أهل السنة والجماعة - Ehlu sunnet vel-džemat

Islamski portal | Džemat-Sabah

Islam - Vjera mira Naslovna ISLAM|TEME Islamska | Psihologija Tekst i kontekst – simbolika slova i rijeci

Tekst i kontekst – simbolika slova i rijeci

Share

Piše: Edin Tule,Prof.

Ako rastavimo recenicu na proste faktore dobit cemo skup rijeci. Krenemo li tim postupkom uproštavanja dalje shvatit cemo da je osnovna jedinica jedne rijeci slovo. Svaka knjiga je, pojednostavljeno receno, zbir rijeci ili materija nastala brojnim kombinacijama 30-tak slova koje su rezultirale u sadržaje mnogobrojnih poruka. Ista stvar je sa tekstom koji trenutno citate.

Svako slovo, pored toga sto ima svoj specifican oblik, ima i svoj poseban zvuk. Tako da je svaka rijec i recenica skup zvukova koji imaju svoj ritam definisan obaveznom primjenom intonacije, akcenata, dužina…a sto se modernim jezikom zove muzika.

Muzika, osim toga što je kombinacija zvukova i ritma, može biti definisana kao jezik emocija i duše ili mudrost koju ljudi nisu znali izreci jezickim znacenjima pa su se poslužili elementom zvuka koji uspješno aktivira dušu covjeka zajedno sa emocijama.

Razliciti jezici su odlikovani razlicitim alfabetima a koji nastaju unutar vokalnog aparata. Muzikalnost odredenog jezika (slova) ovisi o širini fonetskih ishodišta u voklanom aparatu. Najmuzikalniji su oni jezici cija slova izviru duboko iz grla, zatim nastaju unutar cijele usne šupljine uz neizbjeznu pomoc virtuoznog jezika pa sve do samih izlaznih vrata vokalnog aparata – usana.

Slova su u svojoj jacini, slabosti, prodornosti, nježnosti, kompleksnosti ili pak jednostavnosti poput ljudi. U arapskom jeziku cak postoje ”predostrožna” slova sa zanimljivo ogranicenim ”društvenim” odnosima, a to su slova koja se vezu sa drugim slovima samo sa svoje desne strane ( elif, waw, dal, zal, ra, za), te ne dozovoljavaju drugim slovima da im naruše prostornu distancu sa lijeve strane, štiteci se na taj nacin od uticaja faktora okoline na licni karakter i specificnosti.

Jedno od najkompleksnijih i najsuptilnijih slova arapskoga jezika je grleno, nehrapavo ”H”, koje dominira u rijecima koje opisuju suptilne i kompleksne pojave: hubbun (ljubav), ruhun (duša), rahmetun (milost), hajatun (život) itd.

Jedno od najkomplesknijih slova bosanskog (slavenskih) jezika je slovo ”Lj”, a koje su naši preci koristili kao pocetno slovo imenica koje opisuju kompleksne i/li prefinjene pojave, npr: ljubav, ljubomora, ljepota, ljudi, ljeto, ljutnja, ljubicica itd.
Jedno od jakih i oštrih slova našeg jezika je i slovo ”Ž”, a koje je mahom korišteno priliko imenovanja izazovnih i opasnih stvari, npr.: život, žena, željezo, želja, žedj, žrtva, žetva, žilet, žica, žaljenje itd.

Analizirajuci izbor suglasnika i samoglasnika koji su korisitili naši preci za imenovanje odredenih pojava možemo uociti da li su spram tim pojavama osjecali averziju ili simpatiju.

Ako obratite pažnju samo na zvuk slijedecih rijeci, uz pretpostavku da ne znate njihova znacenja, steci cete dojam da su se naši preci, iz odredenih razloga, užasavali pojava koje su opisane tim rijecima, a to su: smrt, krst, krv, crv, trn, crn, škrt itd.

U bosanskom, ali i u drugim jezicima, rijeci koje tvore suglasnici bez samoglasnika (a, e, i, o, u) su izuzetno rijetke iz prostog razloga sto krutošcu, grubošcu svoga zvuka opterecuju voklani aparat.

Zvuk slova (ili muzika odredenog jezika) oblikuje naše misli, emocije, pa i raspoloženje. Podroban poznavalac razlicitih jezika stice dojam da su specificnosti odredenog jezika (alfabeta) u dobroj mjeri preslikane na karakter pa i fizionomiju govornika tog jezika. Tako npr.: malajski i francuski jezik, uslijed mnoštva mehkih izgovora napucenih usana, odsustva krupnih glasova, jednolicnosti zvuka slova itd., spadaju u feminizirajuce jezike te su markirani kao jedan od faktora homoseksualizma ili isfeminiziranosti odredenog broja muškaraca ta dva govorna podrucja. Ta isfeminiziranost se ogleda u nježnijoj tjelesnoj konstrukciji muških tijela (ali takoder izuzetnoj ženstvenosti žena tih podneblja), tankim glasovima, ženstvenim kretnjama itd.

Jezici sa mnostvom jakih, cvrstih i krupnih glasova (npr. arapski) oštrinom svoga zvuka zahtijevaju od ljudi koji ih govore disciplinu, postojanost, preciznost, jasan stav i cvrstinu. Tako da se i žena koja govori cisti arapski jezik doima izuzetno jakom i postojanom osobom.

Medutim, današnji arapi su zaobišli zahtjeve vlastitog jezika kroz vješto umekšavanje jakih slova (npr. ”dzim” u ”gim”, ”qaf” u ”gaf”/”kaf”, ”kef” u mehko c, itd.) bijegom od preciznosti (”zal” u ”za”, ”sa” u ”sin”), te devijacijom iz književnog (Kur´anskog) arapskog u razlicite bezlicne dijalekte koji sa Kur´anskim arapskim imaju jako malo slicnosti. Suvišno je napominjati kako se to odrazilo na njihov karakter.

Bosanski jezik spada u skupinu jezika snažnoga zvuka, i to zahvaljujuci krupnim i jakim slovima poput: DŽ, C, Ž, Š itd. Ova slova su jedan od faktora koji su, pored ostalog, uticali na izrazenu muževnost, korpulentnost, grubost, dubok glas dobrog dijela ovdašnjih muškaraca (pa i muškobanjastost odredenog dijela ženske populacije). Medutim, ponovo su uocljivi pokušaji bijega od zahtijeva npr. bosanskog jezika i to kroz devijantan izgovor slova ”DŽ” u ”Д, umekšavanje tvrdoga ”C” mehkim ”C” ili ublažavanje oštrog ”Š” u mekše ”S” itd., a koji su primjetni diljem BiH.

Zanimljivo je postaviti pitanje: kombinacijom kojih slova se postiže zvuk koji ima najpozitivniji uticaj na nase bice? Odgovor je: Suglasnika ”L” u kombinaciji sa samogalsnikom ”A”, dok su psihološke studije pokazale da covjek u momentima radosti, srece i opuštenosti spontano pjevuši tu kombinaciju ”la la la lala la la”.

LA ILAHE ILLA ALLAH = 6x L + vokal A


Interesantno je da islamska maksima ”la ilahe illa Allah” (nema boga sem Allaha), koju je po predajama Resulullaha a.s. poželjno izgovaratati svakodnevno što više puta, nosi u sebi suglasnik ”L” u kombinaciji sa samoglasnikom ”A” cak šest puta.

Dok Stvoritelj covjeka, njegove psihe, njegovog voklanog aparata kaže u Knjizi koja je perfektna kombincija 28 slova (harfova):

”…a srca se doista, kad se ALLAH spomene smiruju!” (Ar-Ra´d: 28).

Ime Stvoritelja, Allah, nosi u sebi uduplano ”L” u kombinaciji sa samoglasnikom ”A”. Tako da je to još jedan objavljeni dokaz koji upucuje na uticaj muzike rijeci (ali i ostalih proizvodaca zvukova) na naše raspoloženje, a taj uticaj je dokazan brojnim eksperimentima.

Iznad izložena komparativna analiza odredenih psiholingvistickih aspekata razlicitih jezika upucuje, pored ostalog, na osjetljivost covjecije duše na sadržaje koje usvajamo auditivnim sistemom – uhom – a kroz koji su ljudi razlicitih interesa, od kako je svijeta i vijeka, nastojli umrtviti srce ili ga oživiti.

Piše: Edin Tule

Items details

Icon for hits displayHits: 3013 clicks
Icon for creation to displayCreated 4 years and 8 months ago at Subota, 27 April 2013 by Vjernik

TCE-Plugin by www.teglo.info