne posuda s vodom u koju on stavi ruku, uzme malo vode i ispere usta te to ispljune u posudu. Poslije toga opere lice u posudi. Zatim stavi lijevu ruku u posudu i iz nje sipa na desnu šaku jedan puta. Zatim desnom rukom polije po lijevom laktu, onda lijevom rukom polije desnu nogu a desnom rukom polije lijevu nogu. Lijevom rukom ce politi desno koljeno a desnom lijevo. Svu ovu vodu uhvatiti u posudu, a zatim unutrašnji dio košulje umociti u nju ali da se pri tome posuda ne spušta na zemlju. Ova voda se polije po glavi urecenog. To se ucini jednim potezom otpozada." (Vidi "Es-Sunen" od El-Bejhekija 9/202).

Propis pranja osobe koja je urekla

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Urok je istina i da je nešto preteklo Allahovu odredbu, pretekao bi je urok, pa ako se od nekog od vas zatraži da se opere, neka to ucini." (Prenosi ga Muslim: 5/32).

Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je rekla: "Osobi koja je urekla naredivano je da se abdesti i da se tom vodom opere ureceni." (Ebu Davud, br. 3880 sa sahih senedom).

Iz ova dva hadisa, kao i drugih njima slicnih, se uzima dokaz za abdest ili pranje onoga ko je urekao radi urecenog.

Drugi nacin: Staviti ruku na glavu urecenog i reci:

"Bismillahi erkike, Allahu ješfike, min kulli dain ju'zike ve min kulli nefsin ev ajnin hasidin Allahu ješfike."  (Muslim: 2186). (U ime Allaha ti ucim rukju, Allah te izlijecio od svake bolesti koja te uznemirava, i od svake zavidljive duše i od uroka, Allah te izlijecio.)

Ovo ponoviti tri, pet, sedam ili devet puta.

Treci nacin: Staviti ruku na glavu urecenog i reci:

"Bismillahi jubrike, min kulli dain ješfike, ve min šerri hasidin iza hasede, ve min šerri kulli zi ajnin." (Muslim: 2186). Ponoviti pet ili sedam puta.

Cetvrti nacin: Staviti ruku na glavu urecenog i reci:

"Allahumme rabben-nasi ezhibil be'se vešfi enteš-Šafi la šifae illa šifauke šifaen la jugadiru sekamen." (Allahu moj, Gospodaru ljudi, otkloni nevolju i izlijeci, Ti si Lijecnik. Nema lijeka pored Tvoga, izlijeci lijekom poslije kojeg se bolest ne vraca).

Ponoviti sedam puta.

Peti nacin: Staviti ruku na mjesto bola i prouciti sljedece sure:

El-Ihlas, El-Felek i En-Nas po sedam puta.

Šesti nacin: Pripremiti posudu sa vodom, prouciti na nju El-Ihlas, El-Felek i En-Nas i reci:

"Allahumme raben-nasi, ezhebil be'se vešfi enteš-Šafi, la šifae illa šifauke šifaen la jugadiru sekamen." (Tri puta)

"Bismillahi erkike, Allahu ješfike, min kulli dain ju'zike ve min kulli nefsin ev ajnin hasidin Allahu ješfike." (Tri puta)

Nakon toga isprazniti posudu na glavu urecenog jednim potezom sazada, tako da voda dohvati citavo tijelo.

Allahovom ce voljom ozdraviti.

Stvarnost uroka (ajna) i ispravan nacin lijecenja

Urok dolazi od glagola  a'ne-je'inu tj. kada nekoga ocima pogodi-urekne.

Osnova uroka dolazi od zadivljenosti onoga ko ima urokljive oci s necim, o tome on razmišlja u svojoj pokvarenoj i prljavoj duši, a zatim se potpomaže u ostvarenju njene nakane  gledanjem u onoga koga želi ureci.

Uzvišeni Allah je naredio svome Poslaniku Muhammedu sallallahu alejhi ve sellem da kod Allaha traži zaštitu od zavidljivaca kada je rekao: ''I od zla zavidljivca kad zavist ne krije.''

Svaki urokljivac je i zavidljivac, a nije svaki zavidljivac urokljiv.


Pošto je zavidnost opcenitija i raširenija od urokljivosti, otuda utjecanje Allahu od zavidnika obuhvata i utjecanje od urokljivaca.

Urok je dakle strijela koja izlazi iz duše zavidnoka i urokljivaca prema onome kome zavide i ocima gledaju, i nekad ga pogadaju a nekad promašuju. Ako zadese covjeka otkrivenog i bez zaštite utjecu na njega, a ako ga zadese dok je na oprezu i spremnog oružja, strijele ne pogadaju, i ne utjecu na covjeka, a možda se cak strijela vrati na onoga ko ju je poslao. (Zadul-me'ad)

Od Poslanika sallallahu alejhi ve sellem preneseni su vjerodostojni hadisi o uroku ocima, od kojih je svakako i hadis zabilježen u dva Sahhiha od Aiše, radijallahu anaha, da je kazala: ''Poslanik sallallahu alejhi ve sellem mi je naredivao da tražim da mi se uci rukja od uroka.''

Bilježi Muslim, Ahmed i Tirmizi koji hadis smatra vjerodostojnim od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, a on od Poslanika sallallahu alejhi ve sellem da je kazao: ''Urok okom je istina, a da ima išta što može kader preteci, preteklo bi ga oko, pa ako neko od vas zatraži da se okupate, vi se okupajte.''

Bilježi takoder Imam Ahmed i Tirmizi koji hadis smatra vjerodostojnim, od Esme  Bint Umejs, radijallahu anha, da je kazala: ''O Allahov Poslanice, porodicu Džaferovu pogadaju uroci, hocemo li tražiti da im se uci rukja? Rece: ''Svakako, jer da ima išta što bi moglo kader preteci, pretekao bi ga urok (ajn).''

Bilježi Ebu Davud od Aiše, radijallahu anha, da je kazala: ''Poslanik sallallahu alejhi ve sellem bi naredivao urokljivcu da se abdesti a zatim bi se time kupao ureceni.''

Zabilježili su Imam Ahmed, Malik, Nesai i Ibn Hibban koji vjerodostojnom smatra hadis od Sehl b.  Hunejfa: ''Da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem krenuo a i on sa njim na put prema Mekki. Kad su stigli do mjesta po imenu Šu'bul-Harar kod Džuhfe, okupa se tu Sehl b. Hunejf, a bio je bijele puti i lijepog izgleda i kože, pa je Amir b. Rebi'a iz plemena Beni Adijj b. Ka'ba gledao ga dok se kupao i rekao: Nisam vidio ko danas, ljepše kože, te se Sehl srušio. Pa su ljudi otišli Poslaniku govoreci: Allahov Poslanice imaš li lijeka za Sehla, Allaha nam ne diže glavu?

Poslanik je upitao: ''Da li sumljate na nekog?'' Rekli su: Gledao je u njega Amir b. Rebi'a, pa je Poslanik pozvao Amira i žestoko ga ukorio i rekao: ''Pa zar treba da neko od vas ubije svoga brata, zašto kada si vidio nešto što ti se svida nisi rekao tebarekellah-Allah te blagoslovio.''

Zatim mu je rekao: ''okupaj se za njega.'' Pa je oprao lice, ruke, laktove, koljena, krajeve nogu i unutrašnjost ispod donjeg ogrtaca u lonac.

Potom je ta voda izlivena na Sehla, sipao ju je covjek iza njega po njegovoj glavi i ledima, naginjuci lonac iza njega, i tako su sa njim ucinili pa je Sehl otišao sa ljudima bez bolesti.''

Vecina ucenjaka potvrduje urokljivost okom na osnovu spomenutih hadisa i drugih, a i onoga što se može vidjeti i što je stvarnost.

Što se tice hadisa kojeg ste spomenuli: ''Trecina ljudi u mezarima je od uroka.''

Nije nam poznata njegova vjerodostojnost, ali autor nejlul-evtara spomenuo je da je Bezzar zabilježio hadis Hasana b. Džabira da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: ''Najviše ljudi iz moga ummeta poslije Allahovog kadera umire od duša (enfus).'' Tj, od uroka.

Dužnost je covjeka da zaštiti sebe od šejtana i pokvarenih džina i ljudi, snagom svoga imana u Allaha, uzdajuci se i oslanjajuci na Njega, pribjegavajuci i štiteci se Njime.

Takoder koristeci Poslanikovu zaštitu, cestim ucenjem sura El-Felek, i En-Nas,  sure Ihlas, Fatihe, i Ajetul-Kursijje.

Takoder u zaštitu spadaju i ove dove: (E'uzu bi kelimatillahi ettammeti min šerrima halek) ''Utjecem se Allahovim potpunim rijecima od zla onoga što on stvara.'', (E'uzu bi kelimatillahi ettammeti min gadabihi ve ikabihi ve min šerri ibadihi ve min hemezatiš-šejatin ve en jahdurun) ''Utjecem se Allahovim savršenim rijecima od njegove srdžbe, kazne i od zla Njegovih robova, i od zla šejtanskih podrugljivanja i da mi dolaze.'' I Allahove rijeci: ''Dovoljan mi je Allah, na Njega se oslanjam i On je Gospodar Arša velicanstvenog.''

Takoder i druge šerijatske dove poput ovih, a u ovom kontekstu je i znacenje Ibn Kajjimovog govora spomenutog na pocetku odgovora.


Ako covjek zna da ga je neko urekao okom, ili sumnja da je on nekoga urekao okom, nareduje mu se, da se okupa radi  svoga brata. Donese mu se posuda s vodom, te u nju stavi svoje šake, izapere usta i vodu vrati u posudu, opere lice nad posudom, zatim stavi svoju lijevu ruku u vodu i polijeva  po desnom koljenu, pa desnu ruku stavi u vodu i polijeva po lijevom koljenu, zatim opere svoj donji ogrtac (izar), a potom istrese na glavu urecenog s leda sve odjednom, pa ce ozdraviti s Allahovom dozvolom. Kod Allaha je uspjeh, neka je salevat i selam na našeg Poslanika Muhammeda, njegovu porodicu i ashabe. (Fetve stalne komisije / 1tom, 174 str.)

Šta se izgovara kada ugledaš nešto što ti se dopada, da bi sprijecio uticaj uroka?

Ako neko vidi nešto što je njegovo vlasništvo ili uoci neku osobinu pri sebi, onda ce reci: „Ma ša’a-llahu, la kuvvete illa bi-llahi“ (Kako Allah hoce, sva moc pripada samo Njemu).

Jer, Allah, azz ve dželle, kaže: “A zašto nisi, kad si u vrt svoj ušao, rekao: "Mašallah! – moc je samo u Allaha!" (Prijevod znacenja sura Al-Kahf, ajet broj 39).

A ako je vidio nešto što nije njegovo, niti je pri njemu, onda ce reci: „Ma ša’a-llahu, tebareke-llah“ (Kako Allah hoce, Allah je blagoslovan, tj. On daje blagoslov).

Ovako se govori zato što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Trebao si blagosloviti (prizvati Allahov blagoslov).“ (Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda Ibn Saliha El-Usejmina).

Kako zaštititi dijete od uroka?

Ono što je vama dozvoljeno i preporuceno da se uci jesu dove koje su propisane da bi covjek zaštitio sebe i svoju djecu od uroka.

Allahov Poslanik preporucio je ucenje sura El-Felek i En-Nas kao sredstvo za cuvanje od uroka.

Zabilježeno je da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ucio razne dove kao vid zaštite od džinna i uroka sve dok nisu objavljene ove sure, a kada su one objavljene, samo je njih ucio. (Tirmizi, vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani).


Takoder, zabilježeno je da je ucio dove u kojima je molio Allaha da sacuva njegove unuke Hasana i Husejna, radijjallahu anhuma, od uroka:


Transkripcija dove: ‘’U’izukuma bikelimatillahit-tammeti  min kulli  šejtanin ve hammeti ve min kulli ‘ajnin lammeti.’’ (Bilježe imami Buharija, Ebu Davud, Tirmizi).

LIJECENJE NEMUSLIMANA OD SIHRA SA RUKJOM


Nije uslov da bi lijecenje Kur'anom bilo uspješno da osoba koja se lijeci bude musliman, jer je ucenje Kur'ana prilikom šerijatske rukje lijek za sve ljude muslimane i nemuslimane.

Ovo potvrduje vjerodostojna predaja u kojoj je jedan od ashaba (drugova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem) ucenjem Fatihe (sure iz Kur'ana) izlijecio nemuslimana od ujeda škorpiona.

Ono što je problem u slucaju kada osoba koja se lijeci Kur'anom nije musliman je to što džini (koji djeluju na ljude preko sihra, šejtanskog dodira ili uroka) imaju olakšan pristup onima koji ne praktikuju islamski nacin života (klanjanje, post, ostavljanje bluda, alkohola i sve ono što jedan musliman treba da radi u svom svakodnevnom životu).

Naravno, isti je slucaj i sa onima koji se deklarišu kao muslimani ali u svom životu ne praktikuju islamski nacin života.

Stoga cijenjeni pitaoce, koliko sam primjetio iz vašeg e-maila vi ste nemusliman, što dodatno otežava vaše stanje i vi sami a i svi drugi nevjernici bivate lahkom metom za Šejtane, Džine, Sihr i Urok... jer nemate pri sebi nešto što bi vas štitlo, dakle vaš primjer je baš poput objekta koji nema vrata u taj objekat ulazi ko hoce i kada hoce, dok osoba koja je musliman ima zaštitu od Allaha u svojoj osnovi, a pored toga musliman koristi dove i prethodne spomenute stvari kako bi sebe i svoju familiju zaštitijo od bilo kakve napasti i belaja.

Kao musliman obavezan sam pred Allahom da ti prenesem da je svaki covjek, bez obzira gdje se rodio, u kakvoj porodici, u kojoj vjeri, dužan da slijedi Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, jer je on posljednji poslanik od Allaha, koji je došao nakon Isaa, alejhi sselam (Isusa kako ga kršcani zovu) da bi upotpunio njegovu vjeru, tj. da trebaš primiti Islam i biti musliman.

Isto tako, Isa, alejhisselam, kada ponovo dode na Zemlju (jer on nije umro nego je uzdignut na nebesa bice spušten pred Sudnji dan) ce slijediti Islam i Šerijat (zakon s kojim je došao Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem), jer je on jedino priznata vjera kod Allaha.

A kako da ne primiš Islam nakon svih ovih izloženi dokaza od ove naše Savršene vjere u kojoj je sve do detalja pojašnjeno, pa cak kako covjek da se ocisti nakon fiziološke potrebe, a de ne spominjem iznova sve ove dokaze koji su jasni i precizni u tome kako covjek da se cuva od Šejtanskog zla, ili kako da se lijeci od istog – pa da li u nekoj vjeri (citaj nevjeri) postoji nešto slicno?

Zato vas i cijeli Priboj a na posljetku i cijelu Srbiju poziva da prihvatite Allahovu jedninu ispravnu vjeru Islam i da se spasite na dan kada ni imetak a niti djeca nece biti od koristi.

Allaha molim da vas uputi, a da sve muslimane sacuva od Šejtana, Džina, Sihra i Uroka, a one koji su oboljeli od necega izlijeci i povrati vjeri na najljepši nacin. AMIN

A Allah najbolje zna!



Safet Suljic,prof.

Islamski Univerzitet Riyadh

18.01.2013 – 06.03.1434

Items details

Icon for hits displayHits: 7697 clicks
Icon for creation to displayCreated 4 years and 5 months ago at Srijeda, 08 Maj 2013 by Vjernik

TCE-Plugin by www.teglo.info

Ažurirano ( Srijeda, 08 Maj 2013 22:27 )