Islam - Vjera mira Naslovna ISLAM|TEME Post | Ramazan SAŽETAK PROPISA O POSTU

SAŽETAK PROPISA O POSTU

E-mail Ispis PDF
Share

 

Ramazan je odabrani mjesec u toku godine, mjesec mnogobrojnih blagodati, stoga bi ga muslimani trebali spremno dočekati, u svakom pogledu. S obzirom da je post mjeseca ramazana ibadet koji se čini jednom godišnje, postoji velika mogućnost da se zaborave određeni propisi posta, stoga je neophodno prije nastupanja mjeseca ramazana podsjetiti se najbitnijih propisa o ovom vrijednom ibadetu.

Uvjeti ispravnosti i obaveznosti posta mjeseca ramazana

Na početku, spomenut ćemo uvjete koji se moraju ispuniti da bi post mjeseca ramazana bio obavezan nekoj osobi.

Da bi post mjeseca ramazana bio obavezan određenoj osobi, treba da se ispune sljedeći uvjeti:

1- Da je postač musliman
Na to nam ukazuju riječi Uzvišenog Allaha: ''A prilozi njihovi neće biti primljeni zato što u Allaha i u Njegova Poslanika ne vjeruju, što s predanošću molitve ne obavljaju i što samo preko volje udjeljuju.'' (Tevbe, 45.)

Također, na to ukazuje hadis u kojem je Allahov Poslanik rekao Muazu ibn Džebelu, r.a., kada ga je slao u Jemen: ''Ti ideš ljudima koji su sljedbenici Knjige. Prvo u što ćeš ih pozivati neka bude svjedočenje da nema drugog boga osim Allaha i da sam ja Allahov poslanik, pa ako prihvate, pojasni im da im je propisano obavljanje pet namaza u toku dana i noći...'' (Buharija i Muslim od Ibn Abbasa, r.a.)

Iz spomenutih argumenata jasno se vidi da je uvjet za ispravnost djela da onaj ko ih čini bude musliman.

2- Da je ''mukelef'' – šerijatski obveznik
Ovaj izraz u terminologiji pravnika obuhvata dvije stvari: da je šerijatski punoljetan i da je razuman – pametan. Na ova dva uvjeta ukazuju riječi Allahovog Poslanika: ''Trojici se ne pišu (loša) djela: spavaču dok se ne probudi, maloljetniku dok ne postane punoljetan, ludom dok se ne opameti – ozdravi.'' (Tirmizi, Ebu Davud, od Alije, r.a., vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani)

3- Da je zdrav i fizički sposoban da posti

4- Da je u mjestu boravka, tj. da nije musafir – putnik

5- Zadnji uvjet odnosi se samo za žene: da ne postoji zapreka za ispravnost posta, tj. da žena nije u hajzu ili nifasu.

Na osnovu spomenutih uvjeta saznajemo koje osobe nisu obavezne postiti, a ponekada njihov post nije validan kada bi i postile.

Kada smo naveli da je uvjet da postač bude musliman, time smo negirali ispravnost posta nevjernika. Ako bi nevjernik postio, njegov post bio bi neispravan sve dok ne prihvati islam. Na to ukazuju riječi Uzvišenog: ''I Mi ćemo pristupiti djelima njihovim koja su učinili i u prah i pepeo ih pretvoriti.'' (El-Furkan, 23.)

Ovdje treba naglasiti da šerijatske naredbe, koje su upućene muslimanima, obuhvataju i nevjernike, i oni će na Sudnjem danu biti pitani za njihovo ostavljanje. Na to nam ukazuju riječi Uzvišenog: "Šta vas je u Sekar dovelo?" "Nismo" – reći će – "bili od onih koji su molitvu obavljali i od onih koji su siromahe hranili, i u besposlice smo se sa besposlenjacima upuštali, i Sudnji dan smo poricali, sve dok nam smrt nije došla." (El-Mudesir, 42-42.)

Ukoliko bi nevjernik primio islam u toku mjeseca ramazana, bio bi obavezan da posti ostatak mjeseca, dok mu nije obaveza da napašta dane koje nije postio dok je bio nevjernik. S druge strane, ako bi primio islam u toku dana, obaveza mu je da posti ostatak dana i da naposti taj dan. Ako bi primio islam samo nekoliko momenata prije zalaska sunca, obavezan je da posti do kraja dana i da naposti taj dan.

Kada smo naveli da je uvjet za obaveznost posta nekoj osobi da bude šerijatski punoljetna, time smo negirali obaveznost posta djece koja nisu punoljetna. Dakle, ovo je uvjet za obaveznost, a ne uvjet za ispravnost, kao u prvom slučaju. Što znači, ako bi dijete koje nije šerijatski punoljetno postilo, njegov post bi bio ispravan. Islamski učenjaci kazali su da je od sunneta da se djeca koja imaju snage i djeca kojima post ne šteti, navikavaju na post prije negoli postanu punoljetna. Na to nam ukazuje praksa ashaba Allahovog Poslanika. Imami Buharija i Muslim zabilježili su da su ashabi privikavali svoju djecu na post, te pravili im igračke od vune, pa kada bi neko od njih zaplakalo od gladi, dali bi mu tu igračku kako bi zaboravilo na glad do iftara. Ovako će se postupiti pod uvjetom da dijete može da izdrži post i da mu post ne šteti, a ako ne može izdržati i ako bi mu post štetio, neće se tražiti od djeteta da posti.

Kada smo naveli da je uvjet za obaveznost posta nekoj osobi da bude razumna –pametna, time smo negirali obaveznost posta luđaku. Ako bi se desilo da neko  poludi, a nakon toga da ozdravi, nije obavezan napaštati propuštene dane koje je izostavio u stanju ludila, jer čovjek u stanju ludila nije šerijatski obveznik.

Kada smo naveli da je uvjet za obaveznost posta da osoba bude zdrava i fizički sposobna za post, time smo negirali obaveznost posta bolesnicima, osobama koje nisu fizički u mogućnosti da poste. Na to nam ukazuju riječi

Uzvišenog: ''Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti.'' (El-Bekare, 185.)

Bolesnici se mogu podijeliti u tri skupine:

A- Oni koji bi doveli svoj život u pitanje ako bi postili. Takvima nije dozvoljeno postiti i njima je obaveza da ne poste. Na to nam ukazuju riječi Uzvišenog: ''I ne ubijajte sami sebe! Allah je, doista, prema vama milostiv.'' (En-Nisa, 29.)

B- Oni koji osjećaju veliku poteškoću kada poste, ali im to ne šteti. Takvima je dozvoljeno da ne poste jer potpadaju pod pojam ''bolesnika'' – onog kojem je dozvoljeno da mrsi. Štaviše, njima je prioritetnije da mrse nego da poste, jer, na taj način koriste dozvoljene olakšice, a Allah voli da se koriste olakšice koje je On dozvolio. Rekao je Allahov Poslanik: ''Allah voli da se koriste Njegove olakšice.'' (Ahmed od Ibn Omera, r.a., vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani)

C- Osoba koja je bolesnik, ali ne bi osjećala nikakvu poteškoću ukoliko bi postila, niti bi joj post štetio. Po ispravnijem mišljenju,  takvoj osobi obaveza je da posti, jer ostavljanjem posta ništa ne postiže. Kao primjer možemo navesti onoga koji je slomio ruku i ne osjeća nikakve bolove od toga, osobu koja je prehlađena itd. Takva osoba obuhvaćena je riječju bolesnik, ali pošto nema bolova i post joj ne šteti, obaveza joj je da posti.
Podjela bolesnika, gledano s aspekta napaštanja propuštenih dana

Bolesnike možemo podijeliti u dvije skupine gledano s aspekta napaštanja propuštenih dana:
- Prva skupina su oni koji su oboljeli, ali se nadaju ozdravljenju (izlječive bolesti), takvi će napostiti propuštene dane kada ozdrave.
- Druga skupina ljudi su oni koji su oboljeli od neizlječivih bolesti. Takve osobe, ukoliko nisu postile i ne mogu da napaštaju, za svaki propušteni dan nahranit će po jednog siromaha. Pod uvjetom da se iskup (fidja) izdvoji nakon što prođe dan koji nisu postili, a ne da se izdvaja unaprijed.

Kada smo naveli da je uvjet da bi post ramazana bio obavezan nekoj osobi da ta osoba bude u mjestu boravka, time smo negirali obavezu posta osobama koje su musafiri (putnici).

Kada govorimo o putniku, onda pod tim pojmom podrazumijevamo osobu koja se šerijatski smatra putnikom. Za putnika se vezuju mnogi propisi, a jedan od njih jeste i da mu je dozvoljeno da ne posti, s tim što mu je obaveza da naposti dane koje nije postio.

Ako pogledamo u hadise Allahovog Poslanika koji govore o postu na putovanju, učinit će nam se kao da među njima, na prvi pogled, postoji oprečnost. Postavlja se pitanje kako pomiriti prividnu oprečnost i kontradiktornost među tim hadisima? Spomenut ćemo neke od tih hadisa, a zatim ponuditi odgovor na prividnu oprečnost.

1.  Od Džabira, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, jedne prilike dok je bio na putovanju, vidio čovjeka kako se skriva u hladu, pa je upitao: ''Šta je ovome?'' Kada su odgovorili da posti, Poslanik je rekao: ''Nije dobročinstvo postiti na putu.'' (Buharija i Muslim)

2. Od Džabira, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik u mjesecu ramazanu krenuo da osvoji Mekku, i postio je sve dok nije došao do mjesta koje se zove Kuraal-Gamim. Potom je Poslanik uzeo posudu sa vodom i napio se vode pred ashabima. Nakon toga mu je saopćeno da dio svijeta i dalje posti, pa je rekao: ''To su nepokornici, to su nepokornici.'' (Muslim)

3. Od Ibn Amra el-Eslemija, r.a., prenosi se da je pitao Poslanika o postu na putu, a često je postio na putu, pa mu je Poslanik rekao: ''Ako želiš, možeš posti, a ako ne želiš, nemoj postiti.'' (Buharija i Muslim)

4. Od Ebu Derdaa, r.a., prenosi se da je rekao: ''Putovali smo sa Allahovim Poslanikom, a bila je tolika vrućina da smo zaklanjali svoje glave dlanovima. Niko od nas nije postio, osim Allahovog Poslanika i Abdullaha ibn Revvaha.'' (Buharija i Muslim)

Do pomirenja ovih naizgled oprečnih hadisa dolazi se podjelom stanja musafira u nekoliko situacija:

a) Putnik kojem je lakše putovati ako ne posti ili ako osjeća poteškoću na putu zbog posta, njemu je bolje da ne posti. A ako bi mu post štetio, u toj situaciji mu je zabranjeno postiti.

b) Putnik koji ne osjeća nikakvu poteškoću na putovanju, u toj situaciji mu je bolje da posti.

c) Kada za putnika ne postoji razlika u pogledu poteškoće, isto mu je postio ili ne, tada je bolje da posti. To iz više razloga:
- jer je to post u mubarek vremenu, mjesecu ramazanu,
- jer je lakše postiti kada svi ljudi poste nego kada čovjek naknadno mora postiti sam,
- zato što je u tome požurivanje u izvršavanju obaveze posta.

Kada smo naveli uvjet nepostojanja zapreka za ispravnost posta, time smo negirali obaveznost i ispravnost posta ženama koje su u hajzu i nifasu. Ženama koje su u hajzu ili nifasu nije dozvoljeno da poste u periodu mjesečnice ili postporođajnog ciklusa nifasa, a ako bi postile, njihov post ne bi bio ispravan, po konsenzusu islamskih učenjaka, i obavezne su da naposte propuštene dane.

Kada govorimo o osobama koje nisu obavezne postiti, treba spomenuti da u ovu skupinu – onih kojima je dozvoljeno da ne poste – spadaju dojilje i trudnice. Dozvoljeno je dojilji i trudnici da ne poste.

U pogledu napaštanja dana koje je izostavila dojilja ili trudnica postoji veliko razilaženje među učenjacima. Većina učenjaka smatrala je da će trudnica i dojilja, ako ostave post bojeći se za sebe ili bojeći se za sebe i dijete, napostiti samo propuštene dane posta. Međutim, ako su ostavile post bojeći se za dijete, tada će napostiti sve dane i za svaki dan nahraniti po jednog siromaha.

Također, iznemoglim i starim osobama dozvoljeno je da ne poste u mjesecu ramazanu, kao i osobama koje su oboljele od bolesti za koje se smatra da su neizlječive. Jednoglasan stav većine islamskih učenjaka jeste da starim i iznemoglim osobama, koje teško podnose post, nije obaveza postiti. Oni će za svaki propušteni dan nahraniti jednog siromaha.

Treba spomenuti da nije dozvoljeno da čovjek izdvoji iskup za dane koji još nisu nastupili, naprimjer da na početku mjeseca izdvoji iskup za cijeli mjesec.

Dozvoljena su dva načina iskupljivanja:

1) da čovjek pripremi hranu i da pozove siromahe na ručak,

2) da siromasima udijeli određene namirnice ili artikle, pa da oni sami sebi pripreme hranu.
Kada je u pitanju količina koja se izdvaja za iskup, učenjaci po tom pitanju imaju oprečne stavove. Neki su kazali da će se svakom siromahu za svaki dan dati pregršt (mud) određenog artikla, a neki su kazali da je to dva pregršta (pola sa'a, a jedan sa'a su četiri pregršta). Ovaj stav su zauzeli analogno iskupljivanju za prijestup koje počini hadžija u ihramima, za koji je Allahov Poslanik rekao Ka'bu ibn Udžri: ''Nahrani šest siromaha, svakom od njih (daj) po pola sa'a.'' (Ebu Davud, vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani)
Nakon što smo naveli kategorije osoba kojima je post obavezan i one kojima je dozvoljeno da ne poste, u nastavku ćemo spomenuti uvjete koji se moraju ispuniti kako bi post bio validan:

1. Namjera
Prvi uvjet za ispravnost posta je namjera ili nijjet. Mjesto nijjeta je u srcu i nije propisano izgovaranje nijjeta riječima.
Postač je obavezan donijeti nijjet da će postiti prije nastupanja zore ako je u pitanju obavezni post – post mjeseca ramazana, dok je za dobrovoljni post dozvoljeno donijeti odluku i nakon zore. Na to nam ukazuju riječi Allahovog Poslanika: ''Ne vrijedi post osobi koja nije od noći donijela odluku da će postiti.'' (Nesai od Hafse, r.a., vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani)

Postavlja se pitanje: Da li je obaveza postaču da svake večeri donosi odluku da će postiti sutrašnji dan ili je, pak, dovoljno da na početku ramazana donese opću odluku i namjeru da će postiti čitav ramazan?

Po tom pitanju učenjaci imaju oprečne stavove. Neki su kazali da je obaveza da se nijjet donosi svake večeri, jer je svaki dan zaseban ibadet. Drugi su kazali da je obaveza da se namjera donosi na početku ramazana i da je to dovoljno, pod uvjetom da se ne desi prekidanje posta, kada postaje obavezno ponavljanje nijjeta. Prvo mišljenje je sigurnije i zbog toga prioritetnije.
Islamski učenjaci kazali su da je čovjekovo ustajanje na sehur ili namjera da će se ustati na sehur, dovoljna kao namjera za post nastupajućeg dana.

Donošenje nijjeta počinje sa zalaskom sunca, tj. cijela noć je vrijeme u kojem se može zanijetiti post.
Islamski učenjaci zauzeli su oprečne stavove po pitanju da li bi čovjeku bio pokvaren post ukoliko bi on donio čvrstu odluku da će prekinuti post, ali ipak ne pojede ili ne popije ništa. Mi ćemo samo kazati da se zbog jačine razilaženja islamskih učenjaka po ovom pitanju ne bismo se smjeli poigravati s tim.

2. Sustezanje od jela, pića i svega što kvari post

Drugi uvjet ispravnosti posta je sustezanje od svega što kvari post u vremenu od pojave zore pa do zalaska sunca, shodno riječima Uzvišenog: ''Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore; od tada postite sve do noći.'' (El-Bekare, 187.)

Ako se zna da se ezan uči na vrijeme, tada će čovjek počinjati i prekidati post kada čuje učenje ezana. A ako se sigurno zna da se ezan ne uči na početku zore, onda je čovjek obavezan da započne post nakon nastupanja zore bez obaziranja na vrijeme učenje ezana. Isto tako je i sa propisom iftara.

ŠTA KVARI POST

1. Ako se nešto svjesno pojede ili popije i spolno općenje

Da nije dozvoljeno jesti i piti u toku posta ukazuju nam riječi Uzvišenog: ''Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore; od tada postite – upotpunite post – sve do noći.''
A da nije dozvoljeno spolno općiti u toku posta ukazuje nam događaj u kojem je  jedan čovjek došao Allahovom Poslaniku i rekao: ''Propao sam.'' Poslanik ga upita: ''Šta te upropastilo?'' ''Općio sam sa suprugom u toku posta'', odgovori on... (Buharija i Muslim od Ebu Hurejre, r.a.)

Onaj ko namjerno (svjesno) spolno opći u toku posta, obavezan je da se iskupi na sljedeći način: da naposti taj dan, da oslobodi roba ako može, a ako ne može treba da posti šezdeset dana uzastopno, a ako i to ne može,

onda će nahraniti  šezdeset siromaha.

Islamski učenjaci jednoglasni su u tome da osobama koje su obavezne postiti nije dozvoljeno svjesno jedenje, pijenje, spolno općenje u danima ramazana, i da to kvari post.

Jelo i piće obuhvata sve vrste jela i pića, bez razlike bila štetna ili korisna, hranjiva ili ne, također, bez razlike o kojoj se količini radilo, maloj ili velikoj, i bez obzira bile unesene u tijelo kroz usta ili nos.

Ako bi postač namjerno popio samo jednu kap vode, time bi pokvario post po konsenzusu učenjaka.

2. Namjerno povraćanje
Ako bi povraćanje nadvladalo postača, tj. ako bi povratio nenamjerno, njegov post je ispravan, a ako bi povratio namjerno, njegov post će biti pokvaren i obavezan je da naposti taj dan. Na to nam ukazuje hadis Allahovog Poslanika: ''Koga nadvlada povraćanje, ne treba napaštati, a ko namjerno povrati, neka naposti.'' (Tirmizi od Ebu Hurejre, r.a., sa vjerodostojnim lancem prenosilaca, kao što je to potvrdio šejh Albani)
Namjerno povraćanje obuhvata svaki vid izazivanja povraćanja: gledanje u ono što će izazvati povraćanje, mirisanje onoga što će izazvati povraćanje, stezanje stomaka, unošenje prsta u grlo, slušanje onoga što će izazvati povraćanje itd.

3. Masturbacija – onanisanje
Ako postač na bilo koji način prouzrokuje ejakulaciju, njegov post će biti pokvaren, bez obzira da li to bilo prouzrokovano rukom, poljupcem, zagrljajem, pogledom, mirisanjem onoga što uzrokuje ejakulaciju ili dr.
Na to nam ukazuje hadisi-kudsijj: ''Moj rob ostavlja svoju hranu, piće i pohote (prohtjeve) zbog Mene.'' (Buharija i Muslim od Ebu Hurejre)

Šejh Muhammed Salih el-Usejmin spomenuo je da post ne bi bio pokvaren čovjeku koji bi, eventualno, doživio ejakulaciju zbog prvog pogleda, jer je u osnovi prvi pogled, koji se desi nenamjerno, dozvoljen. To potvrđuje  hadisom Alije, r.a., da mu je Poslanik rekao: ''Neka ti poslije prvog pogleda ne uslijedi drugi pogled, jer dozvoljen ti je prvi pogled (koji se desi nenamjerno), a nije ti dozvoljen drugi.'' (Ebu Davud sa vjerodostojnim lancem prenosilaca, kao što je to potvrdio šejh Albani)

Šejh Usejmin je, također, spomenuo da čovjek ne bi pokvario svoj post ako bi razmišljanjem izazvao ejakulaciju, zbog općenitosti hadisa u kojem stoji da ovaj ummet neće biti pitan za ono što mu duša došaptava sve dok ne progovori ili ne učini.

4. Hajz i nifas

Ako žena dobije mjesečnicu (hajz) nekoliko trenutaka prije zalaska sunca, njen post je pokvaren i obavezna je da naposti taj dan. Ženi u periodu mjesečnice nije dozvoljeno da posti, a ako bi postila, njen post bi bio neispravan i obavezna je da naposti propuštene dane ramazana, kako se navodi u hadisu od Aiše, r.a: ''Naređeno nam je da napostimo dane koje smo izostavile u toku mjesečnice, a nije nam naređeno da naklanjavamo propuštene namaze iz tog perioda.'' (Buharija i Muslim)

Da li činjenje hidžame kvari post?
Većina islamskih učenjaka smatrala je da hidžama ne kvari post, bez razlike da li je u pitanju onaj kome se radi ili onaj ko radi, argumentirajući to mnogim hadisima. Jedan od njih je i hadis koji je zabilježio imam Buharija od Ibn Abbasa, r.a., da je Poslaniku rađena hidžama dok je postio.

Imam Ahmed, šejhul-islam Ibn Tejmijje i neki učenjaci ovog doba smatrali su da hidžama kvari post, i onome ko radi i onome kome se radi. Svoj stav potkrepljivali su hadisom Sevbana, r.a., da je Allahov Poslanik rekao: ''Pokvario je post onaj ko čini i onaj kome se čini hidžama.'' (Ebu Davud, vjerodostojnim su ga ocijenili mnogi hadiski učenjaci, kao imam Ahmed, Ibn Tejmijje, Albani i dr.)
Smatram da je mišljenje većine učenjaka prioritetnije. Hadis Sevbana, r.a., derogiran je, po mišljenju većine islamskih učenjaka, kao što je spomenuto u vjerodostojnim predajama.
Oni učenjaci koji su smatrali da činjenje hidžame kvari post osobi koja to čini, dodali su da svoj post ne bi pokvario čovjek koji to radi sa medicinskim aparatima, što je uobičajeno u današnjem vremenu, a ne sisajući krv.

Međutim, za onoga kome se hidžama radi, po njima, propis ostaje isti, bez obzira na koji način se činila hidžama.
Na osnovu spomenutog može se zaključiti da nema smetnje da postač dobrovoljno daruje krv, ili daje uzorke krvi za analizu, ako ne postoji bojazan da će mu to štetiti ili uzrokovati slabost zbog koje će morati da prekine post.

ŠTA JE POHVALNO POSTAČU

1. Ustajanje na sehur i odgađanje sehura do pred sami sabahski ezan
Mnogo je hadisa u kojima je Poslanik podsticao postače na ustajanje na sehur i na odgađanje sehura do pred sabahski ezan, ukoliko se ezan uči sa nastupanjem namaskog vremena. Poslanik je kazao da je sehur mubarek (blagoslovljen) obrok, da je u sehuru razlika između posta muslimana i posta ehlul-kitabija, te da Allah i Njegovi meleki donose salavate na one koji su ustali na sehur. U nekim hadisima Poslanik je čak naredio ustajanje na sehur što, zasigurno, ukazuje na njegovu vrijednost. Toliko je ustrajavao u podsticanju na ustajanje na sehur da je govorio da bi postač trebao ustajati na sehur čak i onda kada u to doba ne može da jede, te da se tada, ako ništa drugo, napije vode.

2. Požurivanje sa iftarom
Poslanik je podsticao na požurivanje sa iftarom, ukoliko je postač siguran da je sunce zašlo. U tom kontekstu Poslanik je rekao: ''Ljudi će biti u dobru sve dok budu požurivali sa iftarom.'' (Buharija i Muslim od Sehla ibn Sa'da, r.a.) Sunnet je da se postač iftari svježim datulama (rutabom), ako ih nema, onda suhim datulama, a ako ni njih nema, onda vodom. To je opisano u vjerodostojnom hadisu.

3. Ako ga neko uvrijedi, da kaže: ''Ja postim''
Od Ebu Hurejre, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik rekao: ''Ako ga neko (postača) bude vrijeđao, neka kaže: 'Ja postim.''' (Buharija i Muslim)

ŠTA JE DOZVOLJENO, POKUĐENO, TE ZABRANJENO  POSTAČU
U ovom dijelu sažetka spomenut ćemo neke stvari koje su dozvoljene, pokuđene, te zabranjene činiti postaču. Mnogi ljudi ne poznaje te propise, a nerijetko se događa da ljudi u određenim pitanjima imaju pogrešna i neispravna ubjeđenja.

Postaču je dozvoljeno tokom cijelog dana koristiti misvak, od pojave zore pa do zalaska sunca. Neki učenjaci smatrali su pokuđenim korištenje misvaka nakon zevala (trebalo bi staviti značenje zevala u zagradi), ali za to ne postoji jasan i vjerodostojan dokaz. Općenitost argumenata koji ukazuju na propisanost misvaka obuhvata stanje i kada je čovjek postač i kada to nije. Također, obuhvata korištenje misvaka prije i poslije zevala. Poslanik je rekao: ''Da se ne bojim da ću otežati svome ummetu, naredio bih im da koriste misvak prije svakog namaza.'' (Buharija i Muslim) Ovo je samo jedan od općih argumenata kojima se može dokazivati propisanost korištenja misvaka postaču u svakom dijelu dana. Vidimo da Poslanik nije izuzeo neki  namaz ili neko vrijeme, već je pohvalio upotrebu misvaka prije svakog namaza.

Analogno korištenju misvaka, dozvoljeno je u toku posta koristiti pastu i četkicu za zube, pod uvjetom da ništa od vode ili paste ne dospije u grlo. Mnogo je učenjaka ovog vremena koji su dozvolili korištenje paste za zube u toku posta.

B- Dočekati nastupanje zore u  stanju džunupluka i odgoditi kupanje nakon nastupanja zore
U hadisu koji su zabilježili Buharija i Muslim od Ummu Seleme stoji da je Poslanik znao dočekati zoru kao džunup, imavši tokom noći odnos sa nekom od svojih supruga, a potom bi se okupao i nastavio postiti.
Analogno ovome, dozvoljeno je ženi koja vidi znakove čistoće od mjesečnice ili nifasa prije zore (čak i nekoliko trenutaka prije zore), da odgodi kupanje poslije prestanka mjesečnice nakon nastupanja zore, i njen post će biti ispravan pod uvjetom da je donijela odluku za post prije nastupanja zore.

C- Dozvoljeno je postaču da poljubi svoju suprugu i da se naslađuje njenim tijelom, ako se ne boji ejakulacije
Mnogo je vjerodostojnih hadisa u kojima se prenosi da je Allahov Poslanik ljubio neku od svojih žena u vremenu posta i da se naslađivao njenim tijelom. Jedna od tih predaja je predaja Aiše, r.a.: ''Poslanik je ljubio i naslađivao se tijelom jedne od svojih supruga dok je postio.'' (Buharija i Muslim)

D- Postaču je dozvoljeno kupanje u toku posta i rashlađivanje vodom
Jedan od argumenata koji se može koristiti kao dokaz za spomenuto jeste prethodno spomenuti hadis Ummu Selame da je Božiji Poslanik odgađao kupanje od džunupluka do vremena poslije zore. Također, u vjerodostojnim predajama zabilježeno je da je Poslanik viđen kako posipa vodu po glavi u toku posta.

E- Ako bi postač jeo ili pio iz zaborava, njegov post je ispravan
Na to ukazuju riječi Allahovog Poslanika koje su zabilježili imami Buharija i Muslim od Ebu Hurejre: ''Ko zaboravi, pa jede ili pije, neka nastavi svoj post, to ga je Allah nahranio i napojio.'' Ovaj hadis je općeg karaktera i ne pravi razliku u tome da li je čovjek pojeo ili popio malo ili mnogo, niti u kojem dijelu dana se to desilo.

F- Poluciranje u snu
Ako se dogodi da postač polucira u snu, njegov post je ispravan po konsenzusu islamskih učenjaka. Na to ukazuju riječi Allahovog Poslanika: ''Trojici se ne pišu (loša) djela: onome ko spava dok se ne probudi, maloljetniku dok ne dostigne punoljetstvo, ludom dok ne ozdravi.''

G- Činjenje grijeha kao što su laž, ogovaranje, gledanje u ono što je zabranjeno i sl.
Ukoliko postač počini neki grijehe kao što su laž, ogovaranje, gledanje u ono što mu nije dozvoljeno, post mu neće biti pokvaren, no to sigurno umanjuje nagradu njegovog posta.
Dokaz tome su riječi Allahovog Poslanika: ''Ko ne ostavi laž i rad po njoj, niti vrijeđanje drugih, Allahu nije potrebno da ostavlja hranu i piće.''  (Buharija od Ebu Hurejre)

H- Sakupljanje i gutanje pljuvačke

Neki učenjaci smatrali su pokuđenim sakupljanje pljuvačke i njeno gutanje iz bilo kojeg razloga. No, jedan broj učenjaka savremenog doba odbacio je ovaj stav (da je gutanje pljuvačke pokuđeno), jer za to ne postoje validni dokazi. Također su se razišli da li gutanje slina kvari post ili ne. Neki su smatrali da to kvari post, dok su neki smatrali da ne kvari. Zato je u svakom slučaju preče da se postač čuva toga onoliko koliko je u mogućnosti.

Naša zadnja dova je: ''Hvala Allahu, Gospodaru svjetova!''

Items details

Icon for hits displayHits: 2376 clicks
Icon for creation to displayCreated 2 years and 3 months ago at Subota, 23 Juni 2012 by Vjernik

TCE-Plugin by www.teglo.info

 

Posjetioci | Stranice

  • Ukupno Članova: 650
  • Gostiju Online: 38
  • Članova Online: 0
  • Registrovanih Danas: 1
  • Novi Članovi Sedmice: 1
  • Novi Članovi Mjeseca: 2
  • Zadnji Član: Ibrahim

Posjetite nas...