أهل السنة والجماعة - Ehlu sunnet vel-džemat

Islamski portal | Džemat-Sabah

Islam - Vjera mira Naslovna ISLAM|TEME Muslimanka | Žena u Islamu Najinspirativnije muslimanke današnjice: dr. Hayat Sindi

Najinspirativnije muslimanke današnjice: dr. Hayat Sindi

Share

 

Ova naučnica nedavno se našla na listi National Geographica među 14 naučnika koji mogu promijeniti svijet nabolje, kao i na Daily Beastovoj listi „150 neustrašivih žena koje su uzdrmale svijet”.

Dr. Hayat Sindi je naučnica, pronalazačica i jedna od vodećih svjetskih biotehnologinja, predavačica na internacionalnom medicinskom programu, te gostujuća predavačica na Univerzitetu Harvard.

Ona je ne samo prva žena s Bliskog istoka koja ima doktorat iz biotehnologije, već je među rijetkim ženama u svijetu koje djeluju na ovom polju. Ona je dio slavne George Whitesides laboratorije na Univerzitetu Harvard. Zajedno s Whitesidesom, najboljim hemičarem na svijetu i matematičarem Robertom Carmichaelom suosnivačica je projekta „Dijagnostika za sve“ (Diagnostics-For-All), čiji je cilj razvoj jeftinih i jednokratnih medicinskih testova za upotrebu u zemljama u razvoju, čime bi im se poboljšao život. Novac za taj projekt prikupili su osvajanjem prestižne Harvardove nagrade (Harvard Enterprise Competition) i nagrade od 100.000 dolara koju su dobili od MIT-a (Massachusetts Institute of Technology), što je ujedno bilo prvi put da jedan projekt dobije obje nagrade u istoj godini, a to je bio i razlog da dobiju i 10 miliona dolara od Billa Gatesa.

To je bilo prvi put da je jedan neprofitni biznis projekt osvojio MIT-ovu nagradu. Iako su dr. Sindi savjetovali da sačeka i napravi profitabilan projekt, odbila je da je pokolebaju u njenom cilju da dođe do ljudi kojima je potrebna što je prije moguće. Razmišljala je o tome koliko vremena bi joj bilo potrebno da uradi kako su je savjetovali i koliko bi se za to vrijeme ljudskih života izgubilo.
Hayat Sindi je prešla težak put da bi dospjela tu gdje je danas.


Rođena je 1967. godine u Meki, u skromnoj porodici, kao najstarija od osmero djece. Voljela je istraživanje od malih nogu i divila se naučnicima koji su mnogo dali čovječanstvu, kao što su El-Kindi, Ibn Sina, Njutn, Ajnštajn, te je nakon završene srednje škole, da bi ostvarila svoje snove, morala nastaviti obrazovanje u inostranstvu, što je ujedno bilo i društveno neprihvatljivo (zato što je žena) i finansijski teško.


Rekla je roditeljima da je primljena na univerzitet u Londonu i da odlazi za Britaniju. Istina je bila da nije primljena ni na koji univerzitet, a što je još gore, nije znala ni riječ engleskog kad je kao tinejdžerka 1991. godine došla u London. O njenoj laži porodica je saznala tek godinama kasnije, kad su je čuli da je to spomenula u jednom javnom govoru. Sama, nostalgična, zabrinuta da neće uspjeti i da će time osramotiti porodicu, naučila je engleski jezik gledajući program BBC-ja, a učila je i po 20 sati dnevno za prijemni ispit na koledžu.
Uprkos svim teškoćama, uspjela je, diplomirala je na farmakologiji na Kraljevskom koledžu u Londonu 1995. godine, a tokom studija je dobila nagradu Princeze Ane za svoj rad na polju alergija, a doktorirala na biotehnologiji 2001. godine, na Kembridžu.


Na početku svog doktorskog studija jedan poznati naučnik kojeg nije imenovala rekao joj je da neće uspjeti, jer žena, religija i nauka ne idu zajedno i dao joj je tri mjeseca do propasti. Kako kaže, kad joj ljudi kažu da je nešto nemoguće, to joj samo daje energiju.


Tokom rada na doktoratu izumila je uređaj MARS (Magnetic Acoustic Resonance Sensor) koji kombinuje efekte svjetlosti i ultrazvuka za upotrebu u biotehnologiji. Ovaj pronalazak desio se zbog potrebe, jer joj je bila potrebna precizna mašina koja će joj pomoći u istraživanju za doktorat. Novi uređaj ima primjenu u onkologiji na jednostavnom otkrivanju tumora u ranim stadijima, zatim u projektima očuvanja životne sredine te u avioindustriji. Uprkos ponudama od 350 miliona dolara za istraživanje i dalji razvoj od perspektivnih partnera, uključujući avionsku industriju Velike Britanije i NASA-e, ona želi da razvojne troškove, a kasnije i koristi pruzme arapski svijet.
Cilj tima „Dijagnostika za sve“, čija je ona suosnivačica, a koji djeluje pri Univerzitetu Harvard jeste pronalaženje jednostavnih i jeftinih načina praćenja zdravlja koji su posebno dizajnirani za udaljena mjesta i teške uvjete i oni su možda napravili medicinsko otkriće koje će spasiti milione života. Ono je veličine poštanske marke, s cijenom od jednog penija po komadu i detektuje bolest analizom tjelesnih tečnosti. Kad ovaj komadić papira dođe u siromašno afričko selo, po riječima dr. Hayat Sindi, stigla je snaga kompletnog dijagnostičkog laboratorija.


Uređaj je proizveden od mikrocjevčica i udubine ispunjene hemikalijama na malom kvadratnom komadiću papira. Da bi se obavilo testiranje, kap pljuvačke, urina ili krvi postavi se na papir, tečnost prolazi kroz kanale i dešava se hemijska reakcija koja uzrokuje da mjesto promijeni boju. Rezultati budu gotovi za manje od jednog minuta, a mogu se lako očitati koristeći kolor skalu koju dobijete uz uređaj (tim je čak izabrao boje koje vidi i neko ko je slijep za boje).

Veliki značaj ovog uređaja bio bi u praćenju funkcija jetre, što je značajno u liječenju HIV-a, tuberkuloze i hepatitisa, jer se širom zemalja u razvoju koriste izuzetno jaki lijekovi za njihovo liječenje. Isti ti lijekovi mogu uzrokovati oštećenje ili insuficijenciju jetre ukoliko se pomno ne prate. U razvijenim zemljama doktori učestalo prate funkciju jetre, put i bilo kakvu promjenu lijeka, što je prvi znak nevolje. Ali, u izolovanim i ruralnim krajevima svijeta, ideja praćenja zdravlja jednostavno ne postoji. Tragična posljedica toga je da milioni umiru od samih lijekova koji su namijenjeni da ih izliječe, a sve zato što nema pristupa i praćenja.

U mnogim oblastima zdravstvena zaštita mora funkcionirati bez struje, čiste vode ili obučenih profesionalaca. Čak i ako neki pacijenti uspiju doći do klinike s ljekarima, potrebno je i po nekoliko sedmica da se obrade laboratorijski rezultati. Do tada je već došlo do ireverzibilnog oštećenja jetre i mnogi pacijenti koji žive daleko ne mogu se opet pronaći. Za Sindi, rješenje je da se „laboratorij“ donese do njih, a ova tehnologija, zasnovana na papiru, omogućava da se to desi. „Papir je veoma jeftin, svuda dostupan i lak za nošenje i transport“, objašnjava ona. „Zdravstveni radnici će moći posjetiti čak 200 domova dnevno, obaviti testove i odmah preuzeti naredne mjere.

Neophodna je samo minimalna obuka, dok struja, čista voda, oprema i sterilni uvjeti nisu potrebni. Poslije upotrebe, uređaji se mogu spaliti pomoću šibica, sprečavajući na taj jednostavan način kontaminaciju. To je alatka koja omogućava da i najsiromašniji ljudi u najizolovanijim, medicinski nedostupnim mjestima dobiju testove koji su im potrebni“, oduševljeno kaže Sindi.

Pored toga, Hayat Sindi radi na istaživanjima za pronalaženje načina da se upotrebom bakterija i mikroba očisti voda koja se koristi u toaletima, čime bi ona postala pogodna za piće bez finansijskih troškova; istraživanjima da se upotrebom biotehnoloških alata s genima, bakterijama i mikrobima promijeni fluidnost nafte, pa bi se ona ispumpavala i transportovala mnogo lakše.

Hayat kaže da biotehnologiju voli zbog njene kompleksnosti i povezujuće uloge među drugim disciplinama, kao što su inžinjering, genetika, fizika, hemija. Kaže da je biotehnologija majka mnogih drugih nauka i da pokriva mnoga područja života, kao što su poljoprivreda, medicina, industrija, životna sredina. Iako je riječ o staroj nauci, jer i obično pečenje koristi biotehnologiju upotrebom kvasca za fermentaciju, samo šest zemalja je poznato po ovoj grani nauke.

Jedan od njenih današnjih snova je da razvije biotehnologiju u arapskim zemljama, a razlozi zašto do danas biotehnologija nije prodrla u arapski svijet, smatra dr. Sindi, dijelom je kulturološki, a dijelom finansijski, jer biotehnologija ne donosi neposrednu dobit, već je potrebno da prođe vrijeme da bi se postigli rezultati.
Hayat Sindi je osnovala fondaciju „Institut za maštu i genijalnost“ (Institute for Imagination and Ingenuity-i2) čiji je cilj pomoći naučnicima/cama u pisanju poslovnih ideja i pronalaženju investitora za svoje ideje.
Uporedo s naučnim radom, Sindi je učestvovala u brojnim događajima čiji je cilj bio podizanje svijesti o nauci među ženama, naročito u Saudijskoj Arabiji, ali i u čitavom svijetu.
„Želim da žene vjeruju u sebe i da znaju da mogu transformisati društvo”, kaže ona.
Nedavno se Hayat Sindi našla na listi National Geographica među 14 naučnika koji mogu promijeniti svijet na bolje, kao i na Daily Beastovoj listi „150 neustrašivih žena, žena koje su uzdrmale svijet”.

Hayat Sindi je inspirativna žena, velika snaga u razvoju nauke i simbol kulturnih promjena u ulozi žene u konzervativnim regijama.
Njena poruka glasi: „Pronađite misiju u životu i doprinesite na neki način čovječanstvu. Za mene, nauka je univerzalni jezik koji prevazilazi nacionalnost, religiju i spol, jer ona može da pomogne da se riješi bilo koji problem s kojim se svijet suočava.”

Hayat Sindi te riječi dokazuje, koristeći komadić papira i veliku ideju.
Pripremila: Emina Lakić/ nahla.ba

Items details

Icon for hits displayHits: 2650 clicks
Icon for creation to displayCreated 5 years and 2 months ago at četvrtak, 28 Juni 2012 by Vjernik

TCE-Plugin by www.teglo.info