أهل السنة والجماعة - Ehlu sunnet vel-džemat

Islamski portal | Džemat-Sabah

Islam - Vjera mira Naslovna ISLAM|TEME Tefsir | Tumačenje Kur`ana KOMENTAR SURE EL-HUDZURAT 2.DIO

KOMENTAR SURE EL-HUDZURAT 2.DIO

Share

Komentar sure El-Hudžurat, sure ahlaka (2 dio)
Piše: Elvedin Pezić

Nakon što smo u prošlom tekstu spomenuli razloge odabira tumačenja ove sure i nekoliko uvodnih riječi, u ovom tekstu ćemo početi konkretno sa tumačenjem sure.
“ يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تُقَدِّمُوا بَيْنَ يَدَيِ اللَّهِ وَرَسُولِهِ وَاتَّقُوا اللَّهَ إِنَّ اللَّهَ سَمِيعٌ عَلِيمٌ
Kaže Uzvišeni Allah:“ O vjernici, ne istupajte ispred Allaha i Poslanika Njegova, ne odlučujte se ni za što dok za to ne upitate Allaha i Poslanika Njegova, i bojte se Allaha! Allah, zaista, sve čuje i sve zna.“

Allah, subhanehu we tea'la, započinje ovaj kur'anski ajet, riječima; „O vjernici“, doziva sljedbenike ove vjere sa najljepšim i najpočasnijim imenom, „o vjernici“. Ovakav vid obračanja “O vjernici“ je od osobenosti po kojima se poznaju medinske sure. U surama koje su objavljane u Medini Allah, subhanehu we tea'la, kada nešto nareðuje ili zabranjuje čini to na ovakav način. Dok je od karakteristika Mekanske objave da Allah kada nešto nareðuje ili zabranjuje koristi riječi „O Ljudi“ ili „O sinovi Ademovi“. Ni u jednoj od sura koje su objavljene u Meki nije korišten ovaj način dozivanja; „O vjernici“, dok je izraz „O Ljudi“ korišten u nekim medinskim surama, tačnije sedam puta. I to u suri Bekara, En-Nisa, El-Hudžurat, Et-Tegabun. Prenosi se od Ibn Mesuda da mu je došao čovjek i kazao: „Oporuči mi, savjetuj me“, pa mu je kazao: „Kada čuješ Allaha, subhanehu we tea'la, da kaže: „O vjernici“, pažljivo poslušaj što se govori, jer je to dobro koje ti se nareðuje ili je zlo koje ti se zabranjuje.“ Gdje smo mi od ovih riječi, koliko puta čujemo „O vjernici“, ali kao da slušamo bilo kakav govor a ne govor Stvoritelja zemlje i nebesa. U ovakvom načinu obraćanja treba da uzmemo veliki ibret i pouku, kako da se ophodimo sa ljudima, da ih dozivamo sa najljepšim imenima ako želimo da ih savjetujemo i da nešto prihvate od nas, bez razlike bili oni griješnici ili ne. To je ono čemu nas uči ova velika sura, „sura Edeba“. To je ono čemu nas je naučio Allahov Poslanik, kada mu je došao jedan od Kurejšija i ponudio mu da ostavi Islam u zamjenu za imetak i ugled koji bi mu Kurejšije dali, kazavši mu: „Jesi li završio o Ebu Velide?“ Jesu li ljudi koje danas viðamo na našim ulicama gori od Faraona i jesmo li mi bolji od Musa'a, alejhi selam. Njega je Allah poslao i naredio mu da mu se obraća blagim riječima. Kaše Uzvišeni: „Idite ti i brat tvoj, sa dokazima Mojim, i neka sam vam Ja uvijek na pameti, idite faraonu, on se, doista, osilio,pa mu blagim riječima govorite, ne bi li razmislio ili se pobojao!“


• Riječi;“Ne istupajte ispred Allah i Poslanika Njegova, ne odlučujte se ni za šta dok za to ne upitate Allah i Poslanika Njegova“ Mnogo je tumačenja koja su spomenuli tumači Kur'ana komentarišući ove riječi, a jedan od najpoznatijih komentara ovog ajeta je komentar Ibn Abbas r.a.- Onoga za koga je Allhov Poslanik dovu uputio Uzvišenom Allahu da ga poduči tumačenju, razumijevanju vjere i tumačenju Kur'ana. U hadisu kojeg je zabilježio imam Buharija i Muslim se prenosi od Ibn Abbasa r.a. da je Poslanik, alejhi selam, uputio dovu za njega govoreći: “O Gospodaru, poduči ga propisima vjere-učini ga da razumije vjeru.“ Dok je u hadisu imam Ahmeda sa dobrim lancem prenosilaca došlo da je Allahov Poslanik dovio za Ibn Abbasa riječima:“O Gospodaru, poduči ga propisima vjere i poduči ga te'vilu-tumačenju Kura'na.“- Ibn Abbas r.a. je spomenuo u komentaru ovih riječi: “Ne govorite ništa što je u suprotnosti sa Kur'anom i sunnetom.“ Kako su ashabi shvatali ovaj ajet govori nam hadis Muaza kada ga je Allahov Poslanik, šaljući ga za Jemen, upitao: „Po čemu ćeš suditi?“ On odgovori: „Po Knjizi Uzvišenog Allha.“ „A ako tu ne naðeš?“ „Po sunnetu Allahovog Poslanika.“ „A ako ni tu ne naðeš?“ „Trudit ću se svojim mišljenjem.“ Pa ga je Poslanik udario u prsa-potapšao-govoreći: „Hvala Allahu koji je uputio izaslanika Allahovog Poslanika ka onome s čime je Njegov Poslanik zadovoljan.“(Hadis je zabilježio imam Tirmizi, Ebu Davud,Nesai, Ahmed, slabim-daif- ga je ocjenio šejh Albani) Ovaj ajet je veliki temelji, osnova u zabrani kada je u pitanju istupanje i nepokornost Allahu i Poslaniku Njegovu. Jedna od mnogobrojnih stvari koje spominju tumači Kurana kao primjer istupanja i nepokornosti Allahu i Poslaniku Njegovu je nesuðenje po Allahovim zakonima, suðenje po ljudskim zakonima. Takoðer, ovaj ajet je veliki temelj kada je u pitanju pokornost Allahu i Poslaniku Negovom. Gdje su od ovog ajeta oni kojima je činjenje velikih grijeha u svakodnevnom životu postala normalna stvar. Ljudi na svakom koraku posluju sa kamatom, upražnjavaju mito, korupciju, alkohol, drogu, razgoličenost. Toliko je grijeha da bi trebalo mnogo vremena da ih sve nabrojimo. Koliko je ljudi koji se deklarišu kao muslimani koji imaju pogrešno ubjeðenje kada je u pitanju pokornost Allahu i Njegovom Poslaniku, kada je u pitanju ljubav prema Poslaniku. Velik broj ljudi misli da je dovoljno jednom ili dva puta godišnje da se okupe i citiraju neke stihove o Allahovom Poslaniku-mevlud-koju ilahiju prouče, i to je dovoljno kao znak ljubavi prema Poslaniku. Sva vjera je u tome da prisustvuješ tom „Ibadetu“. Pokornost i ljubav prema Poslaniku ima svoje pokazatelje. Spomenut ćemo neke od njih.
• Prvi, vjerovanje u Allahovog Poslanika i vjerovanje da je sve što je kazao Objava, jer „on ne govori po hiru svome već je to objava koja mu se objavljuje“. Nije dovoljno da čovjek samo riječima kaže kako vjeruje, već se to mora odraziti na njegovim djelima. Koliko je ljudi koji kada mu govoriš o gajbu, ahiretu kaže: „A ko se vratio od otud?“ Samim tim on govori kako ne vjeruje u Allaha i Njegova Poslanika, na taj način negira stotine ajeta i hadisa koji govore o ahiretu. A koliko je samo razumnih dokaza koji ukazuju na istinitost Allahovog Poslanika. Koliko je dogadjaja koji su se desili onako kako je On kazao, koliko je predznaka Sudnjega dana koji su se obistinili, a neki od njih se svakodnevno obistinjavaju na oči cijelog svijeta. Pa kako čovjek može da ne vjeruje i da bude nepokoran, da se ne priprema za dan kada će polagati račun za svaki momenat svoga života.
• Drugi, da se pokori Allahovom Poslaniku u svemu što je naredio i ostavi sve što je zabranio.Rekao je Uzvišeni: “Ono što vam Poslanik da to uzmite, a ono što vam zabrani ostavite; i bojte se Allaha jer Allah, zaista, strahovito kažnjava“ Takoðer, riječi Allahovog Poslanika: “Ono što vam zabrnim to ostavite, a ono što vam naredim učinite koliko ste u mogućnosti.“ čovjek treba da bude spreman da se pokori u svemu što se traži od njega i da ne koristi razum kao vagu na osnovu koje će prihvatati hadise ili ne. Već treba da traga jesu li vjerodostojni, pa ako sazna da su vjerodostojni, treba da se pokori onome što se traži od njega.


• Treći, da voli Poslanika više nego sebe, svoju djecu, roditelje, i sve ostale ljude. čovjek treba da zna da neće biti potpunog imana dok mu Allahov Poslanik ne bude draži od svih ljudi, pa čak i od samoga sebe. I da to manifestuje u svom svakodnevnom životu. Kada doðe u situaciju da da prednost interesima ljudi ili interesima Poslanika, da bude spreman da da prednost interesima Allahovog Poslanika, njegovim naredbama i zabranama. Kada bi htjeli da spominjemo primjere iz života ashaba, koliko su ovi voljeli Allahovog Poslanika i to pokazivali djelima u svakodnevnom životu, trebalo bi nam mnogo vremena. Sjetimo se samo ashabijke koja je čula da je Poslanik preselio u bici na Uhudu pa je otrčala da se uvjeri u istinitost informacije. Kada je došla na poprište bitke kazano joj je da je preselio u bici njen muž, pa je rekla „a šta je bilo sa Poslanikom“, odgovorili su da je dobro, pa su je obavijestili o smrti sina i brata, pa je rekla „želim da vidim Poslanika da se uvjerim da je živ“, pa kada ga je vidjela kazala je: „Svi musibeti su malehni, nakon tebe.“ Da ne spominjemo Hubejba, Ebu Talhu, Ebu Dudžanu i ostale. Mi možemo da se zapitamo koliko mi danas svojim djelima iskazujemo ljubav prema Poslaniku, slijedeći njegov sunnet u svakodnevnom životu? Koliko radimo na širenju njegove prakse, sunneta?


• Riječi Allaha;“I Bojte se Allaha, doista Allah sve čuje i sve zna.“ Ova sura je sva protkana pozivanjem u takwluk, bogobojaznost, na pet mjesta u ovoj suri koja ima samo osamnaest ajeta Allah spominje bogobojaznost i poziva u nju. Odgodit ćemo govor o takwaluku i bogobojaznosti do zadnjeg mjesta u kojem je spomenuta, u trinaestom ajetu, jer je to mjesto u kojem je najizraženije spomenuta bogobojaznost; „Najbolji meðu vama su oni koji ga se najviše boje.“ U ovom ajetu Allah završava ovaj ajat pozivom na bogobojaznost u onome što je zabranio od istupanja ispred Allah i Poslanika Njegova.


• Riječi;“Doista Allah  sve čuje i sve zna.“ Tj., Allah čuje sve vaše riječi u svim vremenima i u tajnim mjestima i stranama. I zna vaša djela, javna i tajna, prethodna i buduća, zna vaše nijete. U spominjanju ovih Allahovih imena nakon naredbe ili zabrane je podstrek na činjenje onoga što se traži od insana. Problem je u nama, jer ne razmišljamo o Kur'anu i onome što učimo. Zamislite kada bi mi imali neprestano na umu da Allah sve što govorimo čuje, i da sve što radimo Allah vidi i zna, kako bi bili bolji u svakom pogledu, u odnosu naspram Gospodara, u odnosu prem ljudima koji nas okružuju, braći, porodici, supruzi, mužu, djeci, komšijama. Da stvarno shvatimo veličinu Uzvišenog kroz ova imena. Da Uzvišeni Allah čuje sve što se dešava, da imamo neprestano na umu hadis Aiše r.a. kojeg je zabilježio imam Ahmed i drugi sa vjerodostojnim lancem prenosilaca da je došla žena Allahovom

Poslaniku i jadala se na svoga muža, „u drugom dijelu prostorije, ja nisam čula šta je kazala Poslaniku, pa je objavio Uzvišeni prve ajete sure Mudžadele: “Allah je čuo riječi one koja se s tobom o mužu svome raspravljala i Allahu se jadala – a Allah čuje razgovor vaš meðusobni, jer Allah, uistinu, sve čuje i sve vidi.“ Allah čuje i raspoznaje sve glasove bez razlike kojim jezikom bile kazane i bez razlike da li govornik bio sam ili u društvu. Ovakav vid shvatanja kur´anskih ajeta bi urodio plodom u popravljanju našeg stanja sa lošeg na bolje. Takvo razumijevanje ajeta činilo bi insana da se trudi da što više dova upućuje Uzvišenom u kriznim momentima i momentima iskušenja i potrebe, jer je ubijeðen da Allah čuje njegovu dovu i da se odaziva pozivu onih koji upućuju dove. Da li mi u svakodnevnom životu osjećamo stvarnost ovih Allahovih imena u našem životu, kada hoćemo nešto učiniti, kazati, razmišljati.
Nastaviti će se inšaAllah!

Items details

Icon for hits displayHits: 5364 clicks
Icon for creation to displayCreated 5 years and 9 months ago at Ponedjeljak, 19 Mart 2012 by Vjernik

TCE-Plugin by www.teglo.info