أهل السنة والجماعة - Ehlu sunnet vel-džemat

Islamski portal | Džemat-Sabah

Islam - Vjera mira Naslovna ISLAM|TEME Sunnet | Hadis ISPRAVNO TUMAČENJE HADISA O PODJELI UMMETA NA 73 SKUPINE

ISPRAVNO TUMAČENJE HADISA O PODJELI UMMETA NA 73 SKUPINE

Share

- Esselamu alejkum šejh.
Kad budete imali vremena pogledajte ovaj video na kojem šejh Muhammed Se'id Ramadan El-Buti tumači hadis o podjeli ummeta na 73 skupine, evo link: 

ArtCreative Design and Custom coding
&feature=related .
Da li ste vi ovog stava ? Meni se čini da je ovo tumačenje tačno ...
ODGOVOR: Alejkumusselam.

Ovo tumačenje hadisa je potpuno netačno, ono predstavlja jedno od novotarskih pokušaja skretanja i bježanja od pravog značenja i tumačenja hadisa kako su ga protumačili prvi učenjaci ovog Ummeta.

Naime, ovaj hadis koji govori o podjeli Ummeta na 73 skupina i da je samo jedna od njih spašena i na Pravom putu je kost u grlu novotarima, sljedbenicima strasti i zabludjelima unutar ovog Ummeta. Zato su se svim silama zdali da ga zanegiraju (neosnovano) tvrdeći da je slab hadis ili da ga protumače na način tako da mogu ustrajavati na svojim novotarijama, poput gore spomenutog tumačenja šejha Muhammeda Se'ida Ramadana El-Butija.
U knjizi „U Islamu je odgovor na sva pitanja i probleme“ napisao sam na 30-ak stranica detaljnu studiju o hadisu podjele Ummeta. 
Evo te studije:

HADIS O PODJELI UMMETA NA SEDAMDESET TRI SKUPINE

Uvod u tematiku

Ummet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je od početka spuštanja objave pa sve do tridesetih godina po hidžri bio cjelovit i jedinstven, okupljen oko jedne zajedničke riječi čvrsto se držeći Allahovog užeta, koji ih čuva od nastojanja i motiva koji vode u podjelu i razdvajanje, a parola im je bila: "Ova vaša vjera - jedina je prava vjera, a Ja sam - vaš Gospodar, zato samo Mene obožavajte! (El-Enbija 92).

A zatim ne prođe mnogo vremena a muslimani su počeli da slijede puteve onih koji su bili prije njih baš kao što nas je obavijestio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekavši: "Sigurno ćete slijediti puteve onih koji su bili prije vas, pedalj po pedalj, lakat po lakat, čak kada bi ušli u gušterovu rupu vi biste ih slijedili"[1].

Pa su se podijelili i razišli i postali mnogobrojne skupine, svaka skupina zadovoljna sa onim na čemu je tako da se na njih mogu odnositi riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Podijelili su se Židovi na sedamdeset i jednu skupinu, kršćani na sedamdeset dvije skupine, a podijelit će se moj ummet na sedamdeset tri skupine" (Bilježi ga Ebu Davud i ostali).

U posljednje vrijeme je učestao napad i sumnja u vjerodostojnost hadisa o podjeli Ummeta na sedamdeset tri skupine. Namjera napadača je predstaviti ovaj Ummet da je čitav na selametu i pravom putu i da će biti svi spašeni od vatre, kao i da nema akidetskih razlika unutar Ummeta. Zato je neophodno da se napravi istraživanje oko ovog hadisa gdje će se pojasniti njegovi rivajeti i njegova značenja.

Da je bitno govoriti o ovoj temi u ovom vremenu govore nam tri stvari:

Prvo: tvrdnja nekih uglednih radnika na polju dave da u ovom Ummetu nema razilaženja u akidi želeći time da pokažu lijepo mišljenje o ovom Ummetu pa polazeći od toga negiraju hadis o podjeli Ummeta na 73 skupine ili ga tumače značenjem na koje ne upućuje sam tekst hadisa.

Drugo: da je negiranje i odbacivanje razilaženja i podjela Ummeta na više skupina direktno u suprotnosti sa nedvosmislenim tekstovima Kur'ana i Sunneta koji jasno upućuju da će se ovaj Ummet podijeliti i razjediniti. Takođe,  stvarnost koju niko pravedan i realan ne može negirati je da je ovaj Ummet podijeljen i razdijeljen, a mudrost Allahovog kadera da ovaj Ummet bude podijeljen je ispit i iskušenje, da nas Allah ispita i iskuša kako ćemo se ponašati.

Treće: raširenost mnogih grešaka vezanih za podijeljenost ummeta na mnogobrojne skupine, od njih se sljedeće:

1.    Uzimanje činjenice da je Ummet podijeljen kao opravdanje za razilaženje, tj.da je propisano islamskim daijama da budu zadovoljni time što je Ummet pocijepan i razdijeljen, da se tome preda i da prihvate postojeći dalalet kod zabludjelih skupina bez da da ulažu truda u liječenju te stvarnosti. Takođe, da jednom muslimanu ne škodi da bude sa bilo kojom skupinom, jer je podjela neminovna činjenica. Kao i da musliman ima izbora da krene sa bilo kojom skupinom, da suosjeća sa bilo kojom od tih skupina i da nastoji da se ujedini sa njima a da one pri tome ostanu na onome na čemu i jesu.

2.    Greška onih koji uzimaju tu činjenicu pocijepanosti Ummeta opravdanjem za olahkim, brzopletim i površnim nazivanjem onih sa kojima se razilazi da su izašli iz vjere ili da nisu spašena skupina Ehli sunne vel džema'a bez poznavanja i vraćanja osnova i pravila ocjenjivanja neke skupine takvom.

3.    Greška nepoznavanja pitanja u kojima je razilaženje opravdano kao i pitanja u kojima nije dozvoljeno razilaženje.
Sa ovom studijom se namjerava, uz Allahovu pomoć, obraditi sljedeće: sakupljanje svih rivajeta o hadisu cijepanja i podjele Ummeta na više skupina, analiza seneda tih rivajeta, davanje ocjene o vjerodostojnosti istih i sakupljanje stavova učenjaka o ovom hadisu. Upoznavanje sa onima koji su negirali, doveli u pitanje i odbacili ovaj hadis kako rivajetom tako i značenjem. Takođe i pojašnjenje tvrdnje da se ovaj hadis kosi sa ostalim šerijatskim tekstovima i odgovor na isto.

O ovoj temi je napisano mnogo knjiga koje se mogu podijeliti u dvije vrste. Prva vrsta su hadiske i akidetske knjige koje govore o općim hadiskim i akidetskim pitanjima i u okviru toga obrađuju ovu temu. Druga vrsta su knjige koje isključivo govore o ovoj temi, a najbitnije od tih knjiga su "El-ferku bejnel-firek" (Razlika između sekti) od Bagdadija, kao i mnoštvo studija i istraživanja o ovoj temi i ovom hadisu napisanih u novije vrijeme od kojih se posebno ističu studije Saliha El-Mukbilija, Ševakanija, Sane'anija i Rešida Ride.

TAHRIDŽ[2] HADISA O PODJELI UMMETA


U narednom tekstu će biti navedeni, uz Allahovu pomoć, svi rivajeti hadisa koji govore o podjeli Ummeta i to na način da se navede osnovni tekst hadisa a zatim dadaci na osnovni tekst hadisa uz analizu i studiju seneda hadisa.

Prvi hadis: osnov hadisa o podjeli Ummeta
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik rekao: "Podijelili su se Židovi na sedamdeset jednu ili sedamdeset dvije skupine, i kršćani poput njih, a podijeliće se moj Ummet na sedamdeset tri skupine"[3].

Ovaj hadis su vjerodostojnim ocijenili Tirmizi, Ibn Hibban, Hakim, Zehebi i Sujuti u "El-Džami'us-sagir" (2/20), Šatibi u "El-I'atisamu" (2/186) i Albani u "Sahiha" (204,205), a dobrim Iraki u "Tahridžu ehadisul-ihja" (3/230) i Ibn Hadžer u "Tahridžil ehadisil-kešaf" (63), Ibn Kesir u svom tefsiru (2/482) i Šuajb Arnaut u njegovom tahkiku "Sahihu Ibn Hibban" (15/126).

Kaže Ibn Tejmije u "Medžmu'ul-fetava" (3/345): "Hadis je vjerodostojan i poznat u sunnenima i musnedima".
Ovaj hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi Ebu Seleme ibn Abdurrahman, a on je pouzdan oko čega nema razilaženja među muhaddisima[4].

A od Ebu Selemeta ga prenosi Muhamed ibn Amr ibn Alkame, a on je kod većine muhadisa dobar u prenošenju hadisa. Takvim ga ocjenjuju Ibn Mubarek, Ahmed, Jahja ibn Seid, Ebu Hatim, Nesai, Ibn Hibban i Bejheki. A ocijenili su ga pouzdanim Alij ibn Medinij, Muhamed Ez-zuheli, Hakim i Nesai u drugom rivajetu[5].

Na osnovu ovoga može se konstatovati da je lanac prenosilaca ovog hadisa hasen li zatihi (dobar sam po sebi), a tekst hadisa je vjerodostojan po tevaturu kao što kaže imam Sujuti.

Drugi hadis: dodatak "sve će u vatru osim jedne, a ona je džemat"
Prenosi se od Muavije, radijallahu anhu, da je rekao da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stao među nama i rekao: "Zaista su se Ehlu Kitabije podijelili u svojoj vjeri na sedamdeset i dva milleta, i a zista će se ovaj Ummet podijelit na sedamdeset i tri milleta, sve će u vatru osim jednog a on je džemat. I zaista će se u mom Ummetu pojaviti ljudi među kojima će se raširiti ta podijeljenost kao što se bjesnoća širi u tijelu zaraženog, tako da neće ostati u njemu ni vena ni zglob a da neće biti zaražen". Kaže Muavije, radijallahu anhu: "O Arapi, tako mi Allaha, ako ne budete postupali po onome sa čime je došao vaš Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, biće preče da po tome ne postupaju ljudi mimo vas"[6].

Ovaj hadis su ocjenili vjerodostojnim Hakim, Zehebi i Ibn Tejmije u knjizi "Iktidau sirati mustekim" (1/118). A dobrim su ga ocijenili Iraki u "Tahridžu ehadisi el-ihja", Ibn Hadžer u "Tahridžul-kešaf" (63) i Albani u "Sahiha" (204).

A što se tiče seneda hadisa: prenosi Safvan ibn Amr od Ezhera ibn Abdullaha a on od Ebu Amira Abdullaha a on od Muavije. Safvan i Ebu Amir su pouzdani oko čega nema razilaženja među muhaddisima. A Ezher ibn Abdullah je dobar u hadisu, s tim da je bio "nasibija", tj. od onih koji psuju, vrijeđaju i mrze Aliju, radijallahu anhhu. Prema tome, on je bio u akidetskom pravcu nasibija a u rivajetu je pozdan i zbog toga su prihvatali njegov hadis Ebu Davud, Ibn Hibban, Ibn Veddah, El-'Idžli i ostali. Kaže o njemu Zehebi: "Tabi'in dobar u hadisu, međutim bio je nasibija, vrijeđao je Aliju, radijallahu anhu"[7]. A kaže o njemu Ibn Hadžer: "Saduk (najmanja deredža hasen hadisa), o njemu su govorili zbog njegovog nasibijeta"[8].

Poznato je iz metodologije muhaddisa da mubtedii (novotaru) pripada njegova novotarija a nama njegov rivajet.

Zabilježeno je da se u lancima prenosilaca dva Sahiha, Buharije i Muslima, nalazi određen broj okorjelih novotara a autori dva Sahiha su prihvatali njihov rivajet. Nasibija mrzi Aliju, radijallahu anhu, a haridžija ga smatra nevjernikom, i uprkos tome Buharija je u svom Sahihu prihvatao rivajet Imrana ibn Hittana Es-Sudusi a on je bio vođa Havaridža i pozivao u svoju novotariju. Takođe, mezheb džumhura učenjaka hadisa je da se prihvata hadis od novotara ako je pouzdan osim rafidija jer su oni ohalaljivali laganje.

Ovaj hadis je imam Ševkani ocijenio slabim zbog Ezher ibn Abdullaha, a takođe složio sa stavom Ibn Vezira i  Ibn Hazma u ocjeni dodatka hadisa "Svi će u vatru osim jednog" da je slaba i podržao je mišljenje Ibn Vezira da je ovaj dodatak u hadisu od spletki ateista [9].

Međutim ispravno je da Ibn Vezir nije izjavio da je hadis slab nego je zanegirao njegovo značenje[10], a Ibn Hazm je tvrdio da je ovaj dodatak u hadisu krivotvoren i izmišljen[11].

Ovaj hadis ima nekoliko šahida (to jest rivajeta istog teksta hadisa od različitih ashaba) u hadisu Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, sa neznatim razlikama u tekstu hadisa sa istim značenjem:

1.  "Zaista su se sinovi Israilovi podijelili na sedamdeset dvije skupine, a vi ćete se podijeliti poput njih, sve će skupine u vatru osim jedne"[12]. (bez riječi "a to je džemat")

2.    "...i zaista će se moj Ummet podijeliti na sedamdest dvije skupine pa će propasti sedamdeset jedna a spasiti se jedna". Kažu: "O Allahov Poslaniče, koja je to skupina?" Odgovorio je: "Džemat, džemat"[13].

3.    "Zaista će se moj Ummet podijeliti na sedamdest dvije, sve će u vatru osim jedne a ona je džemat"[14].

4.    "...a moj Ummet će biti iznad ove dvije skupine (Ehli kitabije) sa jednom skupinom više: sedamdeset i dvije će u vatru a jedna u dženet", rekoše: "Ko je ona Allahov Poslaniče?", "Džemati", odgovori on[15].

5.    "...i zaista će se Ummet (misli na svoj Ummet) podijeliti na sedamdeset dvije skupine, sve će u vatru osim jedne", pa smo rekli: "Ko je ta skupina, Allahov Vjerovjesniče?". Odgovorio je: "Džemat"[16].
Šahidi ovog hadisa u rivajetu od Auf ibn Malika, radijallahu anhu, su:

1.    "Šta ćeš ti o Aufe kada se ovaj Ummet podijeli na sedamdeset i tri skupine, jedna će u dženet a ostale u vatru"[17].

2.    "...tako mi onog u čijoj ruci je Muhammedova duša, sigurno će se podijeliti moj Ummet na sedamdest tri skupine, jedna će u dženet a sedamdest dvije u vatru". Kažu: "O Allahov Poslaniče, ko su oni?" Odgovorio je: "Džemat"[18].

Šahid ovog hadisa u rivajetu od Abdullaha ibn Selama, radijallahu anhu:
Upitao je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, Abdullaha ibn Selama, radijallahu anhu, na koliko skupina su se sinovi Israilovi podijelili, pa je odgovorio: "Na sedamdest jednu ili sedamdeset dvije skupine", pa je rekao: "A moj

Ummet će se podijeliti poput njih ili na jednu skupinu više, sve će u vatru osim jedne"[19].
Šahid ovog hadisa u rivajetu od S'ada ibn Ebi Vekkasa, radijallahu anhu:
"Sinovi Israilovi su se podijelili na sedamdeset i jedan millet, i neće proći dani i noći sve dok se moj Ummet ne podijeli poput njih, svaka skupina će u vatru osim jedne a ona je džemat"[20].

Nakon studije ovih šahida koji podupiru hadis Muavije, radijallahu anhu, potvrdilo se da su to rivajeti od četvorice ashaba i da većina njih ima senede slabe čija slabost nije jaka, a da je jedan rivajet od Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, ocijenjen kao dobar. Ovo ukazuje da ne treba imati ni majmanju sumnju u vjerodostojnost hadisa Muavije, radijallahu anhu, jer je on sam po sebi dobar, a kada se ojača sa ovim slabim šahidima diže se na stepen vjerodostojnog hadisa. Takođe, istraživanje ovih rivajeta je potvrdilo da je dodatak hadisa "Sve će u vatru osim jedne", kao i dodatak "A to je džemat" da su potvrđena i vjerodostojna.

Treći hadis: dodatak "Sve će u vatru osim es-sevadul-eazam (učenjaci i oni koji ih slijede).
Prenosi se ovaj hadis u mnoštvu rivajeta a svi senedi ovih rivajeta završavaju na  Ebu Galibu od Ebu Umame, radijallahu anhuma:

Prvi rivajet: Rekao je Ebu Umame, radijallahu anhu: "Podijelili su se sinovi Israilovi na sedamdest jednu skupinu ili je rekao sedamdeset dvije skupine, a ovaj Ummet će na jednu skupinu više, sve će u vatru osim es-sevadul-eazam". Pa ga je upitao neki čovjek: "O Ebu Umame, je li to tvoje mišljenje ili si to čuo od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem". Odgovorio je: "Ja bih onda bio osion, ne nego sam čuo to od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ne jednom, niti dvaput, niti triput"[21].

Drugi rivajet: "Sinovi Israilovi su se podijelili na sedamdeset jednu skupinu, kršćani su se podijelili na sedamdeset dvije skupine, a moj Ummet će za jednu skupinu više, sve će u vatru osim es-sevadul-eazamu"[22].

Treći rivajet: "Sinovi Israilovi su se podijelili na sedamdeset jednu skupinu, a moj Ummet će za jednu skupinu više, sve će u vatru osim es-sevadul-eazamu"[23].

Četvrti rivajet: "Sinovi Israilovi su se podijelili na sedamdeset dvije skupine, a podijelit će se ovaj Ummet kao što su se podijelili sinovi Israilovi na jednu skupinu više, sve će u vatru osim es-sevadul-eazamu"[24].
Peti rivajet: U ovom rivajetu Ebu Talib spominje priču o havaridžima kada je El-Muheleb poslao sedamdeset glava od havaridža pa su nabijene na vrata mesdžida u Damasku, pa je došlo i njoj od Ebu Umame, radijallahu anhu, da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: "Zaiste će se sinovi Israilovi podijeliti na sedamdeset jednu skupinu, ili je rekao sedamdeset dvije skupine, i zaista će se ovaj ummet za jednu skupinu više, sve će u vatru osim es-sevadul-eazam"[25].
Ovaj hadis ima jedan šahid od Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, zabilježena u dva različita rivajeta:

1-   "Zaista su se sinovi Israilovi podijelili na sedamdeset jednu skupinu i zaista će se moj Ummet podijeliti na sedamdeset dvije skupine, sve će u vatru osim es-sevadul-eazam"[26].

2-   " Sinovi Israilovi su se podijelili na sedamdeset jednu skupinu i zaista će se moj Ummet podijeliti na sedamdeset tri skupine, sve će u vatru osim es-sevadul-eazam"[27].
Nakon analize rivajeta ovoga hadisa od Ebu Umame, radijallahu anhu, može se zaključiti da je hadis dobrog seneda i da je dodatak "Osim es-sevadul-eazam" vjerodostojan. Ovaj hadis je ocijenio dobrim Albani u knjizi "Zilalul-dženeti" (1/28) a takođe oni koji rade verifikaciju Musneda imama Ahmeda ocijenili su ga dobrim (izdavačka kuća Er-Risala 19/242).

Četvrti hadis: sa dodatkom da je spašena skupina "Ono na čemu sam ja danas i ashabi"
Prenosi se od Mahmuda ibn Gajlana, od Ebu Davuda El-Hafrija, od Sufjana Es-Sevrija, od Abdurrahmana ibn Zijada El-Efrikija, od Abdullaha ibn Jezida, od Abdullaha ibn Amra ibn El-'As, radijallahu anhuma, kaže da je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Sigurno će snaći moj Ummet na potpuno isti način ono što je snašlo sinove Israilove, čak ako bi neko od njih javno prišao svojoj majci bilo bi u mom Ummetu onih koji bi isto to uradili.

I zaista su se sinovi Israilovi podijelili na sedamdeset dva milleta, a moj će se Ummet podijeliti na sedamdest tri milleta, svi će u vatru osim jednog milleta". Pitali su: "Ko je ta skupina, Allahov Poslaniče?" Odgovorio je: "Ono na čemu sam ja i moji ashabi". Kaže Ebu Isa (Tirmizi): "Ovaj hadis je hasen garib (dobar, stran) mufesserun (objašnjava druge rivajetu), ne poznajemo ga osim u ovom rivajetu[28].

Hadis su ocijenili dobrim Tirmizi, Iraki u "Tahridžul-ihjai" (3/230) i Albani u "Sahihul-džami'" (5343). A vjerodostojnim ga je ocijenio Ibn Tejmije u "Medžmu'ul-fetava" (3/345). A kaže Ibn Hadžer u "Lisanul-mizan" (6/56) da je mahfuz (vjerodostojno) od teksta hadisa podjele Ummeta, pa je naveo tekst hadisa i ovaj dodatak.

Hadis su ocijenili slabim Hakim u svom Mustedreku (1/129) i Albani u "Tahridžul-miškat" (1/61) zbog Abdurrahmana ibn Zijada jer je on slab. Takođe, slabim ga je ocijenio Sulejman El-Alevan u "El-ehadisul-mutekelimu-alejha" (1/17) rekavši da je ovaj rivajet sa ovo dodatkom šaz, tj. da je kontradiktoran drugim rivajetima, a na drugom mjestu u istoj knjizi (1/14) kaže da je ovaj rivajet slab a da mu je značenje ispravno.

U svim rivajetima ovog hadisa je ravija Abdurrahman ibn Zijad El-Efriki a on ima slabo pamćenje iako je bio pobožan čovjek. Ocijenili su ga slabim skoro svi muhadisi počev od Jahje ibn M'eina, Jahje ibn Se'ida, imama Ahmeda, pa sve do Ibn Hibbana i Ibn Hadžera koji u "Tehzibit-tehzib" (6/175) kaže da je ispravno da je on slab zbog mnogih munker rivajeta a to je stvar koja se dešava dobrim ljudima.

Ovaj hadis ima šahid u rivajetu od Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, u kojem je dodao dodatak: "Ono na čemu sam ja danas i moji ashabi"[29]. U senedu ovog rivajeta je Abdullah ibn Sufjan za kojeg kaže 'Ukajli u "Ed-Duafau" (str.207) da se ne slijedi u onome u čime se izdvoji u hadisu.

Rezime govora oko hadisa Abdullaha ibn Amra i njegovog šahida od Enesa ibn Malika, radijallahu anhum, je da su senedi oba hadisa slabi, što znači da je dodatak:  "Ono na čemu sam ja danas i moji ashabi" slab sa strane seneda a da mu je značenje ispravno o čemu će biti govora, inšaallah.

Peti hadis: dodatak "Najveće iskušenje za moj Ummet će biti skupina koja vrednuje stvari svojim razumom pa će ohalaljivati haram a zabranjivati halal"

Ovaj hadis ima mnogo rivajeta a svi se vraćaju na lanac prenosilaca: Nu'ajm ibn Hammad, od 'Ise ibn Junusa, od Hurejz ibn Osmana, od Abdurrahman ibn Džubejra, od njegovog oca od Auf ibn Malika, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Podijelit će se moj Ummet na sedamdeset i nekoliko skupina, najveće iskušenje za moj Ummet biće skupina koja vrednuje stvari svojim razumom pa će ohalaljivati haram a zabranjivati halal"[30].

A kod Ibn Adijja sa tekstom "Podijelili su se sinovi Israilovi na sedamdeset skupina, a moj Ummet će za jednu skupinu više, najštetnija za moj Ummet biće skupina koja prosuđuje o vjeri svojim razumom, pa će ohalaljivati haram a zabranjivati halal"[31].

Kaže Šatibi: "Ovaj hadis sa ovim završetkom je osporio Ibn Abdulberr jer je Ibn Me'in rekao: 'Hadis je batil la asle lehu (ništavan, nema osnova), pričinilo se Nu'ajmu ibn Hammadu'". Zatim je Šatibi govorio o senedu ovoga hadisa da nije baš tako kao što kaže Ibn Abdulberr. A onda zaključio: "Ukupno govoreći po svojoj vanjštini sened hadisa je dobar osim da je - znači Ibn Me'in – otkrio u njemu neku skrivenu slabost"[32].

Takođe ovaj hadis bilježi Ibn Abdulberr u knjizi "Džamiu bejanil-'ilmi ve fadlihi" na tri različita mjesta (pod brojevima: 1673, 1996 i 1997). Nakon prvog rivajeta kaže da je ovaj hadis kod muhaddisa slab zbog Nu'ajm ibn Hammada, a onda prenosi riječi Ahmeda ibn Hanbela i Jahje ibn Me'ina da ovaj hadis nema osnova[33].


Prenosi Zehebi da je Ebu Davud rekao za Nu'ajm ibn Hammada: "On prenosi oko dvadest hadisa koji nemaju osnova"[34].

Kaže Bejheki o ovom hadisu: "Njime se izdvojio Nu'ajm ibn Hammad, i ukrali su od njega grupa slabih ravija, hadis je munker"[35].

Prema tome, muhadisi ovog Ummeta zanegirali su ovaj hadis i svrstali ga među one hadise u kojima je pogriješio Nu'ajm ibn Hammad. Jedni kažu da je munker, drugi da nema osnova a treći da ga je izmislio Nu'ajm ibn Hammad, u svakom slučaju hadis sa ovim dodatkom je neprihvatljiv.

Šesti hadis: u njemu je spašena skupina "Islam i njihov džemat "

Prenosi se od Ismaila ibn Ebi Uvejsa a on Kesir ibn Abdullaha, od njegovog oca od njegovog djeda da je rekao da su sjedili oko Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u Medini u njegovom mesdžidu....(u hadisu je priča o dolasku Džibrila, alejhisselam), pa je rekao između ostalog...: "Zaista će se sinovi Israilovi podijeliti oko Muse na sedamdeset skupina, sve su na dalaletu osim jedne, Islama i njihovog džemata. Zatim će se podijeliti oko 'Ise sina Merjeminog na sedamdeset i jednu skupinu, sve su na dalaltu osim jedne, Islam i njihov džemat. Zatim će te se vi podijeliti na sedamdeset dvije skupine, sve će u vatru osim jedne, Islam i njihov džemat"[36].


Hadis je ocijenio slabim Hakim u svom Mustedreku (1/445), El-Hejsemi u "Medžmei" (7/260) i Albani veoma slabim u "Zilalul-dženne" (1/19). Slabost hadisa se vraća na Kesir ibn Abdullaha za kojeg kaže Šafija da je jedan od temelja lažljivaca[37].

Međutim kaže Ibn Hadžer da je njegovo svrstavanje u lažljivce pretjerivanje[38].

Sedmi hadis: dodatak "Najzabludjelija i najprljavija je ona koja uzme šitsku akidu ili šije"Prenosi se od Usejda ibn Asima a on od Amira ibn Ibrahima od J'akuba od Lejsa od Mudžahida od Ibn Abbasa od Alije, radijallahu anhum, da je rekao: "Podijelili su se Židovi na sedamdeset jednu skupinu, a kršćani na sedamdeset dvije skupine, a vi na sedamdeset tri, a zaista najzabludjelija i najprljavija je ona koja uzme šitsku akidu ili šije"[39].
Hadis je slab a razlog slabosti je Lejs ibn Ebi Sulejm, a dodatak šija u hadisu je šaz (slabi rivajet koji je oprečan vjerodostojnom rivajetu).

Osmi hadis: dodatak pojašnjenja essevadul-eazam

Prenosi Muhammed ibn Es-sabah a on od Kesir ibn Mervana od Abdullah ibn Jezida a on od skupine ashaba: Ebu Derda', Ebu Umame, Vasiletu ibnul-Eska' i Enes ibn Malik da su rekli: Bili smo se raspravljali o nečemu od stvari vjere pa je izašao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: "Polahko o Ummete Muhameda, ..., zaista su se sinovi Israilovi podijelili na sedamdeset jednu skupinu, a kršćani na sedamdeset dvije, a vi će te se podijeliti na sedamdeset tri skupine, sve su na dalaletu osim essevadul-eazamu". Upitaše: O Allahov Poslaniče ko je essevadul-eazam? On odgovoti: "Onaj ko bude na čemu sam ja i moji ashabi, ko se ne raspravlja o Allahovoj vjeri i ko ne tekfiri nikoga od muvehhida zbog grijeha koji mu je oprošten"[40].
Hadis je munker a njegova slabost je u Kesir ibn Mervanu.

Kaže o njemu Ibn Me'in: "On je iz Šama, kao ravija nije ništa, lažljivac, u Bagdadu je prenosio munker hadise"[41]. Kaže o njemu Nesai: "Nije ništa"[42]. A kaže Ebu Hatim: "Njegovi hadisi se pišu ali se ne uzimaju kao dokaz"[43].

Kaže Ibn Hibban: "Njegovi hadisi su munker, nije dozvoljeno uzimati ih za dokaz niti je dozvoljeno prenositi od njega osim radi ibreta"[44].

Deveti hadis: dodatak "Sve će (ili svi će) u dženet osim jedne skupine a to su zindici (munafici)"
Ovaj hadis se prenosi od Enesa, radijallahu anhu, u tri rivajeta:

Prvi rivajet: Prenosi Muhammed ibn Mervan od Muhammeda ibn Ibbadeta El-Vasitija a on od Musa ibn Ismaila El-Džebelija a on od Muaz ibn Jasina Ez-Zejata a on od El-Ebred ibn Ebi El-Ešres od Jahja ibn Seida od Enesa, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Moj će se Ummet podijeliti na sedamdeset ili sedamdeset jednu skupinu, svi će u džennet osim jedne skupine", upitaše: O Allahov Poslaniče ko su oni? Kaže: "Zindici a oni su kaderije"[45].

Drugi rivajet: Prenosi El-Hasen ibn Alij ibn Halid od Nu'ajm ibn Hammada a on od Jahja ibn Jemam od Jasin ibn Ez-Zejjata od S'ad ibn Se'ida od Enesa, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Moj će se Ummet podijeliti na sedamdeset i nekoliko skupina, sve će u džennet osim jedne skupine, a oni su zindici"[46].

Treći rivajet: Prenosi Ahmed ibn Davud Es-Sidžistani od Osman ibn Affana El-Kurešija a on od Ebu Ismaila El-Ebla Hafs ibn Omera od Mis'ara od S'ad ibn Se'ida  a on od Enesa, radijallahu anhu, da je čuo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da rekao: "Moj će se Ummet podijeliti na sedamdeset i nekoliko skupina, sve će u džennet osim zindika", kaže Enes: "Mi smo smatrali da su to kaderije"[47].

Kaže Ebul-Feredž ibnul-Dževzij: "Ovaj hadis nije ispravan od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kažu učenjaci hadisa: izmislio ga je El-Ebredu, a bio je lažljivac i krivotvorio je hadise, od njega je taj hadis uzeo Jasin pa je prekrenuo njegov sened i izmiješao ga a onda ga je ukrao Osman ibn Affan ..."[48].

Riječi Ibn Dževzija je prenio Sujuti u "El-Alai" (1/128) i potvrdio ih. Takođe, Ibn Irak u "Tenzihuš-šeriati" (1/310) i Ševkani u "El-fevaidul-medžmua" (502) i mnogi drugi. Kaže El-Adžluni, nakon što je spomenuo rivajete ovog hadisa: "Kaže u "El-Alai": on nema osnova, tj. sa ovim riječima, jer hadis je prenešen u mnogim vjerodostojnim rivajetima bez ovih riječi"[49].

Kaže Ibn Hadžer da je hadis jako poremećen senedom i tekstom i da je vjerodostojan tekst: "Podijelit će se moj Ummet na sedamdeset tri skupine, sve će u vatru osim jedne", neko upita: a koja je to skupina. Odgovori: "Ono na čemu sam ja danas i moji ashabi" i dodaje da je ovaj hadis od primjera maklub (obrnutog) hadisa u tekstu[50].

Kaže Ibn Tejmije o ovom hadisu: "Nema osnova, krivotvoren  je i izmišljen oko čega su složni učenjaci hadisa"[51].

Prema tome, ovaj hadis je sa svim njegovim rivajetima krivotvoren i izmišljen, a od stvari koje još dodatno potvrđuju tu činjenicu su:

- što su se sa ovim tekstom hadisa koji je kontradiktoran svim ostalim hadisima izdvojile slabe ravije, tj. suprotno tom tekstu prenose pouzdane ravije od kojih su Abdullah ibn Sufjan koji prenosi od Jahja ibn Se'ida a on od Enesa, radijallahu anhu, sa vjerodostojnim tekstom hadisa "Sve će u vatru osim jedne skupine",

- takođe, riječ "zindik" nije došla ni u Kur'anu ni u Sunnetu, ova riječ je nearapskog porijekla, tj. perzijska pa su je uzeli Arapi nakon pojave Islama kao što to kaže šejhul-Islam Ibn Tejmije[52].

Deseti hadis: sa tekstom "podijelit će se moj Ummet na osamdeset i dva milleta"

Prenosi Abdulaziz ibn Alij El-Kureši od Ebu Omera Muhammeda ibn Abbasa El-Hazzaza a on od Abdullah ibn Sulejmana ibn El-Eš'asa a on od Ahmed ibn Abdurrahmana ibn Vehba a on od njegovog amidže a on od Amr ibn El-Harisa od Abdullah ibn Gazvana El-Himsija od Amr ibn S'ada a on od Jezida Er-Rekašija od Enesa, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Zaista su se sinovi Israilovi podijelili na osamdeset i jedan millet, a moj Ummet će se podijeliti na osamdeset dva milleta, svi će u vatru osim jednog milleta", upitaše: A koji je to millet Allahov poslaniče? Kaže: "Džemat"[53].

Prenosi Ibn Hadžer da je Es-Sadži rekao o raviji Jezid ibn Ebane Er-Rekaši: "Griješio je i nije dobro pamtio", da je Ibn Hibban rekao: "Nije dozvoljeno prenošenje osim radi ibreta"[54]. Takođe, prenosi Ibn Hadžer riječi Zehebija o Amr ibn El-Harisu: "Njegovo stanje nije poznato"[55].

A o raviji Ahmed ibn Abdurrahman ibn Vehb kaže o njemu Darekutni: "O njemu su govorili, a od hadisa koje su mu osporili je hadis od njegovog amidže od Ise ibn Junusa"[56], a ovaj hadis je od njeg.

Ovaj hadis sa slabošću nekih ravija i izdvajanjem istih sa tekstom hadisa koji je oprečan svim ostalim rivajetima je šaz i jako slab.

Rezultat analize i izučavanja hadisa o podjeli Ummeta


Nakon svih gore spomenutih rivajeta ne bi trebao da sumnja iole pravedan i realan musliman da je uopćeno hadis podjele Ummeta na više skupina vjerodostojan izuzev nekih dodataka na osnovni hadis. Svi ovi rivajeti zajedno daju snagu ovom hadisu i dižu ga na stepen šerijatskog argumenta, a naročito ako imamo u vidu da su neki senedi ovog hadisa sami po sebi dobri i vjerodostojni. Studija svih rivajeta i hadisa je pokazala da je vjerodostojni tekst hadisa sljedeći: "Podijelili su se Židovi na sedamdeset jednu ili sedamdeset dvije skupine, i kršćani poput njih, a podijeliće se moj Ummet na sedamdeset tri skupine", i sljedeći dodaci osnovnog hadisa: "Sve će u vatru osim jedne, a ona je džemat", "A ona je es-sevadul-eazamu". Svi ostali rivajeti su slabi od kojih su neki jako slabi, munkeri, šazi a neki i izmišljeni.

Ovaj hadis su prihvatili učenjaci ovog Ummeta i uzeli ga kao dokaz za ona pitanja na koja tekst hadisa upućuje. Od učenjaka koji su ocijenili ovaj hadis vjerodostojnim ili dobrim su sljedeći:

-       Šatibi u "El-Iatisamu" (1/430),

-       Ibn Tejmije (Albani je prenio u svom Sahihu (204) njegove riječi iz knjige "El-Mesail" (2/83) koja je u rukopisu neodštampana: "To je hadis vjerodostojan mešhur"),

-     Hakim koji kaže u svom "Mustedreku" nakon navođenja nekoliko rivajeta ovog hadisa: "Ovi senedi su jak dokaz za ocjenjivanje ovog hadisa vjerodostojnim",

-       Ibn Kesir tefsireći 118. ajet sure Hud kaže da mnoštvo rivajeta ovog hadisa podupiru jedan drugog,

-      Šehrestani na početku njegove knjige "El-Milelu ven-nihelu",

-       Iraki u knjizi "Tahridžul-Ihja",

-       Hatib Bagdadi koji je napisao knjigu "El-Ferku bejnel-fireki",

-       Sujuti u nekoliko svojih knjiga ocjenjuje hadis vjerodostojnim, a već smo spomenuli njegove riječi da je ovaj hadis mutevatir,

-       Ibn Hadžer nakon navođenja hadisa Muavije, radijallahu anhu, kaže: "Njegov sened je dobar"[57],

-       Učenjak El-Kuttani je uvrstio ovaj hadis u zbirku mutevatir hadisa u svojoj knjizi "Nazmul-Mutenasiri minel-hadisil-mutevatiri" (1/47) i navodi da je Munavi prenio u svojoj knjizi "Fejdul-kadir" riječi Sujutija da je ovaj hadis mutevatir,

-       Kaže Albani: "Sasvim je jasno da je hadis vjerodostojan u što nema sumnje, zbog toga su ga učenjaci, potonji i prijašnji, uzimali kao dokaz tako da Hakim čak kaže na početku svoje knjige "Mustredek": "To je veliki hadis o temeljima vjere, nije mi poznat niko da je osporio ovaj hadis osim neki čije se izdvajanje u tome ne uzima u obzir"[58],

-       Kaže Es-Salih El-Mukbili: "Rivajeti hadisa o podjeli Ummeta na sedamdeset tri skupine su mnogobrojni, podupiru i jačaju jedni druge tako da ne ostaje nikakva sumnja u ispravnost njegovog značenja"[59].

Osporavanje vjerododstojnosti riječi "Sve će u vatru osim jedne" i odgovor na to

Neki učenjaci su osporili i sened i značenje riječi dijela hadisa "Sve će (skupine) u vatru osim jedne". Od njih je Ibn Hazm koji je ocijenio hadis krivotvorenim i izmišljenim[60]. Takođe, osporili su hadis Ševkani u svom tefsiru "Fethul-kebir", Ibn Vezir, El-Kevseri, Kardavi, Muhammed Dudo Eš-Šenkiti, i drugi. Na ovom mjestu odgovorit ćemo na negiranje ovog dijela teksta hadisa, a odgovor na negiranje značenja hadisa doći će na drugom mjestu, inšaallah.

Najbolji odgovor na ovo je komentar Albanija na negiranje ovog dodatka hadisa. Nakon što je potvrdio slabost rivajeta "Sve će (skupine) u dženet osim jedne" kaže: "Rekao sam: Pokušali su neki sljedbenici strasti da prihvate ovaj hadis sa ovim batil riječima (misli na "Sve će (skupine) u dženet osim jedne") a da ocijene slabim ovaj vjerodostojan hadis. A već sam objasnio da je on krivotvoren u "Silsiletid-daifa" (1035), a namjera mi je sada da upotpunim izlaganje o ovom vjerodostojnom hadisu. Sasvim je jasno da je hadis vjerodostojan u što nema sumnje, zbog toga su ga učenjaci, potonji i prijašnji, uzimali kao dokaz tako da Hakim čak kaže na početku svoje knjige "Mustredek": "To je veliki hadis o temeljima vjere, nije mi poznat niko da je osporio ovaj hadis osim neki čije se izdvajanje u tome ne uzima u obzir, poput El-Kevserija na čije smo pretjerivanje i napadanje na prvi rivajet ovog hadisa u kojem nema dodatak "Sve će u vatru" već ukazali, on nije znao ili se pravio da ne zna za hadis Muavije i Enesa, radijallahu anhuma, sa mnoštvom rivajeta hadisa od Enesa kao što si vidio. Kamo sreće da je kod ovoga stao, mi ne bi ni obratili pažnju na to.

Međutim, on je podržao svoje mišljenje stavovima nekih učenjaka od kojih je alim Ibnul-Vezir El-Jemeni. Spomenuo je da je on u svojoj knjizi "El-Avasimu vel-kavasimu" rekao sljedeće:"Čuvaj se da te ne obmane dodatak "Sve će u vatru osim jedne" jer je on neispravan dodatak i nije daleko od toga da bude od spletki ateista".

Rekao je Ibn Hazm: "Zaista ovaj hadis nije ispravan". Ovu ocjenu hadisa sam našao prije nekoliko godina, zatim su mi nekoliko studenata univerziteta El-Džamia El-Islamije uputili na riječi Ševkanija u njegovom tefsiru "Fethul-kadir" (2/56) gdje kaže: "Kaže Ibn Kesir u svom tefsiru: 'A hadis podjele Ummeta na sedamdeset i nekoliko skupina prenešen je u mnoštvu rivajeta već smo ih spomenuli na drugom mjestu'. Rekao sam (znači Ševkani): 'A što se tiče da će sve u vatru osim jedne skupine taj dodatak je ocijenila slabim grupa muhadisa, čak kaže Ibn Hazm da je taj dodatak izmišljen". Ja ne znam ko su ti za koje on kaže "skupina muhadisa", jer je zaista ne znam ni za jednog prijašnjeg muhadisa da je ocijenio slabim ovaj dodatak.

Nego naprotiv, skupina muhadisa je ocijenila vjerodostojnim ovaj a već smo spomenuli njihova imena. A što se tiče Ibn Hazma, ja stvarno ne znam gdje je to on spomenuo, prvo što padne na pamet je njegova knjiga "El-fisal", ja sam se vratio natu knjigu i potražio taj hadis na mjestima gdje je očekivati da bude i nisam ga našao. A ono što prenose od njega je međusobno različito jer Ibnul-Vezir prenosi od njega da je rekao da nije vjerodostojan, a Ševkani da je rekao da je izmišljen, a nije skriveno kolika je razlika između tog dvoga.

A ako je tačno da je to rekao, to se odbacije iz dva ugla: prvi – hadiska nauka je potvrdila vjerodostojnost ovog dodatka, pa se ne uzimaju u obzir riječi onog ko ga je ocijenio slabim. Drugi – da oni koji su ocijenili hadis vjerodostojnim su učeniji u hadiskim znanostima i njihov broj je velik u odnosu na Ibn Hazma, a naročito ako imamo u vidu da je on poznat kod učenjaka po svojoj strogosti u ocjeni hadisa. Pa ne bi se trebao njegov stav uzimati u obzir kada se on izdvoji u nečemu pa makar se i ne razišao sa ostalim učenjacima hadisa a kamoli kada se raziđe. A što se tiče Ibnul-Vezira, njegove riječi koje je prenio El-Kevseri stavljaju do znanja da on nije osporio dodatak hadisa sa strane seneda nego sa strane njegovog značenja.

Pa ako je tako onda ne bi trebali biti sigurni u sporno značenje jer ga je moguće protumačiti na način da nestane sporno značenje koje oni tvrde. Kako se može biti siguran da mu je značenje sporno a imami i veliki učenjaci u različitim vremenskim peridima prihvatili su ovaj hadis i jasno rekli da je vjerodostojan, tako nešto je nemoguće. Od onoga što potvđuje ono što sam gore spomenuo su dvije stvari.

Prvo: da je Ibnul-Vezir u svojoj jednoj drugoj knjizi ocijenio vjerodostojnim ovaj hadis od Muavije, radijallahu anhu, a ta vrijedna knjiga je "Er-Revdu el-basimu fiz-zebbi an sunneti Ebil-Kasimi". Napisao i njoj posebno poglavlje o ashabima koje su šije odbacile i nisu prihvatili njihove hadise, od njih je Muavija, radijallahu anhu. Pa je naveo hadise od Muavije, radijallahu anhu, koji su u Kutubis-site uz šahide i rivajete od drugih ashaba koje šije nisu odbacile, pa je ovaj hadis bio od tih hadisa.

Drugo: jedan od jemenskih učenjaka istraživača za kojeg sigurno možemo reći da je čitao knjige Ibnul-Vezira, a to je šejh Salih El-Mukbili, dao je o ovom hadisu veoma lijep komentar sa strane vjerodostojnosti i značenja. Pa je u toku komentara spomenuo da su neki učenjaci ocijenili slabim ovaj hadis pa kao da ukazuje na Ibnul-Vezira. A ti ako bi razmislio o njegovim riječima vidio bi da njegovo ocjenjivanje slabim nije bilo sa strane seneda nego nejasnoća njegovog značenja ..."[61].

RAZUMIJEVANJE HADISA O PODJELI UMMETA


Prije govora o razumijevanju i značenju hadisa o podjeli Ummeta neophodno je definisati samu podjelu i razilaženje unutar Ummeta, navesti dokaze da je Ummet već podijeljen na mnoštvo skupina a zatim napraviti kratku analizu o onome što se desilo među ashabima, tj. istražiti ono što se desilo među ashabim, da li je to bilo razilaženje u temeljnim akidetskim pitanjima vjere ili u nekim drugim pitanjima.

Definicija (značenje) podjele Ummeta

Arapsaka riječ "iftirak" znači podjelu u temeljnim stvarima vjere i akidi za razliku od riječi "ihtilaf" koja znači podjelu ili razilaženje u fikhskim, političkim i svim drugim pitanjima u kojima ima širine za razilaženje. Vrsta razilaženja i podjele o kojoj mi govorimo tokom cijele ove tematike je ona koja se vrača na riječ "iftirak", tj. podjelu u temeljnim akidetskim pitanjima vjere. Takođe, riječ koja je došla u hadisu o podjeli Ummeta je "iftirak".

Podjela Ummeta (iftirak) se u šerijatskoj terminologiji odnosi na sljedeće[62]:

1- Razilaženje i razdvajanje u vjeri, o tome govore riječi Uzvišenog u prijevodu značenja: "Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte!" (Ali Imran 103), kao i hadis o podjeli Ummeta. Ovo razilaženje je utemeljima i u suštinskim stvarima vjere koje vodi u prepirke i borbe i izlaženje iz Sunneta.

2- Odvajanje od džemata muslimana u nekoj stvari koja prouzrokuje izlazak iz osnovnih načela u akidi i devijacija u menhedžu, kao i izlazak na imame (vladare) muslimana i ohalaljivanje njihove krvi. Na ovo se odnose riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko iz izađe iz pokornosti i napusti džemat a zatim umre umro je džahilijetskom smrću"[63].


Sveobuhvatna definicija podjele u Ummetu je: Izlazak iz Sunneta i džemata muslimana u jednom ili više osnovnih akidetskih temelja ili u pitanjima vezanim za opću korist Ummeta, od čega je izlazak na muslimanske imame (vladare) i njihov džemat sa sabljom. Primjer skupina koje su se razišle i podijelile unutar islamskog Ummeta su: šije, havaridži, mu'atezile, murdžije i njima slični.

Pravilo po kojem se određuje da je neka skupina izašla iz Ehlu Sunne vel džema'a je da se razišla sa Ehli Sunnetom u jednom ili više akidetskih temelja vjere ili u jednom ili više općih šerijatskih pravila.

Dokazi da je islamski Ummet podijeljen na mnoštvo skupina

Neki učenjaci tvrde da u našem Ummetu uopće ne postoji podjela i razjedinjenost želeći time da ispolje lijepo mišljenje o Ummetu. Pa tako sa ove strane prilaze hadisu o podjeli Ummeta i tumače podjelu i razilaženje da se odnose na skupine koje nisu unutar Islama ili koje su unutar Ummeta ali su izašle iz Islama. Ovakva tvrdnja je u direktnoj suprotnosti vijestima koje su nam došle od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Šerijatski tekstovi Kur'ana i Sunneta jasno i nedvosmisleno ukazuju da će se Ummet podijeliti i razdijeliti, dok sa druge strane stvarnost Ummeta potvrđuje ovu istinu.

Treba znati da je podjela Ummeta na skupine ispit i iskušenje  ovom Ummetu, kao i da konstantovati da je Ummet podijeljen ne znači da se o ovome Ummetu ima loše mišljenje, nego da je to stvarnost koja se mora priznati. Takođe, obaveza nam je da smatramo istinitim ono o čemu nas je obavijestio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Pitanje podjele Ummeta je davno presuđeno na što upućuju sljedeće stvari:

Prvo: mutevatir vijesti prenešene od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da će se ovaj Ummet podijeliti, od kojih je i hadis o podjeli Ummeta što je tema ove studije.

Drugo: da je  Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio u jednom drugom hadisu da će ovaj Ummet slijediti prijašnje ummete: ""Sigurno ćete slijediti puteve onih koji su bili prije vas, pedalj po pedalj, lakat po lakat, čak kada bi ušli u gušterovu rupu vi biste ih slijedili". Pitali smo : O Allahov Polaniče, Židove i kršćane? Odgovorio je : "Pa koga drugog"[64]. Ovo upućuje da će se zsigurno Ummet podijeliti i da je dešavanje te podjele iskušenje za ovaj Ummet.

Treće: šeriajtski tekstovi Kur'ana i Sunneta koji sadrže u sebi upozorenje na slijeđenje druigh puteva, tj. skupina. Od toga je ajet: "Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte!" (Ali Imran 103), kao i ajet: "Pravu vjeru ispovjedajte i u tome se ne podvajajte!" (Eš-Šura 13), takođe: "I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova" (El-En'am 153).

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je detaljno objasnio značenje ovih ajeta tako što je nacrtao dugu pravu liniju, a zatim je nacrtao linije koje se granaju i izlaze iz te linije. Potom je objasnio da je duga prava linija "siratul mustekim" (pravi put), a linije koje se granaju iz ove su stranputice koje razilaze sa pravim putem, a onda je dodao da će na svakoj toj stranputici biti daije koje će pozivati na puteve šejtana, pa ko im se odazove baciće ga u propast[65].

Četvrto: Allah, subhanehu ve teala, prijeti onima koji izađu sa puta mu'mina, pa kađe u prevodu značenja: "Onoga ko se suprostavi Poslaniku, a poznat mu je pravi put, i koji pođe putem koji nije put vjernika, pustićemo da čini šta hoće, i bacićemo ga u Džehennem, - a užasno je on boravište!" (En-nisa' 115) a već se desilo slijeđenje puteva koji nisu put vjernika od strane sekti.

Peto: obavijestio je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o podjeli koja će se desiti u ovom Ummetu kada je govorio o havaridžima i njihovoj pojavi u ovom Ummetu i da će oni izlaziti iz vjere.
Ovi dokazi nedvosmisleno ukazuju o podjeli Ummeta na više skupina što predstavlja ispit i iskušenje, kao i da je ta podjela Allahov sunnet (zakon) na Zemlji koji se ne mijenja. Sve vrste ovih podjela su pokuđene, na muslimanu je da ih prouči i da upozna njihove sljedbenike kako bi se od njih sačuvao.

Razilaženje među ashabima

Postavlja se pitanje da li je ono što se desilo među ashabima bilo razilaženje u temeljima vjere i akide ili zauzimanje različitih stavova u pitanjima u kojim je drugačije mišljenje opravdano uz sijanje smutnje, fesada i fitne od strane onih koji su koristili svaku priliku da naude Islamu i muslimanima. Ispravan odgovor na ovo se sastoji u sljedećem.

Razilaženje koje se desilo među ashabima za vrijeme bolesti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i nakon njegove smrti, ta razilaženja su razilaženja u idžtihadu kao što kažu učenjaci Ehlu Sunneta. Ta razilaženja nisu bila razilaženja u akidi niti u srži Islama, nego su bila u političkim i administrativnim pitanjima. Obično su završavala ili sa idžmaom, tj. zajedničkim stavom ili priklanjanjem stavu džemata i okupljanjem oko imama. Nije se desilo ni od jednog ashaba da se odvojio od džemata, i nije bilo među njima da je neko rekao ili radio novotariju. Takođe, nije se desilo ni jednom od njih da je njegov zauzeti stav po nekom pitanju postao osnov ili temelj na kojem je izgrađena novotarija ili dijeljenje.

A što se tiče onih koji su pripisali ashabima neke izjave ili su ih pripisali nekim sektama sve su to laži izmišljene na njih. Prema tome, nije tačno da je Alija, radijallahu anhu, začetnik šitske akide, da je Ebu Zer, radijallahu anhu, začetnik islamskog socijalizma, da su Ehlu Suffa, radijallahu anhum, začetnici sufizma, da je Muavija, radijallahu anhu, začetnik  džebrija, da je Ebu ed-Derda začetnik kaderija, ili bilo koji ashab od ashaba začetnik ove ili one ideje, novotarije, anomalije ili slično, sve su to čiste potvore i izmišljotine na časne ashabe.

U narednom tekstu slijedi navođenje najpoznatijih razilaženja koja su se desila među ashabima iz kojih se jasno vidi da je to razilaženje bilo u idžtihadu, politici i slično a ne u akidetskim temeljima vjere.

Prvo razilaženje: desilo se u samrtnoj bolesti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je htio da napiše knjigu (oporuku), rekao je : "Dođite da vam napišem knjigu, nećete zalutati nakon nje", pa je Omer, radijallahu anhu, rekao: "Savladao ga je bol, dovoljna nam je Allahova knjiga", onda su se razišli i čuli su se mnogi glasovi. Rekao im je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Idite od mene, ne priliči da se u mom prisustvu raziđete"[66].


Ovo razilaženje navodimo jer šije smatraju da je ovo razilaženje bilo u temeljnim pitanjima vjere, pogrešno tumačeći ovaj događaj tvrdeći da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, htio ostaviti vesijjet u kojem bi oporučio da se Alija, radijallahu nahu, postavi za halifu koga su dužni svi muslimani slijediti.    

Drugo razilaženje: desilo se oko same smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Omer, radijallahu anhu, je tvrdio da on nije umro nego da je uzdignut na nebesa kao Isa, alejhi selam, pa je otklonjeno ovo razilaženje kada je Ebu Bekr, radijallahu anhu, održao govor rekavši: "O ljudi, onaj ko je obožavao Muhammeda, pa zaista je Muhammed umro. A onaj ko je obožavao Allaha, pa zaista je Allah živ i ne umire". Zatim je proučio:  "Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo posalnika. Ako bi on umro ili ubijen bio, zar biste se stopama svojim vratili? Onaj ko se stopama svojim vrati neće Allahu nimalo nauditi, a Allah će zahvalne sigurno nagraditi" (Ali 'Imran 144).

Kaže Ebu Hurejre, radijallahu anhu: "Tako mi Allaha, ljudi kao da nisu znali da je ovaj ajet objavljen sve dok ga Ebu Bekr nije proučio tog dana". Pa su svi prihvatili da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, umro[67].

Treće razilaženje: oko mjesta na kojem će se ukopati Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Stanovnici Meke od muhadžira su htjeli da se ukopa u Meki jer je ona mjesto gdje je rođen, gdje mu je počela objava, tamo mu je rodbina i ona je njegovo najdraže mjesto. Stanovnici Medine od ensarija su htjeli da ga ukopaju u Medini jer je ona mjesto u koje je učinio hidžru i mjesto iz kojeg je potpomognut. A grupa ashaba je htjela da ga prenesu u Bejtul Makdis jer je to mjesto gdje se ukopavaju vjerovjesnici, i jer je iz tog mjesta podignut na nebesa. Zatim su se svi složili da se ukopa u Medini na mjestu gdje je preselio nakon što su čuli hadis od Ebu Bekra, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Allah ne uzima dušu vjerovjesnika osim na mjestu gdje je vadžib da se ukopa na njemu"[68].

Četvrto razilaženje: desilo se oko halife Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nakon njegove smrti. Ensarije se htjeli da daju prisegu S'ad ibn Ubadetu, a muhadžiri su htjeli da hilafet pripadne Kurejšijama,  a njihov stav podupire i hadis: "Imami (halife) su od Kurejšija"[69].

Peto razilaženje: koje se desilo oko nasljeđivanja imetka Poslanika, salalahu alejhi ve sellem, nakon njegove smrti. Fatima, radijallahu anha, je tražila da dobije svoj udio iz nasljedstva, a Ebu Bekr, radijallahu anhu, je odbio da joj da bilo šta od imetka Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dokazujući to hadisom mutefekun alejhi kojeg prenosi on sam, Ebu Hurejre, Aiše i ostali: "Nas (vjerovjesnike) ne nasljeđuju, ono što ostavimo to je sadaka"[70]. Nakon šest mjeseci Fatima, radijallahu anhu je preselila, pa je time i završen ovaj spor.

Šesto razilažnje: koje se desilo oko vođenja rata protiv onih koji su odbili da daju zekat. Grupa ashaba je smatrala da se be treba boriti protiv njih kao što se vodi borba protiv kafira, dok je Ebu Bekr bio na tome da je obaveza boriti se protiv njih rekavši: "Ako bi odbili da mi daju povodac (u rivajetu koza) koji su davali Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, poveo bih rat protiv njih zbog toga"[71]. Nakon toga su se ashabi složili na borbi protiv onih koji su odbili da daju zekat.

Sedmo razilaženje: oko određivanja halife nakon smrti Ebu Bekra, radijallahu anhu. Pa je tako Ebu Bekr oporučio da njegov nasljednik bude Omer, radilallahu anhu. Bilo je ljudi koji su rekli: "Postavio si nad nama grubog i strogog namjesnika". Razilaženje se stišalo riječima Ebu Bekra: "Ako me bude pitao moj gospodar na sudnjem danu odgovoriću: Postavio sam nad njima najboljeg od njih".

Osmo razilaženje: oko Beni Umejje tj. rođaka Osmana, radijallahu anhu, koje je on postavljao kao namjesnike. U mjestima gdje su bili postavljeni, poput Misra i Iraka, ljudi nisu bili zadovoljni njihovom vladavinom te su tražili od Osmana, radijallahu anhu, da ih smijeni. Tako je počela poznata fitna među muslimanima koja je završila nepravednim ubistvom pravednog halife Osmana, radijallahu anhu, od strane pobunjenika. Ali ono što je u ovom kontekstu bitno je da razlozi fitne i svega što se desilo nisu bili akidetske prirode.

Deveto razilaženje: oko događaja koji su se desili u vrijeme halife pravovjernih Alije, radijallahu anhu, nakon što mu je data bej'a od strane većine muslimana. Glavni spor je bio oko što Muavija. Radijallahu anhu, namjesnik Šama, nije htio da da bej'u Aliji, radijallahu anhu, sve dok mu ne preda ubice Osmana, radijallahu anhu, jer je on nasljednik njegove krvi. A Alija, radijallahu anhu, je smatrao da je Muavija obavezan prvo da mu da bej'u pa će on kada stekne moć i snagu za to pohvatati ubice Osmana, radijallahu anhu i dati da se izvrši nad njima šerijatska kazna. Drugi spor je bila bitka "Džemel", tj. izlazak Talhe, Zubejra i Aiše, radijallahu anhum, u Irak sa ciljem da se napravi pomirenje među suprostavljenim stranama. Zatim je Alija, radijallahu anhu. došao sa svojom vojskom na isto mjesto i desila se borba između dva tabora muslimana koju su pokrenuli munafici, sljedbenici Abdullaha ibn Sebe'a.

Treći spor je bio između vojske Alije, radijallahu anhu, i vojske Muavije, radijallahu anhu, koji je završio poznatom bitkom "Siffin". Ono što je bitno u koktekstu teme o kojoj govorimo da svi ovi događaji i sva ova razilaženja nisu bila produkt razilaženja u temeljnim akidetskim uvjerenjima. Nego se sva razilaženja vraćaju na različita politička gledanja u rješavanju određenih pitanja. Za razliku od borbe Alije, radijallahu anhu, sa havaridžima koja predstavlja prvi i najbolji primjer razilaženja i podjele u temeljnim akidetskim pitanjima.

Nakon svih izloženih razilaženja među ashabima postaje jasna tvrdnja na samom početku ovog poglavlja, tj.da među ashabima nije bilo razilaženja u temeljima vjere i akide.

Tvrdnja kontradiktornosti dodatka hadisa "Sve će u vatru osim jedne" ostalim šerijatskim tekstovima Kur'ana i Sunneta

Neki od učenjaka tvrde da je dodatak hadisa "Sve će (skupine) u vatru osim jedne" oprečan drugim šerijatskim tekstovima. Od njih je Muhamed ibn Ibrahim ibn Vezir (umro 840. po Hidžri)  u svojoj knjizi "El-Avasimu vel-kavasimu fiz-zebbi an sunneti Ebil-Kasim" (1/186). Od njih je Muhammed ibn Alij Eš-Ševkani (umro 1250. po Hidžri) u njegovom dužem odgovoru na pitanje o hadisu o podjeli Ummeta[72].

A od savremenih učenjaka su dr. Jusuf El-Kardavi u njegovoj knjizi "Es-Sahvetul-islamije", Muhammed Dudu Eš-Šenkiti[73], i ostali koji ih u tome slijede.

Kaže Ibn Vezir o tom dodatku hadisa: "Taj dodatak je neispravan, njegovo pravilo nije validno, nije isključeno da je to od podvala i izmišljotina ateista"[74]. Nakon toga pojašnjava da se taj dodatak ne slaže sa Kur'anom i Sunnetom u svojoj ocjeni da će većina Ummeta propasti i ući u vatru jer sa druge strane mnoštvo kur'anskih ajeta i vjerodostojnih hadisa koji upućuju da će Allah, subhanehu ve teala, oprostiti ovom Ummetu ono što urade iz zaborava i greške, i da je ovaj Ummet najbolji Ummet koji se pojavio na Zemlji.

Slično tome kaže Ševkani i još dodaje: "Kakav je to hajr u Ummetu koji se podijelio na sedamdeset i tri skupine gdje će sve propasti a samo jedna spasiti ...,bio je u pravu onaj ko je tvrdio da je ovo od spletki ateista i munafika jer je u tome sadržano toliko odvraćanja od Islama i zaplašivanja onih koji bi primili Islam što se ne može izmjeriti..."[75]. Zatim je uporedio ovaj hadis sa sljedećim: da se sastane grupa od sedamdeset i dva čovjeka i da tebi neko kaže: uđi u ovu skupinu zaista će se samo jedan od njih spasiti a svi ostali će propasti. Pa ko bi nakon takvog opisa te skupine ušao u nju nadajući se da će baš on biti taj jedini koji će biti spašen.

Postavlja se pitanje: kako je dodatak "sve će u vatru osim jedne" u suprotnosti sa ostalim šerijatskim tekstovima? Odgovor je: došlo je u jasnim i nedvosmislenim ajetima da je ovaj Ummet najbolji od svih ummeta, da će njegovi sljedbenici biti svjedoci protiv svih drugih ummeta, kaže Uzvišeni u prijevodu značenja: "Vi ste najbolji ummet od svih koji se ikada pojavio" (Ali Imran 110), i kaže: "I tako smo od vas stvorili pravedni ummet da budete svjedoci protiv ostalih ljudi" (El-bekara 143).

Takođe, nadati je se da će ovaj Ummet biti polovina stanovnika Dženneta i da će sljedbenici ovog Ummeta naspram sljedbenika drugih ummeta biti poput bijele dlake na crnom biku. U hadisu mutefekun alejhi od Ebu Seida se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejkhi ve sellem, rekao: "Tako mi onoga u čijoj je ruci moja duša ja se nadam da ćete vi biti trećina stanovnika Dženneta", pa smo zahvalili Allahu i tekbirali, pa je nastavio: "Tako mi onoga u čijoj je ruci moja duša ja se nadam da ćete vi biti polovina stanovnika Dženneta, i zaista je vaš primjer naspram drugih ummeta kao primjer bijele dlake na koži crnog bika"[76].

Pa kako sada spojiti između toga da će većina skupina na koje će se podijeliti Ummet u vatru i ove opće pohvale čitavog Ummeta kako je došlo u gornjim ajetima i hadisima?

Najbolji odgovor oko ovog prividnog neslaganja između hadisa o podjeli Ummeta na skupine i drugih šerijatskih tekstova ovoj dvojici jemenskih učenjaka Ibnul-Veziru i Ševkaniju dala su druga dva jemenska učenjaka Salih El-Mukbili i Es-Sane'ani.

Nakon što je Salih El-Mukbili pojasnio problem ovog hadisa dao je podugačak i precizan odgovor koji se može rezimirati u sljedećem.

Ljudi se dijele na dvije skupine: obične muslimanske mase i posebne grupe muslimana. Što se tiče običnih muslimanskih masa, prvi i zadnji ljudi od njih su isti, poput većine žena, robova, seljaka i njima sličnih koji ne ulaze u posebne grupe ljudi. Nema sumnje da su prvi i posljednji od njih čisti od novotarija koje bi ih svrstale u skupine sekti kojima se prijeti Vatrom. A što se tiče posebne grupe muslimana, pod njima se podrazumijevaju učenjaci, svejedno u kojoj oblasti šerijatskog znanja, intelektualci i mislioci, svejedno bili ljekari, namjesnici ili vojskovođe i oni koji traže šerijatsko znanje. Svi oni se mogu podijeliti u četiri skupine.

Prva skupina su novotari začetnici novotarija koji pozivaju u svoju novotariju, argumentiraju ju je svim mogućim sredstvima, učinili su tu novotariju osnovom i temeljem na koje vraćaju sve ajete i hadise. Zatim oni koji su njima slični u razumijevanju i gorljivošću u slijeđenju te novotarije, neki od njih obnove ideju te novotarije, razgranaju njenu nauku, pripišu joj karakteristike koja ona ne sadrži. Ovo su istinski novotari u što nema sumnje. Poput imama, vođa i teoretičara osnovnih islamskih sekti.

Druga skupina posebne grupe muslimana su oni koji slijede one iz prethodne skupine i jačaju njihovu nauku poučavanjem drugih, pisanjem knjiga i slično.

Treća skupina su oni koji nisu sposobni za istraživanje, analiziranje i donošenje vlastitog stava, niti imaju snage da kritikuju nosioce novotarija, oni uče, pamte, prenose, ali su poput morske pjene koju nose valovi. Često se to vraća na nedostatak ambicija i zadovoljstvo sa onim što su uzeli od onih prije njih jer su oni velikani u njihovim dušama. Ova skupina je najmnogobrojnija brojnošću a najmizernija vrijednošću jer oni niti su dostigli stepen posebnih grupa novotara, niti su se spasili poput običnih muslimanskih masa.

Prema tome prva skupina posebne grupe muslimana su čisti novotari na koje se odnosi hadis, druga skupina posebne grupe muslimana se po svojoj vanjštini takođe obilježavaju kao novotari. A treća skupina posebne grupe muslimana takođe potpadaju pod novotare iako je ogromna razlika između njih i prethodne dvije skupine.

Ostala je još četvrta skupina posebne grupe muslimana, većina od prvih generacija a manjina od zadnjih generacija. Oni se drže Kitaba i Sunneta i idu sa njima gdje ih oni vode. Ne govore o onome što su Kitab i Sunnet prešutili, ostavili su izvještačenost i zanimanje onim što ih se ne tiče. Zanima ih spas i život po Sunnetu koji oživljava njihove duše. Najveći užitak jednog od njih je učenje Allahove knjige, razumijevanje njenih značenja po onome kako je prenešeno od Poslanika, ashaba i tabi'ina. Takođe, od najvećih užitaka nekog od njih je spoznaja hadisa koji je vjerodostojan po senedu i po značenju. Ovo su pripadnici spašene skupine i pobjedonosne grupe na koju se odnosi dio hadisa "sve će u Vatru osim jedne". U ovu spašenu skupinu takođe spadaju obične muslimanske mase i za koga Allah hoće od pripadnika tri gore spomenute skupine novotara, shodno Allahovom znanju o veličini njihove novotarije i shodno njihovim nijetima.

Nakon svega spomenutog ima li potrebe da se postavi izostavljeno pitanje a to je da li će većina Ummeta u vatru, jer  je jasno da je najveći dio Ummeta svojom brojnošću skupina muslimanskih običnih ljudi, kako u davna vremena tako i u savremeno doba. Još ako se njima pridoda skupina posebnih muslimana koji nisu upali u novotariju, tj. spašena skupina, skupina novotara čija novotarija je skrivena i koje će spasiti milost njihovog Gospodara shodno ahiretskim nagradama, šefa'atima, oprostima i slično, kao i novotara koji će biti pod Allahovim mešietom (voljom), ako bude htio oprostiće im a ako bude htio kazniće ih. Prema tome, novotari pripadnici novotarskih skupina čak iako je broj tih skupina velik njihov ukupan broj predstavlja samo hiljaditi dio ostalih muslimana. Ko razmisli o ovome na ovakav način sačuvaće se od uvjerenja da je hadis o podjeli Ummeta na skupine od kojih će sve u Vatru osim jedne oprečan i kontradiktoran ajetima i hadisima koji govore o fadlu ovog Ummeta[77].

Prividno neslaganje između hadisa o podjeli Ummeta na skupine i drugih šerijatskih tekstova pobija imam Sane'ani sa četiri strane[78]:

Prva: da skupine nad kojima je presuđeno da će propasti da je njihov broj veoma mali, tj. njihov ukupni broj nije veći od spašene skupine. A to se pojašnjava time što broj od sedamdeset i dvije skupine koji je spomenut u hadisu ne govori o brojčanom mnoštvu onih koji će propasti nego o širini i raznovrsnosti zabludjelih puteva i stranputica. Primjer ovoga je poput tefsira riječi Uzvišenog: "I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova; - eto, to vam On naređuje, da biste se grijeha klonili".  (El-En'am 153) gdje mufessiri kažu da riječi "drugi putevi" koje je zabranjeno slijediti su spomenuti u obliku množine da bi se pojasnila raznovrsnost puteva dalaleta, njihovo mnoštvo i širina, a riječ "pravi put moj" je spomenut u jednini jer je Pravi put jedan i Istina je jedna, a mnoštvo Pravog puta i Istine su zanegirani.

Iako ovo razumijevanje hadisa nije prvo što bi moglo pasti napamet prilikom slušanja hadisa, međutim, sa njim se podudara ono što je došlo u mnogim rivajetima da je spašena skupina "es-sevadul-eazam" (većina ljudi), "džemat" i "džemati".

Druga: propis tih zabludjelih skupina da će u Vatru je propis na osnovu njihovih vanjskih djela, tj. kao da se kaže: sve skupine će u Vatru (osim jedne) uzimajući u obzir njihova vanjska djela za koja se zaslužuje propast i Vatra. A to nije u oprečnosti sa drugim propisom da će se čitavom ovom Ummetu Allah smilovati uzimajući u obzir Allahovu milost prema ovom Ummetu, činjenje šefa'ata Poslanika ovog Ummeta, sallallahu alejhi ve sellem, i šefa'ata dobrih ljudi grešnima iz ovog Ummeta. A spašena skupina, iako i ona nije neovisna od Allahove milosti, međutim, uzimajući u obzir njena vanjska djela njoj se presuđuje da je spašena jer je došla sa onim što je naređeno a ostavila je ono što je zabranjeno.

Treća: da je presuda nad ovim zabludjelim skupinama da će u vatru uslovljena njihovim nekažnjavanjem na dunjaluku. Da će ovaj Ummet biti kažnjavan na Dunjaluku upućuje hadis: "Ovaj moj Ummet je Ummet kome će se Allah smilovati, neće biti kažnjen na Ahiretu. Zaista je njegovo kažnjavanje na Dunjaluku: fitnama, zemljotresima i ubistvima"[79]. Pa je tako hadis o podjeli Ummeta u njegovom tekstu "sve će u Vatru" ograničen ovim hadisom, tj. ako ne budu kažnjeni na Dunjaluku. Činjenica je da se ovaj Ummet kažnjava na Dunjaluku te prema tome neće biti u Vatri.

Četvrta: ova kontradiktornost između hadisa o podjeli Ummeta na skupine od kojih će sve u Vatru osim jedne i između ajeta i hadisa koji govore o fadlu ovog Ummeta u cjelini dolazi sa strane razumijevanja teksta "sve će u Vatru osim jedne" da se to misli da će trajati od vremena kada je izgovoren hadis do Sudnjeg dana. Time se ostvaruje to da će biti većina Ummeta oni koji će u Vatru, a da će biti manjina onih koji će se spasiti.

Međutim, istina je da će se podjela Ummeta na zabludjele skupine koje će u vatru dešavati u određenim vremenskim periodima a ne da će to neprestano trajati. Ovo se može dokazati sa više strana: prvo – što je u hadisu došlo "podijeliće se moj Ummet" a to je glagol u budućem vremenu. Drugo – što jedošlo u tekstu hadisa "ono na čemu sam ja i moji ashabi",  a ashabi su dio ovog Ummeta u što nema sumnje a u hadisu im je presuđeno da su oni spašeni te da i oni koji budu na onom na čemu su oni bili da će biti takođe spašeni. Da se značenje hadisa odnosi na vrijeme od kada je izrečen pa do Sudnjeg dana ta podjela na mnoštvo skupina bi se trebala desiti i među ashabima, a hadis je jasno rekao ono što je suprotno tome. Pa tako,  podjela Ummeta na mnoštvo skupina, i to da će sve u Vatru osim jedne, kao i činjenica da će se to dešavati s vremena na vrijeme u određenim vremenskim periodima ukazuje da većina Ummeta neće u Vatru kao i da će samo manjina biti spašena nego obrnuto, većina će biti spašena a manjina će u Vatru.

Spomenuti odgovori od Saliha El-Mukbilija i Imama Sane'anija na tvrdnju problematičnosti dodatka u hadisu "sve će u Vatru osim jedne" su dovoljni u razumijevanju valjanog značenja ovog dodatka i suvišno je dodavati nešto više na to.

Razumijevanje značenja hadisa o podjeli Ummeta

Nakon što je u prethodnim poglavljima pojašnjena valjanost hadisa sa strane seneda i samog teksta ostalo je još da se pojasne detaljno i precizno značenja dotičnog hadisa. Radi lakšeg razumijevanja pitanja će biti podijeljena u posebne cjeline[80].

Prvo poglavlje: suština podjele Ummeta

Podjela Ummeta može da se odnosi shodno općem značenju hadisa na sve vrste podjela, takođe može biti podjela u nekom određenom smislu. Kao što riječ "oslobađanje roba" koja je došla u Kur'anu ima dva značenja: oslobađanje bilo kojeg roba i oslobađanje roba muslimana. Nije ispravno da se hadis odnosi na podjelu Ummeta u svim mogućim vrstama podjele, jer iz toga proizilazi da razilaženje u fikhskim pitanjima ulazi u ovu podjelu a to je batil po idžmau učenjaka. Razilaženje islamskih učenjaka se desilo u fikhskim pitanjima od vremena ashaba pa sve do dan danas. Čak prva razilaženja u ovim pitanjima se desilo u vrijeme četvorice pravednih halifa, a zatim među ostalim ashabima, potom među tabi'inima i nisu jedni druge zbog toga korili. A na ashabe i tabi'ine su se ugledali oni poslije njih pa se još više raširilo razilaženje u fikhu. Pa kako onda da razilaženje među fikhskim mezhebima potpada pod značenje ovog hadisa. Ne nego je ispravno da se podjela Ummeta u ovom hadisu odnosi na razilaženje u temeljnim akidetskim pitanjima.

Drugo poglavlje: razlog podjele Ummeta

Razlog podjele ovog Ummeta može da bude mržnja i neprijateljstvo njegovih sljedbenika te da se vraća na grijehe. Takođe, razlog može biti unošenje novotarija u vjeru. Svako onaj ko se ne usmjeri po uputi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovom sunnetu ili će završiti u grijehu ili u novotariji. Šerijatski tekstovi koji govore o podjeli Ummeta nisu striktno ograničili razlog podjele Ummeta samo na novotariju. Ali većina učenjaka, ako ne i svi, koji su se bavili ovom temom navode da je podjela Ummeta na mnoštvo skupina proizašla iz unošenja novotarija u vjeru. Pa zbog toga oni koji tumače ovaj hadis ne ubrajaju razilaženje među muslimanima zbog grijeha u podjelu Ummeta na skupine spomenutu u hadisu. Te s toga daljni govor o podjeli Ummeta na skupine se striktno odnosi na podjelu zbog novotarija.

Treće poglavlje: da li su zabludjele skupine nevjernici?

Teoretski gledano ove zabludjele skupine kojima se prijeti vatrom mogu biti one koje su izašle iz milleta zbog onoga što su unijeli u vjeru jer oni su se razišli u općem smislu sa sljedbenicima Islama. A to nije ništa drugo nego kufr, jer između Islama i kufra nema treće kategorije. Takođe, teoretski gledano iz hadisa se može razumjeti da ove zabludjele skupine nisu izašle iz vjere Islama u potpunosti iako su napustili dobar dio islamskih temelja i obilježja. Postoji i treća mogućnost, da su neki od njih izašli iz vjere a neki nisu, tj. da ovo koji nisu da se i dalje ubrajaju u muslimane iako su je krupna njihova novotarija i strašan njihov akidetski pravac, s tim da ih to nije odvelo dotle da su postali čisti kafiri i da su otvoreno izmijenili vjeru.

Što se tiče teksta hadisa "sve će u Vatru osim jedne" njegovo vanjsko značenje obavezuje izvršenje prijetnje, s tim da je prešućeno da li se misli na vječni boravak u Vatri ili privremeni. Ni za jedno ni za drugo nema dokaza jer prijetnja vatrom često se odnosi na grešne mu'mine kao što de odnosi i na kafire iako je ogromna razlika između jednih koji će biti privremeno u vatri i drugih koji će biti trajno u vatri.

Nije svaka zabludjela skupina kojoj se prijeti vatrom izašla iz Islama niti je nevjernička.

Kaže šejhul-islam Ibn Tejmije: "A ko kaže: svaka od sedamdeset i dvije skupine čini kuf koji je izvodi iz milleta, oprečan je Kur'anu, Sunnetu, idžmau ashaba, radijallahu anhum, pa čak i idžmau četvorice imama a i ostalih, jer nema niko od njih ko je proglasio nevjerničkom svaku od sedamdeset i dvije skupine, nego neke od tih skupina proglašavaju jedne druge nevjernicima zbog nekih izjava ..."[81].

Takođe, kaže: "... Nisu riječi hadisa "sedamdeset i dvije će u Vatru a jedna u Džennet" krupnije i teže od riječi Uzvišenog u prevodu značenja: "Oni koji bez ikakva prava jedu imetke siročadi - doista jedu ono što će ih u vatru dovesti i oni će u ognju gorjeti". (En-Nisa' 10) i riječi: "Onoga ko to nepravično i nasilno uradi - Mi ćemo u vatru baciti, to je Allahu lahko". (En-Nisa' 30), i mnoštvo primjera tako jasnih šerijatskih tekstova koji govore da ko uradi neko zabranjeno djelo da će ući u vatru".

Četvrto poglavlje: kako neka skupina postaje zabludjela?

Neka skupina postaje zabludjela kada se raziđe sa spašenom skupinom u nekom akidetskom temelju ili šerijatskom pravilu. A ne postaje takva ako se raziđe sa spašenom skupinom u nekim ograncima vjere, jer ne proizilazi iz anomalije u ogranku podjela koja čini neku skupinu sektom, nego razilaženje u temeljnim stvarima vjere proizvodi zabludjele skupine. Takođe, pod propis razilaženja u temeljnim stvarima vjere ulazi i mnoštvo razilaženja u ograncima vjere. Jer kada novotar dođe sa mnoštvom novotarija to se vrati na veliko suprostavljanje sa Šerijatom pa dobije obim razilaženja u temelju vjere.

Peto poglavlje: određivanje i preciziranje podijeljenih skupina

Pitanje određivanja sedamdeset i dvije zalutale skupine je jedno do onih oko kojih su se razišli učenjaci u stara i sadašnja vremena. Ko ulazi među te skupine a ko nije od njih, da li se one mogu odrediti imenima, karakteristikama, brojevima i vođenjem statistike tako da se precizno zna ko je od njih a ko nije? Na ovo pitanje se mogu naći otprilike četiri mišljenja. Prvo da je to stvar gajba i da nema dokaza za tako nešto, drugo da se mogu odrediti osnovne zabludjele skupine iz kojih se granaju sve ostale, treće da se tačno imenom i karakteristikom nabroje i odrede zabludjele skupine i četvrto da je to stvar gajba osim za neke sekte o kojima su prenešeni šerijatski tekstovi poput havaridža.

Što se tiče spašene skupine, nema razilaženja među učenjacima čije se mišljenje uzima u obzir ko je ona, jer je njeno određivanje došlo u jasnom, nedvosmislenom opisu oko čega ne bi trebalo biti nedoumice osim koji je izgubio moć zdravog rasuđivanja, takvom nema pomoći.

Stvar koja je nedvojbeno jasna kod džumhura selefa ovog Ummeta je da se ovaj Ummet podijelio na mnoštvo skupina na što jasno i decidno upućuje Kur'an i Sunnet a potvrđuje ih stvarnost. Da je prenešeno je u vjerodostojnim hadisima da će se Ummet podijeliti na sedamdeset tri skupine jedna će u Džennet a ostale u Vatru. Da je preneseno u hadisima pojašnjenje spašene skupine da je ona Ehlu Sunne kada god se bude uklapala pod opis koji je došao u hadisima.

To jest, spašena skupina je džemat ili es-sevadul-eazamu ili ono na čemu je bio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi. I da su zabludjele skupine stanovnici Vatre s tim da neće biti vječno u njoj osim za koga Allah bude htio. Da postoje skupine koje su izašle iz naziva zalutalih skupina, jer su izašli iz ovog milleta i ne ubrajaju se u muslimane. Poput ekstemnih džehmija, ekstremnih rafidija, batinija (šitska sekta), čistih filozofa, sljedbenici hulula (utjelovljenja u božansko biće), ittihada (sjedinjenja sa božanskim bićem) i vahdetul-vudžuda (da sve što postoji je otjelovljenje Allaha). Da je određivanje i imenovanje sedamdeset i dvije sekte ili vraćanje svih sekti na temelje nekoliko velikih sekti stvar gajba za koji nema dokaza. Jer je podjela Ummeta u stalnom povećanju i raznovrsnosti, jer se novotarije obnavljaju i pojavljuju u svakom vremenu do Sudnjeg dana[82].

Neki učenjaci su odredili osnovne zabludjele sekte a iz njih su izbacili estremne džehmije.

Kaže Hafs ibn Humejd: "Pitao sam Abdullah ibn Mubareka na koliko skupina se podijelio ovaj Ummet? Odgovorio je: 'Osnov su četiri skupine a to su šije, harurije (havaridži), kaderije (mu'atezile) i murdžije. Šije su se razišle na dvadeset dvije sekte, hururije na dvadeset i jednu, kaderije na šesnaest a murdžije na trinaest'. Rekao sam mu: 'O ebu Abdurrahman, nisam te čuo da spominješ džehmije? Kaže: 'Ti si me pitao samo o sektama muslimana'"[83].

Većina učenjaka smatra da su ekstremne džehmije izašle iz okvira islamskih sekti, jer su oni postali nevjernici sa svojim t'atilom (negiranjem svih Allahovih imena i svojstava), takođe sekta batinije i filozofi ateisti.

Kaže šejhul-islam Ibn Tejmije: "Zbog toga kaže Abdullah ibn Mubarek, Jusuf ibn Esbat i drugi: 'Četiri osnovne sekte su: šije, havaridž, kaderije i murdžije. Kažu: 'Džehmije nisu od sedamdeset tri skupine ...'. Takođe, spominje

Ebu Abdullah ibn Hamid od sljedbenika Ahmeda dva mišljenja: ovo koje smo naveli (o džehmijama) je jedno od njih, sa ovim oni misle na prave originalne džehmije na čemu je bio sam Džehm i oni koji su ga slijedili, a to je negiranje imena Allahovih sa negiranjem Njegovih sifata tako da se Allah ne naziva nijednim Njegovim lijepim imenom, niti bilo čime drugim niti da postoji niti nešto drugo"[84]. Takođe, kaže: "A gori od njega su oni koji negiraju Allahova imena i svojstva, a to su ateisti od filozofa i Karamita.

Zbog toga su ovi kod imama ovog Ummeta licemjerni ateisti, čak je u skriveni kufr koji je veći od kufra Židova i kršćana. Nema sumnje da ovi ne spadaju u sedamdeset dvije skupine, kada vanjštinom ispolje Islam najbolje što se o njima može reći da su munafici poput munafika koji su bili u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, iako su ovi bili bliže Islamu od njih jer su se pridržavali vanjskih islamskih obilježja, dok ovi često kažu da su oslobođeni od obaveza: nema posta, nema namaza ni hadža ni zekata.

Međutim moglo bi se reći da je nad ovima uspostavljen hudždžet (dokaz) poslanstva više nego nad ovim prvim"[85]. A na drugom mjestu kaže: "A džehmije kod mnogih učenjaka selefa, poput Abdullah ibn Mubareka, Jusufa ibn Esbata, skupine od sljedbenika imama Ahmeda i drugih, ne ubrajaju se u sedamdeset dvije skupine na koje se podijelio ovaj Ummet. Osnovne sekte kod njih su: havaridži, šije, murdžije i kaderije, ovo je prenešeno od Ahmeda. A prenosi se od skoro svih učenjaka Ehlu Sunne i hadisa da su govorili: "Ko kaže da je Kur'an stvoren on je kjafir, ko kaže da se Allah neće vidjeti na Ahiretu on je kjafir, itd.

Pokušali su neki učenjaci i autori knjiga o sektama da poimenično nabroje sedamdeset i dvije skupine i da ih razdijele na korijene glavnih sekti. Od onih koji su to uradili su Abdullah ibn Mubarek[86], Jusuf ibn Esbat, Ebu Hatim Razi[87], Bagdadi u knjizi "El-Ferk bejnel-firek", Ibnul-Dževzi u "Telbisu Iblise", Šehrestani u "El-Milel ven-nihel"[88], Es-Sekeski u "El-Burhan"[89] i Iraki u "El-Fireku ve asnaful-kefereti"[90]. Sve ovo su idžtihadi (mišljenja) ovih učenjaka za koji nemaju dokaza a naročito ako uzmemo u obzir da je ovo pitanje stvar gajba. Jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada nas je obavjestio o podjeli Ummeta na sedamdeset tri skupine nije spominjao veći broj od toga, a mjesto i vrijeme o kojima govori nisu određeni pa ostaje mogućnost pojavljivanja novih skupina sve do sudnjeg dana. Pa tako niko ne može sa sigurnošću da odredi brojčano i poimenično te skupine jer je to stvar gajba.

Šesto poglavlje: tvrdnja svake sekte da je ona spašena skupina

Što se tiče svojatanja skupina da svaka od njih tvrdi da je spašena skupina, to pitanje se rješava sa vraćanjem na Allahovu Knjigu i Sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Kaže Uzvišeni u svojoj Knjizi u prevodu značenja: "Reci: "Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!" - a Allah prašta i samilostan je". (Ali Imran 31) To znači da je slijeđenje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, vaga sa kojom se mjeri svaka skupina. A što se tiče tvrdnje sljedbenika neke skupine da oni slijede Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,  to se provjerava izlaganjem njihovih temelja na kojima je zasnovana skupina na Sunnet i menhedž selefa ovog Ummeta.

Ako bi neko rekao zašto i na menhedž selefa, odgovor je zato što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao u hadisu mutefekun alejhi da su najbolje generacije ovog Ummeta prve tri generacije, a na najboljeg se ugleda. Pa ako se temelji neke skupine budu slagali sa Sunnetom Poslanika, sallallahu alejhi vesellem, i menhedžom selefa oni su u pravu, a ko se raziđu sa Sunnetom i uputom selefa oni su zasigurno sljedbenici prohtjeva i strasti i njihova tvrdnja se odbija.

Sedmo poglavlje: da li Eš'arije i Maturidije ulaze u spašenu skupinu

Eš'arije i Maturidije su kelamističke sekte koje se ubrajaju u sljedbenike Kible (ehlul-kibla), u što nema sumnje, međutim ne ubrajaju se u spašenu skupinu Ehli sunne vel džema'a iako su im najbliži u odnosu na ostale sekte.

Argumenti zbog kojih se ne u brajaju u Ehli sunne vel džema'a su sljedeći:

Prvo: razišli su se sa Ehli sunne vel džema'a u većini temeljnih akidetskih pitanja a dovoljno je da se raziđu samo u jednom akidetskom temenju da bi izašli iz Ehli sunne vel džema'a.

Drugo: Eš'arije i Maturidije su kelamističke skupine oko čega nema razilaženja, a oni koji su se bavili Ilmu kelamom nazivani su Ehlul-ehva, tj. novotarima, a novotari se ne ubrajaju u Ehli sunne.

Treće: velika istina koju su potvrdili sami eš'arijski učenjaci, kao što je u pristrasnoj eš'arijskoj knjizi „Tabekatuš-šafi'ijje“, da su se najveći eš'arijski učenjaci, poput: Džuvejnija, Razija, Gazalija i drugih, pokajali i vratili na mezheb selefa. Pa se postavlja pitanje: ako su bili na akidi Ehli sunne vel džema'a od čega su se pokajali i na koju akidu su se vratili?

Četvrto: jasne i nedvosmislene izjave prvih i potonjih učenjaka Ehli sunneta da Eš'arije i Maturidije nisu Ehli sunne vel džema'a[91].

Osmo poglavlje: znakovi po kojima se prepoznaju sekte u ovom Ummetu

Sekte u osvom Ummetu imaju obilježja po kojima se prepoznaju, a ona se mogu podijeliti na generalna obilježja i detaljna obilježja. Tri su generalna obilježja svih sekti:

Prvo – razilaženje, na što ukazuju riječi Uzvišenog u prevodu značenja: "I ne budite kao oni koji su se razjedinili i u mišljenju podvojili kada su im već jasni dokazi došli, - njih čeka patnja velika". (Ali Imran 105)

Drugo slijeđenje mutešabihat (manje jasnih ajeta) iz Kur'ana, kaže Uzvišeni u prevodu značenja: "On tebi objavljuje Knjigu, u njoj su ajeti jasni, oni su glavnina Knjige, a drugi su manje jasni. Oni u čijim srcima je zejg – koji su željni smutnje i svog tumačenja - slijede one što su manje jasni, a tumačenje njihovo zna samo Allah. Oni koji su dobro u nauku upućeni govore: "Mi vjerujemo u njih, sve je od Gospodara našeg!" - A samo razumom obdareni shvaćaju". (Ali Imran 7)

Treće – slijeđenje strasti i prohtjeva, kaže Uzvišeni u prevodu značenja: "Oni u čijim srcima je zejg". A "zejg" je odstupanje od istine zbog slijeđenja strasti. Takođe: "A zar je iko gore zalutao od onoga koji slijedi strast svoju, a ne Allahovu uputu?" (El-Kasas 50), i kaže: "Reci ti Meni ko će uputiti onoga koji je strast svoju za boga svoga uzeo" (El-Džasije 23).

A što se tiče pojedinačnih obilježja za svaku skupinu na njihove pojedinosti ukazuju Kur'an i Sunnet a za njihova izlaganja je potrebno više prostora.

Deveto poglavlje: značenje riječi "sve će u Vatru"

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je obavijestio de će sve skupine u Vatru osim jedne. A ova prijetnja ukazuje da je svaka od tih skupina učinila velik i strašan grijeh, jer je opće prihvaćeno pravilo u akidi da onaj grijeh zbog kojeg Allah prijeti njegovom počiniocu da je to veliki grijeh. Jer nije rečeno "sve će u Vatru" ni zbog čega drugog nego što su se odvojile od džemata muslimana, kao i što su došli sa novotarijom koja ih je odvojila od onog na čemu je bio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi. Sa druge strane ostaje pitanje da li ova prijetnja podrazumijeva stalni boravak u vatri ili ne? Pa ako kažemo da nije stalni nego privremeni opet ostaje pitanje da li će se prijetnja izvršiti ili je pod Allahovim mešietom (voljom).

Što se tiče prvog, tj. da li podrazumijeva stalni boravak u vatri ili ne, to dalje znači da neke novotarije izvode iz vjere ili ne izvode iz vjere. Pa ako uzmemo da ne izvode iz vjere po mezhebu Ehlu Sunne može imati dva značenja:

Prvo da se prijetnja izvrši bez opraštanja grijeha, a na to jasno upućuje vanjsko značenje hadisa "sve će u Vatru".

Drugo da prijetnja bude ograničena Allahovom voljom, tj. da Allah ako bude htio kazniće ih vatrom. U tom slučaju riječi hadisa "Sve će u Vatru" se tumače: sve ove skupine zaslužuju da budu kažnjene Vatrom.

Deseto poglavlje: značenje riječi "osim jedne"

Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem riječi, "osim jedne" tačno preciziraju i upozoravaju da je istina samo jedna jer da je istina prisutna i kod ostalih skupina ne bi rekao "osim jedne". I jer je osobina odvajanja i razilaženja u općem smislu zanegirana i odbačena osobina Šerijata. Takođe, jer je Šerijat presuđivač između dvije podijeljene strane jer kaže Uzvišeni u prevodu značenja: "A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše". (En-Nisa 59) U ajetu je razilaženje vraćeno na Šerijat, pa da sam Šerijat podržava razilaženje ne bi bilo nikakve fajde da se razilaženje vraća na njega.

Jedanaesto poglavlje: razlog određivanja spašene skupine

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, od svih skupina na koje će se Ummet podijeliti nije ni jednu pojasnio osim spašenu skupinu, dok je u opisu ostalih skupina spomenio samo njihov broj. Spašenu skupinu je pojasnio riječima: "Ona je džemat", "ona je es-sevadul-eazamu" i "a ona je ono na čemu sam ja i moji ashabi"[92]. Na pitanje zašto je pojašnjena samo spašena skupina može se odgovoriti na dva načina:

Prvi: što je značenje i određivanje spašene skupine preče da se spomene jer je vezano za obavezu koji je dužan slijediti svaki musliman, takođe, kada se odredi i precizira spašena skupina nema potrebe da se opisuju ostale.

Drugi: što je takav stil izražavanja više retoričan, a to je osobina izražavanja Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Da sa što manje riječi kaže što više značenja. Kada se pojasni i opiše spašena skupina svakom će biti jasno da ono što je mimo toga, što je oprečno tom opisu da nije spašena skupina, a njihovo određivanje postaje stvar idžtihada. Za razliku da je učinjeno obrnuto, da su opisivane sve ostale skupine onda bi za pojašnjenje karakteristika spašene skupine trebao velik komentar, a osobine spašene skupine se ne mogu određivati idžtihadom.

Dvanaesto poglavlje: značenje riječi "a ona (spašena skupina) je džemat"

Islamski učenjaci imaju podijeljeno mišljenje oko značenja "džemat" sa kojima je opisana spašena skupina u ovom hadisu. Ta mišljenja se mogu svesti na nekih pet stavova[93]:

Prvi stav: da je džemat es-sevadul-eazamu od sljedbenika Islama.

Po ovom mišljenju u džemat ulaze mudžtehidi ovog Ummeta, njegovi učenjaci i sljedbenici Šerijata koji rade po njemu, a oni mimo njih takođe ulaze pod isti propis jer ih slijede i ugledaju se na njih. A svi oni koji izađu iznjihovog džemata pa to su oni koji su se odvojili, među ovakve ulaze svi sljedbenici novotarija jer su se razišli sa onima koje smo prethodno spomenuli i ne ulaze u njihov džemat ni u kom slučaju.

Drugi stav: da su džemat imami, učenjaci i mudžtehidi, pa ko izađe van onoga na čemu su učenjaci Ummeta umrijeće džahilijetskom smrću. Jer su Allahov džemat učenjaci, Allah, subhanehu ve teala, ih je učinio dokazom protiv ostalih ljudi, a to je zato jer obični ljudi svoju vjeru uzimaju od njih pa su time njihovi sljedbenici.

Po ovom mišljenju u džemat ne ulazi ni jedan novotar, jer učenjak ne dolazi sa novotarijom. Sa novotarijom dolazi samo onaj ko za sebe tvrdi da je učen a nije. Novotarija izvodi onog ko je kaže ili čini iz okvira onih čije mišljenje se uzima u obzir. Ovo se kaže na osnovu mišljenja da se mišljenje novotara ne ubraja u idžma učenjaka niti ga narušava. A po drugom stavu, tj. da se uzima u obzir mišljenje novotara, to se misli da se njegovo mišljenje uzima u obzir mimo mes'ele u kojoj je došao sa novotarijom, jer oni su sa samom novotarijom oprečni idžmau učenjaka. U svakom slučaju novotari ne ulaze es-sevadul-eazam i džemat muslimana.

Treći stav: da su džemat ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Oni su oni koji su uspostavili temelj vjere i učvrstili njene stubove. Njihova je karakteristika takođe, da se nisu okupili na batilu nikada.

Po ovom mišljenju termin džemat se pokalapa sa drugim rivajetom hadisa u kojem je došao dodatak "ono na čemu sam ja i moji ashabi". Pa kao da se značenje džemata vraća na ono što su oni rekli i ostavili kao Sunnet. Prema tome novotari nikako ne ulaze pod termin džemat po ovom mišljenju.

Četvrti stav: da je džemat sve ono na čemu su se složili sljedbenici Islama, te je vadžib onima mimo njih da ih u tome slijede. Oni su oni za koje je Allah garantovao svome Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, da ih neće okupiti na dalaletu.

Pa kao da se ovo mišljenje vraća na drugi stav, ono što on podrazumijeva to podrazumijeva i ovaj stav. Takođe, može se reći da se ovaj stav vraća na prvi a to je bliže. Jer ovaj stav ima isto ono što ima i u prvom a to je da moraju biti unutar džemata moraju biti mudžtehidi pa kada se oni na nečemu okupe to ne može biti uopšte novotarija, nego oni predstavljaju spašenu skupinu oko koje se svi ostali okupljaju.

Peti stav: da je džemat zajednica muslimana koja se okupi oko nekog emira. Naredio je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da se muslimani moraju držati tog džemata, a zabranio da se odvajaju od njega.
Rezime svih gore spomenutih stavova je da se pod džematom podrazumijeva okupljanje oko imama koji slijedi Kur'an i Sunnet. To znači da okupljanje na onome što je mimo Sunneta izlazi iz pomenutog značenja džemata, poput okupljanja havaridža i njima sličnih. Prema tome, ovih pet mišljenja kruže oko onog na čemu su sljedbenici Ehlu Sunneta a oni i jesu ciljani sa ovim dodatkom u hadisu.

Trinaesto poglavlje: značenje "Es-sevadul-eazam"

Jezičko značenje es-sevadul-eazam je većina ljudi. Međutim, značenje es-sevadul-eazama nije džemat većine običnih muslimana ili džemat onoga na čemu je većina muslimana. Zato jer su svi složni da oni čija se mišljenja u vjeri uzimaju u obzir da su to učenjaci i mudžtehidi, svejedno pridružili im se obični ljudi ili ne. Pa ako im se obični ljudi ne pridruže nema sumnje da se es-sevadul-eazamu uzima i računa po učenjacima koji su sposobni da vrše idžtihad u vjeri. A ako im se pridruže obični ljudi oni se ubrajaju u sevadul-eazam samo po tome što ih slijede u tome jer su oni koji nemaju znanja o Šerijatu.

Znači oni, obični ljudi moraju se po pitanjima vjere vraćati na učenjake. A ako bi se složili obični ljudi da se raziđu sa učenjacima u onome što su im oni odredili da je vjera time bi oni bili po brojnosti u većini zato što je broj učenjaka veomamali a broj neznalica ogroman. Pa kad bi i tako bilo ne postoji niko da je rekao u ovom slučaju da je slijeđenje džemata običnih muslimana obavezno a da su se time učenjaci odvojili od džemata i da je njihoav strana pokuđena po hadisu. Ne nego je obrnuto. Učenjaci su es-sevadul-eazam pa makar ih bilo malo a obični ljudi ako se raziđu sa učenjacima oni se smatraju onima koji su se odvojili od džemata i od es-sevadul-eazama. A ako se obični ljudi slože sa učenjacima to im je vadžib i vjerska obaveza.

Nakon ovoga razmisli dobro o greški onoga ko misli da je džemat zajednica muslimana pa makar sa njima i ne bio učenjak. Ovo pogrešno razumijevanje je prisutno kod običnih muslimanskih masa a to nije razumijevanje hadisa od strane učenih. Pa onaj ko je razumio ovo pitanje čiji je teren veoma klizav neka učvrsti svoje stopalo kako ne bi zalutao sa pravog puta, a Allah je onaj koji upućuje.

Razlozi negiranja i odbacivanja hadisa o podjeli Ummeta i vrste onih koji ga negiraju
Negiranje hadisa podjele Ummeta i izazivanje sumnje u njega je rezultat mnogih razloga koji se uglavnom vraćaju na stanje onoga koji zastupa ovaj stav. Glavni razlog onih koji zauzmu ovakav stav proizilazi iz četiri vrste džehla: džehla o Allahovim sunetima (zakonima), džehla o šerijatskim tekstovima Kur'ana i Sunneta, džehla stvarnog stanja Ummeta u kojem se nalazi i džehla o predajama selefa ovog Ummeta.

Što se tiče džehla o Allahovim sunnetima (zakonima) kaže Uzvišeni u prevodu značenja: "A da je Gospodar tvoj htio, sve bi ljude sljedbenicima jedne vjere učinio. Međutim, oni će se uvijek u vjerovanju razilaziti". (hud 118) - A oni kojima se Allah smilovao su Ehlu Sunne.

A što se tiče džehla o šerijatskim tekstovima da će se ovaj Ummet podijeliti na mnogo skupina od kojih će samo jedna biti spašena skupina, oni su prenešeni u mutevatir predaji a o tome je bilo govora u prethodnim poglavljima.

A džehl o stvarnosti u kojoj se nalazi islamski Ummet, pa zaista onaj ko razmisli, analizira i ispita stanje Ummeta danas naći će da je on podijeljen na mnoštvo sekti, stranki, skupina, grupacija i pravaca koje su razvučene između temalja starih islamskih sekti i novih modernih i savremenih pravaca, svaka skupina zadovoljna sa onim na čemu je. Pa onaj ko nije spoznao ovu stvarnost ili se pravi da je ne poznaje, pa on je istinski džahil. A onaj kome je namjera da ujedini Ummet na jednoj riječi i da ima lijepo mišljenje o njoj, pa to je ispravno i tačno, međutim, mora biti uslovljeno slijeđem Istine i puta mu'mina ne samo opće pozivanje u Islam.

A što se tiče džehla o predajama selefa, pa zaista je selef složan da u ovom Ummetu ima skupina koje su se odvojile od Sunneta i džemata poput havaridža, šija, kaderija, ehlul-kelama i ostalih.

Gledajući sa druge strane oni koji negiraju hadis o podjeli Ummeta mogu se prepoznati u nekim od sljedećih skupina ljudi.

- Moguće je da bude onaj koji odbacuje ovaj hadis MURDŽIJA, pa zaista ova skupina nije neznatna među misliocima, profesorima i šejhovima koji pripadaju sektama Ehlul-kelama od Ešarija i Maturidija, oni su u većini danas u islamskom svijetu.

- Takođe nije isključeno da pripada skupini slobodnjaka, tj. onih koji zastupaju modernu islamsku misao, koji se ne drže akidetskih osnova i oslanjaju se na čiste emocije. Njima se mogu pridružiti umjetnici od književnika, pjesnika i sličnih koji pozivaju na ujedinjenje Ummeta pod bilo kojom parolom.

- Može biti iz skupine zindika (munafika) poput modernista, filozofa i ekstremnih sufija.

Postoji takođe skupina čiji se broj ne može omalovažiti, prepoznaćemo ih među rafidijama, batinijama, kao i sljedbenicima drugih sekti. Oni su od onih koji najviše propagiraju brisanje akidetskih razlika i nužnosti zbližavanja i ujedinjenja između skupina. Nije poznat niko ko poziva u Istinu i okupljanje oko Sunneta osim sljedbenici Sunneta, ovo je danas njihova najupečatljivija karakteristika. Oni pozivaju na okupljanje oko Istine, na ujedinjenje saffa muslimana pod zastavom tevhida, zbijanja redova oko Sunneta i čvrstog držanja za Allahovo uže, a ne nekakve prazne parole i pompezna mota.

Sa druge strane nalaze se skupina radnika za Allahovu vjeru koji kažu: Okupimo se na onome na čemu jesmo i međusobno se zbližimo i izbrišimo akaidske razlike među nama, i sve to da budu na onome i čemu jesu. A oni bolji od njih podigoše sličnu parolu rekavši: "Pomažimo se međusobno na onome oko čega se slažemo a opravdavajmo jedni druge u onome oko čega smo se razišli". Ovo je istina i jedan od najuzvišenijih ciljeva vjere ako se sa tim misli na šerijatske propise i idžtihadate, vjerovatno je onaj ko je prvi izgovorio ove riječi u savremeno doba na ovo i mislio.

Međutim, ta parola je postala riječ istine sa kojom se želi batil, jer je postala moto za akidetsko okupljanje bez pravljenja razlike između istine i batila, Sunneta i novotarije i tevhida i širka. Oni žele da se svi ljudi muslimani okupe pod parolama i zastavama koje počivaju na mješavini istine sa novotarijom, popuštanja prema sljedbenicima sekti, prohtjeva i strasti i odustajanja od akide Ehlu Sunne vel-džema'a kako se ne bi povrijedila osjećanja onih drugih.

Zaista je ovo velika nemarnost u slijeđenju Istine i pretjerivanje u dodvoravanju novotarima raznih vrsta i boja. A to nam je Uzvišeni Allah zabranio kada kaže u svojoj plemenitoj Knjizi u prevodu značenja: "I ne držite stranu onih koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra prži". (Hud 113)

Svima ovima gore spomenutim nikako ne odgovara hadis o podjeli Ummeta na sedamdeset i tri skupine od kojih će sve u vatru osim jedne a ona je džemat. Pa ne biraju načina kako da ga zanegiraju i dovedu u sumnju.

Rezime


Nakon ovog kratkog putovanja kroz poglavlja vezana za hadis o podjeli Ummeta rezultati ove studije se mogu rezimirati u sljedećim tačkama:

- osnovni tekst hadisa o podjeli Ummeta je: "Podijelili su se Židovi na sedamdeset i jednu skupinu, kršćani na sedamdeset dvije skupine, a podijelit će se moj ummet na sedamdeset tri skupine", hadis je vjerodostojan i mutevatir kako bilježi imam Es-Sujuti.

- dodatak hadisa "sve će u Vatru osim jedne, a ona je džemat" je vjerodostojan.

- rezultat istraživanja dodatka "ono na čemu sam ja (danas) i moji ashabi" je da je slab sa strane seneda a da mu je značenje ispravno i vjerovatno je to razlog ocjenjivanja dobrim ili vjerodostojnim ovog dodatka od strane mnogih velikih imama i učenjaka ovog Ummeta.

- dodatak "Najveće iskušenje za moj Ummet će biti skupina koja vrednuje stvari svojim razumom pa će ohalaljivati haram a zabranjivati halal" je munker kako ga ocjenjuju najveći muhadisi Ummeta, čak kaže Ahmed i Ibn M'ein: Ovaj hadis nema osnova.

- Tumačenje spašene skupine sa dodatkom "Islam i njihov džemat" je slabo.

- Dodatak "Najzabludjelija i najprljavija je ona (skupina) koja uzme šitsku akidu ili šije" je šaz (slabi rivajet koji je oprečan vjerodostojnom rivajetu), a slabost ovo dodatka dolazi od strane ravije Lejsa ibn Ebi Sulejma.

- Dodatak "Sve će (ili svi će) u dženet osim jedne skupine a to su zindici (munafici)" sa svim njegovim rivajetima je izmišljen i krivotvoren.

-Tekst hadisa "Podijeliće se moj Ummet na osamdeset dva milleta"; sa slabošću nekih ravija i njihovim izdvajanjem sa ovim tekstom ovaj hadis je jako slab jer je oprečan vjerodostojnim rivajetima u kojima je došlo da će se Ummet podijeliti na sedamdeset tri a u nekima na sedamdeset dvije skupine.

- Nakon što su izloženi svi rivajeti ovog hadisa ne bi trebao pravedan i razuman musliman da sumnja u njegovu vjerodostojnost, a studija je pokazala da se iz ovog izuzimaju slabi i izmišljeni dodaci i rivajeti. Učenjaci su prihvatili ovaj hadis i uzeli ga kao argument za ono na što ukazuje, od tih učenjaka su Šatibi, Ibn Tejmije, Hakim, Ibn Kesir, Šehrestani, Iraki, Hatib Bagdadi, Sujuti, Ibn Hadžer i mnogi ostali.

- Neki učenjaci su doveli u pitanje valjanost dodatka "sve će u Vatru osim jedne" sa strane seneda, od njih su Ibn Hazm, Ševkani, Ibnul-Vezir, Kevseri, Kardavi, Muhamed Dudo Šenkiti i drugi slijedeći ih u tome. Muhadis Albani je dao potpun i dovoljan odgovor na ovu sumnju u dodatak hadisa.

- Termin podjela Ummeta znači izlazak iz Sunneta i džemata u jednom ili više temeljnih akidetskih pitanja.

- Prenešene su nedvosmislene vijesti u šerijatskim tekstovima Kur'ana i Sunneta da će se ovaj Ummet podijeliti, i Ummet je zaista podijeljen i to je činjenica, a mudrost podjele je da bi to bilo iskušenje za ovaj Ummet.

- Razilaženja koja su se desila među ashabima, radijallahu anhum, su bila razilaženja u idžtihadu uglavnom političke i administrativne prirode. Oni se nisu razišli oko temeljnih stvari vjere niti je od njih nastala neka novotarska sekta.

- Tvrdnja da se dodatak hadisa "sve će u Vatru osim jedne" kosi sa drugim šerijatskim tekstovima, koja je došla od Ibnul-Vezira i njemu sličnih, je slaba i ništavna. Najbolji odgovor na nju dali su dva jemenska šejha Salih Mukbili i Imam Sane'ani.

- Pod podjelom Ummeta se podrazumijeva podjela u akidetskim pitanjima.

- Razlog podjele Ummeta na skupine i sekte se vraća na novotariju u temeljnim akidetskim pitanjima.

- Onaj ko kaže da su sve skupine od njih sedamdeset dvije izašle iz vjere čineći kufr koji izvodi iz milleta, taj se razišao sa Kitabom, Sunnetom, idžmaom ashaba i idžmaom učenjaka ovog Ummeta, jer nema niko od njih ko je proglasio nevjerničkom svaku od sedamdeset i dvije skupine, nego neke od tih skupina proglašavaju jedne druge nevjernicima zbog nekih izjava.

- Neka skupina postaje sektom kada se raziđe sa spašenom skupinom u nekoj akidetskom temelju ili šeriajtskom pravilu, a ne pri razilaženju u ograncima nekog akidetskog temelja.

- Islamski učenjaci su se razišli u prijašnjim i sadašnjim vremenima oko sedamdeset i dvije skupine koje će u vatru, ko su one, ko ulazi u te skupine od sekti koje su se pojavile u Ummetu i ko ne spada u njih.

- Od generalnih obilježja po kojima se prepoznaju zabludjele sekte su: odvajanje od džemata, slijeđenje manje jasnih ajeta i slijeđenje strasti i poriva. Na sva ova obilježja jasno upućuje plemeniti Kur'an.

- Obavijest da će sve skupine u vatru je prijetnja koja ukazuje da su te skupine učinile neki veliki grijeh.

- Riječi "osim jedne" ukazuju da je istina jedna i da se ona različito ne tumači.

- Razišli su se islamski učenjaci oko značenja "džemata" na pet mišljenja: da je džemat es-sevadul-eazam, da su džemat učenjaci, mudžtehidi i imami, da su džemat ashabi, da je džemat idžma' mudžtehida i da je džemat okupljanje oko nekog emira.

- Značenje "es-sevadul-eazamu" je jezički većina ljudi, a šerijatski to su učenjaci pa makar ih malo bilo kao i oni koji ih slijede, a neispravno razumijevanje termina "es-sevadul-eazam" je da se misli na većinu običnih muslimanskih masa.

- Negiranje hadisa o podjeli Ummeta proizilazi iz mnoštva razloga od kojih su glavni: džehl o Allahovim sunetima (zakonima), džehl o šerijatskim tekstovima Kur'ana i Sunneta, džehl stvarnog stanja Ummeta u kojem se nalazi i džehl o predajama selefa ovog Ummeta.

- Od onih koji negiraju hadis o podjeli Ummeta neki su murdžije, drugi su zastupnici savremene islamske misli ili zindici (munafici) poput modernista, filozofa, ekstremnih sufija ili skupina od rafidija i batinija.


[1]  Buharija (7320) i Muslim (2669).

[2] Tahridž hadisa je vraćanje hadisa njegovom korijenu, tj. navođenje originalnih hadiskih izvora (hadiskih zbirki) u kojima je hadis zabilježen sa lancem prenosilaca, a zatim pojašnjenje stepena vjerodostojnosti (ocjene hadisa) ako za tim ima potrebe.

[3]  Bilježi ga Tirmizi (2640), Ebu Davud (4596), Ibn Madže (3991), Ahmed (2/332), Ibn Ebi Asim (1/33), Ibn Nasr (58), Ebu J'ala (5910), Ibn Hibban (6247), Hakim (1/128), Bejheki (10/208), El-Adžuri u "Eš-Šeri'a" (21), Ibn Betta u "El-Ibane" (273), Bagdagi u "El-Ferku bejnel-firek" (5) i Ibn Dževzi u "Et-Telbis" (18).

[4]  Sijeru e'alamin-nubela' (4/287).

[5]  El-Džerhu vet-t'adil (8/30), Tehzibut-tehzib (9/375) i Sijeru e'alamin-nubela' (11/170).

[6] Bilježi ga Ebu Davud (4597), Darimi (2560), Ahmed (4/102), Ibn Ebi Asim (1,2,65,69), s tim da je u hadisima broj 1 i 69 umjesto riječi "millet" došlo "skupina", Mervezi u "Es-Sunne" (50,51), El-Adžuri u "Eš-Šeria" (18), Taberani u "El-Kebiru" (19/376), Lalikai u "Šerhu usulil-iatikad" (1/150), Hakim (1/128), Ibn Betta u "El-Ibane" (1/266) i Bejheki u "Delailun-nubuvveti" (6/541).

[7]  "Mizan" (1/172).

[8]  Takribut-tehzib (1/51).

[9]  Resailu vel-ebhasu fi hadisi iftirakil-umeti str. 64-68.

[10]  El-Avasimu vel-kavasimu fiz-zebbi an suneti Ebil-Kasim (1/186).

[11]  El-faslu fil-mileli ven-niheli (3/248).

[12]  Ahmed u svom Musnedu (1798), kaže Albani u "Sahiha" (204) da je ravija En-Numejri slab a ostali prenosioci pouzdani. (sened hadisa je slab)

[13] Ahmed u svom Musnedu (12070), kaže Albani u "Sahiha" (204) da je hadis dobar sa šahidima. U senedu hadisa je Ibn Lehijatu koji je lošeg pamćenja. (sened hadisa je slab)

[14] Ibn Madže (3993) i Ibn Ebi Asim (64), prenosi Albani da je muhaddis El-Buvejsiri ocijenio hadis vjerodostojnim a i on je ga ocijenio takvim rekavši da su prenosioci pouzdani uz slabost Hišama ibn Amara. (sened hadisa je slab)

[15]  Ebu J'ala (3668) i El-Adžuri u "Eš-Šeria" (str. 16). Hadis je ocijenio slabim El-Hejsemi u "Medžmei" (7/257), Ibn Kesir u svom tefsiru kod 66. ajeta sure El-Maide i Albani u "Sahiha" (204), zbog slabosti Ebi M'ašera.

[16]  Ebu J'ala (4127) i Abdur-rezzak u svom "Musanefu" murselen (10/150, 18674). Kaže u "Medžmei" (6/226) da je u senedu Jezid Er-Rekkaši kojeg je većina učenjaka ocijenila slabim a ostale ravije su pouzdane. (sened hadisa je slab)

[17]  Taberani u "El-kebiru" (18/51, 91). Kaže u "Medežmei" (7/324) da je u senedu Abdul-Hamid ibn Ibrahim koji je slab a takođe u njemu je nekoliko ravija koje ne poznaje. Kaže Ebu Hatim da je Abdul-Hamid bio slabog pamćenja a nije pisao hadis (Tehzibul-kemali 16/407). (sened hadisa je slab)

[18]  Ibn Madže (992), Ibn Ebi Asim (63) i Taberani u "El-kebiru" (18/70,129). Albani je na jednom mjestu hadis ocijenio vjerodostojnim a na drugom mjestu dobrim. (sened hadisa je dobar)

[19] Abdurrezzak u svom Musannefu (10/156, 18675), u njemu Katade prenosi od Abdullaha ibn Sellama, radijellahu anhu, a on nije čuo od njega te je sened hadisa prekinut. (sened hadisa je slab)

[20]  Bilježi ga El-Adžuri u "Eš-šeria" (17,18) i El-Mervezi u "Sunne" (str. 55,56). U njegovom senedu je Musa ibn Ubejde a Zehebi je prenio u "Mizanu" (4/213) da su Ahmed, Nesai i Ibn Me'in ocijenili ovog ravio kao veoma slabog. (sened hadisa je veoma slab)

[21]  Bilješi ga Ibn Ebi Asim u "Es-Sunne" (str. 68), Albani je ocijenio sened slabim zbog Kutn ibn Abdullaha jer je njegovo stanje nepoznato, a ostale ravije su pouzdane uz malu slabost Ebu Taliba a hadis od njega je dobar. (sened hadisa je slab)

[22] Taberani u "El-Evsetu" (7/219, 7202). Kaže u "Medžmei" (7/258): "U senedu je Ebu Galib koga su ocijenili pouzdanim Ibn M'ein i ostali, a ostale ravije seneda su pouzdane". (sened hadisa je dobar)

[23] Taberanu u "El-Kebiru" (8/274, 8054). Oni koji su verifikovali Musned imama Ahmeda ocijenili su hadis dobrim (izdavačka kuća Er-Risala 19/242). (sened hadisa je dobar)

[24]  Taberanu u "El-Kebiru" (8/273, 8053). (sened hadisa je dobar)

[25]  Taberani u "El-Kebiru" (8/268, 8035), Ibn Ebi Šejbe u svom Musanefu ( 8/731, 12) i Bejheki (12/362, 17254). Kaže u "El-Medžmei" (6/234) da su ravije pouzdane. Ovo priču o havaridžima bilježi Ahmed u svom Musnedu na tri različita mjesta ali bez dodatka o podjeli Ummeta. (sened hadisa je dobar)

[26] Ebu J'ala (3938, 3944), u njegovom senedu je Mubarek ibn Suhejl a njegov hadis je metruk (odbačen) i munker (jako slab). A kaže Ibn Abdul-Ber da su učenjaci složni na njegovoj slabosti (Tehzibut-tehzibi 10/27). (sened hadisa je veoma slab)

[27]  Bilježi ga El-Adžuri u "Eš-Šeria" (str. 54), u njegovom senedu je Mubarek ibn Suhejl o kome je bilo govora u prethodnom hadisu.  Slabim ga je ocijenio Albani u "Sahiha" (str.204) zbog slabosti ravije Suvejd ibn Seida. Ibn Hadžer je pojasnio razlog slabosti Suvejda u "Tehzibut-tehzibi" ( 1/260). (sened hadisa je veoma slab)

[28]  Tirmizi (2641), Hakim (1/128), El-Adžuri u "Eš-Šeria" (str.16), El-laikai u "es-Sunne" (147), El-Mervezi u "Sunne" (62), Ibn Betta u "El-Ibane (1/265) i Ibnul-Dževzij u "Telbisu iblisi" (str.7).

[29]  Taberani u "El-evsetu" (5/137, 4886), takođe u "Es-sagiru" (2/29, 724) i Dajau El-Makdisi u "El--ehadisul-muhtare" (7/277, 2733).

[30]  Hakim (3/631, 6325), Taberani u "El-kebiru" (18/50, 90), El-Bezzar u svom Muhtesaru (122). Kaže u "El-Medžmei" (1/179) da su ravije hadisa ravije Sahiha, na ove riječi kaže ibn Hadžer: "Nu'ajma ibn Hammada su neki učenjaci okarakterisali slabim a neki ga optužili za laž zbog ovog hadisa".

[31]  Bilježi ga Ibn Adijj u "El-Kamilu" (8/251), i kaže: "Rekao nam je Ibn Hammad (znači Ed-Devlabi): Ovo je izmislio Nu'ajm ibn Hammad", bilježi ga takođe El-Hatibu u "El-fekihu vel-mutefekihu" (1/179) i u "Tarihu Bagdad" (13/307). (hadis je munker, nema osnova i izmišljen)

[32]  El-Iatisamu (1/430).

[33]  Džamiul bejanil-'ilmi ve fadlihi (2/891 i 2/1039).

[34]  Men tukulime fihi ve huve muvesek (1/184).

[35]  El-medhalu (207).

[36]  Hakim (1/219, 445) i ocijenio ga je slabim zbog Kesir ibn Abdullaha i kaže da se ovaj hadis ne može uzeti kao dokaz, Taberanu u "El-kebiru" (3/13, 17), kaže u "El-medžmei" (7/260): "U njemu je Kesir ibn Abdullah a on je slab". (sened hadisa je veoma slab)

[37]  El-irva (3/109).

[38]  Takribu tehzib (2/460).

[39]  Ibn Ebi Asim u "El-Sunne" (2/481, 995), kaže Albani u "Zilalil-dženne" (2/203): "Sened mu je slab a sve ravije su pouzdani osim Lejsa a on je Ibn  Ebi Sulejm, ..., a hadis je vjerodostojan bez spomena šija". (sened hadisa je slab)

[40]  Taberani u "El-Kebiru" (8/152, 7659) i El-Adžuri u "Eš-Šeria" (str.55). kaže u El-Medžmei (7/259) u senedu je Kesir ibn Mervan a on je veoma slab. (hadis je munker)

[41]  Tarihu Bagdad (12/481).

[42]  T'adžilul-menfeati (2/147).

[43]  El-Džerhu vet-t'adilu (7/157).

[44]  El-Medžruhin (2/225).

[45]  Bilježi ga Ukajli u "Ed-Duafau" (4/201, 1782) i Ibnul-Dževzi u "El-Mevduatu" (1/267). Spomenuo ga je Albani u "Silsiletud-daife" (3/125) i kaže da je u ovom rivajetu ravija Muaz ibn Jasin a on je nepoznat i njegov hadis je slab a njegov šejh El-Ebred ibn El-Ešres je gori od njega. Zatim je spomenuo riječi Zehebija koje prenosi od Ibn Huzejme da je El-Ebred lažljivac koji krivotvori hadise. (izmišljen hadis)

[46]  Bilježi ga Ukajli u "Ed-Duafau" (4/201, 1782), Ibnul-Dževzi u "El-Mevduatu" (1/267)i Ed-Dejlemi (2/1, 41). Kaže Albani u "Silsileti daifa" (3/126): "U drugom rivajetu su trojica slabih ravija sve jedan za drugim, Nu'ajm, Jahja i Jasin a on je najgori od njih, jer o njemu Buhari kaže da mu je hadis munker, a kaže Nesai i Ibnul-Džunejd da je metruk (odbačen), a kaže Ibn Hibban da prenosi izmišljene hadise. A ja kažem (Albani): Znači on je optužen time a vjerovatno je ukrao ovaj hadis od El-Ebreda kao što je prethodio govor Ibnul- Dževzija". (hadis je veoma slab ili izmišljen)

[47]  Ibnul-Dževzi u "El-Mevduatu" (1/267). Kaže Albani u "Silsileti daifa" (3/127): "U trećem rivajetu je Osman ibn 'Affan El-Kureši a on je Es-Sidžistani, kaže Ibn Huzejme: Svjedočim da je on izmišljao hadise na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a poput njega je i njegov šejh Hafs ibn Omer o kome kaže Ukajli u "Ed-Duafau": Prenosi od Š'ubeta, Mis'ara, Malika ibn Migvela i imama ništavne hadise, a kaže Ebu Hatim: Bio je šejh lažljivac. (hadis je izmišljen)

[48]  El-Mevduatu (1/268).

[49]  Kešful-hafai (1/309).

[50]  Lisanul-mizan (5/56).

[51]  Nazmul-mutenasir (1/47) i "Hadisu Iftirakil-Umme" (str.28).

[52]  Bugjetul-murtad (str.338).

[53] Bilježi ga El-Hatibu u "El-fekihu vel-mutefekihu" (1/237, 435), kaže El-Hatibu:"Više je onih koji prenose sedamdeset jedan millet", a kaže Šatibi u El-Iatisamu (2/190) da je najčudniji od svih rivajeta ovaj i kaže da ga je našao u knjizi "Džami'a" od ibn Vehba, a nisam ga našao u njegovom "Džamiu".

[54]  Tehzibut-tehzib (11/311).

[55] Tehzibut-tehzib ( 8/13).

[56]  Tehzibut-tehzib (1/55).

[57]  Tahridžul-Keššafi (str.63).

[58] Es-Sahiha (1/8).

[59] El-ilmu eš-šamihu (str. 414).

[60] El-Fisel (3/138).

[61] Silsiletus-sahiha (1/8, 1035).

[62]  Ovo poglavlje je rezimirano iz knjige "Mukadimatun fi  l-ehvai vel-iftiraki, vel-bide'i" od d. Nasira Abdul-kerim el-'Akl.

[63]  Muslim (1848).

[64] Buharija (7320) i Muslim (2669).

[65]  Ovo je došlo u različitim rivajetima, neke od njih je ocijenio vjerodostojnim Hakim i složili su se sa njim Zehebi i Albani, "Es-Sunne" Ibn Ebi Asim (1/14, 13).

[66]  Mutefekun alejhi, Buharija (114) i Muslim (4707).

[67]  Siretu Ibn Hišam (4/305).

[68] Tirmizi (1018), vjerodostojnim ga je ocijenio Albani u "Sahihu sunenni Tirmizi".

[69] Ebu Davud Et-Tajalisi (2596), El-Bezzar (1578), Ebu J'ala (3644), Bejheki (8/144) i Ebu Nu'ajm u "El-Hiljeti" (3/171). Ibn Hadžerga  je ocijenio dobrim u "Tahridžul-ehadisul-muhtesar" (1/474), hadis ima druge rivajeta od Enesa, radijallahu anhu, sa tekstom: "Emiri su od Kurejšija", bilježi ga Hakim (4/501) i kaže da je hadis vjerodostojan po šartu Buharije i Muslima, a Zehebi se sa njim složio.

[70]  Buharija (3093) i Muslim (4676).

[71]  Buharuja (1400) i Muslim (133).

[72]  Resailu ve ebhasun fi hadisi iftirakil Umme (str. 59-74).

[73]  Durusun li šejhin Muhammed Dudu Eš-Šenkiti (st. 21).

[74]  El-Avasimu vel-kavasimu fiz-zebbi an sunneti Ebil-Kasim (1/186).

[75]  Resailu ve ebhasun fi hadisi iftirakil Umme (str. 67-68). 

[76]  Buharija (6530) i Muslim(554).

[77] Ovaj dio teksta je prijevod skraćene verzije originalnog teksta Saliha El-Mukbilija kojeg je rezimirao šejh Albani u "Es-Silsiletu es-sahiha" (1/356-367, brojevi hadisa 203 i 204), a nakon toga je dodao: "Ove snažne riječi ukazuju na znanje, fadl i preciznost ovog čovjeka i njegove misli. Iz njegovog govora se vidi da je hadis čist od kontradiktornosti za koju mislim da je osnov Ibnul-Vezira, da mu se Allah smiluje, u ocjenjivanju hadisa slabim. Hvala Allaha koji nas je pomogao u razjašnjavanju vjerodostojnosti ovog hadisa sa strane seneda i otklanjanja od njega šubhe sa strane njegovog značenja, Allah upućuje nema drugog božanstva osim Njega". 

[78]  Iftirakul-Umme od Ibnul-Emira Es-Sane'anija (str. 66-76).

[79]  Bilježi ga Ahmed (4/410), Ebu Davud (4280) i Hakim (4/491, 283). Hakim kaže da mu je sened vjerodostojan, sa njim se u tome slaže i Zehebi, a Albani ga ocjenjuje takođe vjerodostojnim.

[80]  Pitanja i cjeline u ovom poglavljima su uzete iz knjige "El-I'atisam" od Šatibija sa određenim preuređivanjem osim nekih cjelina čija tematika je zahtijevala da se šire obradi zbog  žestine razilaženja u njoj ili zbog njene važnosti gdje sam se vraćao na druge izvore.

[81]  El-Fetava (7/218).

[82]  Uzeto iz knjige "Mukadimatun fil-ehvai vel-iftiraki vel-bidei" od dr. Nasira Abdulkerima El-Akla.

[83]  El-Ibane od Ibn Bette (1/379-380).

[84]  El-Fetava (17/447).

[85]  El-Fetava (17/447-448).

[86]  El-Ibane (1/379-380).

[87]  Ibid (377-386).

[88]  Str. 22.

[89]  Str. 21.

[90]  Str. 22, verifikaciju ove knjige je uradio Abdullah ibn Sulejman El-Umer u svom magistarskim radu.

[91]  Detaljnije o ovom pitanju pročitaj u poglavlju "Da li su Eš'arije i Maturidije Ehli Sunne vel džema'a".

[92]  Iako je ovaj dodatak hadisa slab po senedu njegovo značenje je ispravno i opće prihvaćeno među učenjacima.

[93]  El-Iatisam (2/260-265) i mevkifu Ibn Tejmije minel-ešaire (1/17) od Abdurrahmana Mahmuda.

Na pitanje odgovorio:

mr.Zijad Ljakic

http://www.zijadljakic.com

Items details

Icon for hits displayHits: 3642 clicks
Icon for creation to displayCreated 4 years and 8 months ago at Subota, 08 Decembar 2012 by Vjernik

TCE-Plugin by www.teglo.info

Ažurirano ( Subota, 08 Decembar 2012 16:20 )