أهل السنة والجماعة - Ehlu sunnet vel-džemat

Islamski portal | Džemat-Sabah

Islam - Vjera mira Naslovna

IMA LI U VJERI LIJEPIH NOVOTARIJA?

E-mail Ispis PDF
Share

Komunicirajući sa muslimanima u svome okruženju, čovjek primjećuje da mnogi ljudi imaju nejasnoću u pogledu pitanja ”lijepih novotarija u vjeri”. S obzirom na to da je proteklo veoma mnogo vremena od objave islama, dakle od vremena Poslanika, alejhis-selam, i na veliku geografsku udaljenost između naših krajeva i svetih mjesta, koja su izvor islama, to je umnogome uzrokovalo da se sa izvornim načelima vjere, po uvjerenju velikog broja ljudi, pomiješalo mnogo toga što nije od vjere – novotarije.

Da bi ta stvar bila još teža, danas postoje oni koji žele svoje određene postupke, koji su u koliziji sa izvornim načelima vjere i zasnovani na novotarijama, umotati u celofan ”lijepih” novotarija, što je svakako kod velikog broja ljudi uzrokovalo nejasnoće, tim prije jer su oni koji pozivaju u prakticiranje ”lijepih novotarija” ”učeni” i oni bi trebali da se boje Allaha i trebalo bi da je njihov govor o vjeri argumentiran validnim dokazima.

Nakon toga u muslimanskoj zajednici neminovno se javljaju problemi nastali kao plod neispravnog tumačenja vjere: javljaju se oni koji se slijepo i bez razmišljanja, vjerujući onima koji su ”učeni”, drže i prakticiraju ”lijepe novotarije” i oni koji te stvari negiraju i podižu svoj glas protiv toga, što neminovno vodi do podjela i netrpeljivosti. Jednom riječju kazano, to vodi ka nastajanju problema u muslimanskoj zajednici i cijepanju muslimanskog korpusa, koje nam nije potrebno, naročito u današnjem dobu.

Da bi razumijevanje ove tematike bilo potpuno i ispravno, neophodno je ukazati na činjenicu da je osnova u ibadetima zabrana, dok je osnova u svakodnevnim ljudskim postupcima (običajima) dozvola. Dakle, to znači da nije dozvoljeno za određenu stvar i postupak tvrditi da je ibadet (a kamoli druge u to pozivati) osim ako za tu tvrdnju postoji jasan i vjerodostojan dokaz, kao što nije dozvoljeno smatrati određeni postupak iz svakodnevnog života – običaja zabranjenim osim na osnovu jasnog i vjerodostojnog dokaza.

Kazao je Allahov Poslanik: ”Ko uvede u ovu našu vjeru ono što nije od nje, to će biti odbačeno.” (Buharija i Muslim od Aiše, r.a.) (Pogledaj: Ravdatu el-fevaid šerh menzumetil-kava’id libn S’adi / Komentar stihova od Ibn S’adija, str. 49)

Štetnost novotarija je općepoznata i potvrđena riječima Allahovog Poslanika: ”Zaista je najiskreniji govor – govor Uzvišenog Allaha, najbolja uputa je uputa Allahovog Poslanika. Najgore stvari su novotarije (u vjeri), svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi u Vatru.” (Nesai od Džabira, r.a., vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani)

Kazao je također Allahov Poslanik: ”Allah je prekrio pokajanje od svakog novotara sve dok ne ostavi novotariju.” (Taberani od Enesa, r.a., vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani u Sahih et-tergib, br. 54)

Kazao je Ibn El-Madžišun: ”Čuo sam imama Malika kako kaže: ‘Ko u vjeru uvede novotariju, smatrajući je lijepom, taj je ustvrdio da je Poslanik pronevjerio poslanicu, zato što Uzvišeni Allah kaže: ‘Danas sam vam vašu vjeru upotpunio.’ Ono što tada nije smatrano vjerom, ni danas se ne smatra vjerom.”’ (Pogledaj: El-I’tisam do imam Šatibija, 1 tom, str. 33)

U okviru spomenute tematike, neophodno je istaknuti da se pod pojmom novotarija svakako misli samo na novotarije u vjeri, a ne nikako, kako to neki žele pripisati muslimanima, na tehnološka i naučna otkrića i olakšice.

Allahov Poslanik kaže: ”Ko uvede u ovu našu vjeru ono što nije od nje…”, ograničavajući pokuđenost novotarija u vjeri, bez spominjanja ovodunjalučkih otkrića i olakšica, koje su u osnovi dozvoljene kako smo to spomenuli na početku. (Pogledaj: Kavaidu marifetil-bid’a / Pravila spoznaje novotarija, str. 21)

Hadis koji smo naveli na početku, kao dokaz štetnosti novotarija, je općeg karaktera i po svojoj vanjštini obuhvata svaki vid novotarija.

Islamski učenjaci usuli-fikha, što svakako obuhvata i učenjake hanefijske pravne škole, kada govore o općim dokazima, spominju da je jedan od termina kojima se izražava opći propis neodređena zamjenica ”svaka”. (Pogledaj: Revdatun-nazir od Ibn Kudame, 2 tom, str.108)

Na osnovu ovog hadisa islamski učenjaci smatrali su zabranjenim svaki vid novotarija u vjeri, bez obzira da li to ljudski razum smatrao ”lijepim” ili ne. (Pogledaj: El-I’tisam do imam Šatibija, 1 tom, str. 99)

Osnova je da opći argument ostaje opći i obuhvata sve ono što potpada pod taj pojam sve dok ne dođe drugi dokaz koji izuzima nešto iz spomenutog pojma. To znači da oni koji su smatrali da postoje ”lijepe novotarije” trebali su da dokažu da ovaj opći dokaz ima svoje izuzetke. Zagovornici ”lijepih novotarija” na našim prostorima pokušali su dokazati da općenitost ovog argumenta nije apsolutna, te su nekada u tim pokušajima nesvjesno razotkrili koliko je njihovo ”znanje”, te su opravdavajući svoje postupke posezali za načinom dokazivanja koji može biti prihvaćen samo kod neukih ljudi, načinom koji je daleko od bilo kakvog načina koji su postavili islamski klasici u svojim djelima.

Jedan od najčešćih i ”najjačih” dokaza na koje se pozivaju zagovornici ”lijepih novotarija” u vjeri jeste poznati događaj u vezi sa Omerom, r.a., a koji je zabilježio imam Buharija. Dokazivanje ovom predajom također je pokazatelj ”znanja” onih koji neukim ljudima ”prodaju maglu” i na taj način opravdavaju svakodnevno činjenje novotarija.

Od Abdurrahmana ibn Abdul-Karija prenosi se da je kazao: ”Jedne noći u mjesecu ramazanu zajedno sa Omerom, r.a., otišao sam u džamiju gdje smo zatekli ljude kako klanjaju raštrkani. Negdje je klanjao čovjek pojedinačno, a na drugom mjestu klanjao je čovjek a za njim je klanjala grupica ljudi. Tada je Omer, r.a., kazao: ‘Smatram da bi bilo mnogo bolje i ljepše kada bi se ljudi okupili u namazu i klanjali za jednim imamom.’ Nakon toga Omer, r.a., donio je čvrstu odluku i postavio Ubejja ibn K’aba, r.a., da predvodi ljude u namazu. Nedugo nakon toga ponovo sam sa Omerom, r.a., otišao u džamiju a ljudi su klanjali za jednim imamom. Kada je Omer vidio taj prizor, kazao je: ‘Zaista je ovo divna novotarija.”’ (Buharija)

Oni koji su ovom predajom dokazivali postojanje ”lijepih novotarija” zaboravili su u svemu tome nekoliko činjenica, koje su ujedno i odgovor na njihove tvrdnje.

Da li je Omer, r.a., u stvarnosti došao sa novotarijom – to što je ljude okupio da klanjaju teravih-namaz za jednim imamom – ili je to stvar koja je bila poznata još za vrijeme Allahovog Poslanika, koju je on lično prakticirao, pa je ostavljena iz određenih razloga? U stvarnosti Omer, r.a., nije uveo u vjeru nešto novo –novotariju, već je samo oživio praksu Allahovog Poslanika, koju je on ostavio iz bojazni da se teravih-namaz propiše obaveznim.

Od Aiše, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik jedne večeri izašao u mesdžid i klanjao noćni namaz i sa njim je klanjalo nekoliko ljudi, koji su sutradan počeli drugima kazivati o tome, te se druge večeri okupilo više ljudi, pa je Allahov Poslanik izašao i predvodio ih u namazu. Sutradan su ljudi opet o tome kazivali drugima što je uzrokovalo da se u trećoj noći iskupi mnogo svijeta. Allahov Poslanik ponovo je izašao i treće noći i ljude predvodio u namazu. Četvrte večeri toliko se ljudi iskupilo da nisu mogli stati u mesdžid. Allahov Poslanik nije izašao te večeri, a ljudi su u iščekivanju pljeskali rukama i pozivali ga na namaz. Međutim, Allahov Poslanik izašao je kada je nastupilo vrijeme sabah-namaza, a kada je završio sa namazom, okrenuo se ljudima, izgovorio šehadet i kazao: ”Ja sam znao da ste se okupili i nije me spriječilo da izađem ništa drugo osim što sam se pobojao da se teravih-namaz propiše kao obavezan pa da to ne mognete izdržati.” (Buharija i Muslim od Aiše, r.a.)

Ova predaja jasno ukazuje na to da je zajedničko klanjanje teravih-namaza bilo poznato za života Allahovog Poslanika, da je on to činio, te da je tu praksu ostavio iz milosti prema svome ummetu, kako im ne bi bila propisana, a oni to ne bi mogli izdržati.

Također, u sunnetu Allahovog Poslanika postoje drugi argumenti koji potvrđuju legitimnost ovog postupka i da je to od sunneta. Kazao je Allahov Poslanik: ”Onaj ko klanja za imamom (noćni namaz teraviju) sve dok imam klanja, upisuje mu se kao da je klanjao cijelu noć.” (Tirmizi, za ovu predaju imam Tirmizi kazao je da je vjerodostojna)

Imam Ahmed je na osnovu ovog hadisa govorio da je klanjanje teravih-namaza u džematu vrednije od pojedinačnog klanjanja.

Postavlja se pitanje, kako onda ispravno i potpuno shvatiti riječi Omera, r.a.: ”Zaista je ovo divna novotarija”, ako se one ne odnose na stvarnu novotariju u vjeri?

Kao odgovor na ovo interesantno pitanje spomenut ćemo citate nekoliko islamskih učenjaka:

Kazao je imam Ibn Kesir: ”Novotarije se mogu podijeliti u dvije skupine: novotarija u vjeri i na nju se odnose riječi Allahovog Poslanika: ‘Svaka nova stvar (u vjeri) je novotarija, a svaka novotarija je zabluda.” Međutim, ponekad novotarija biva u jezičkom značenju i na nju se odnose riječi vođe pravovjernih Omera, r.a., onda kada je okupio ljude da klanjaju teravih-namaz za jednim imamom: ‘Zaista je ovo divna novotarija.”’ (Tefsir Ibn Kesir, 1 tom / str. 213, komentar 117. ajeta sure El-Bekare)

Kazao je Ibn Redžeb: ”A što se tiče onih mjesta u kojima je preneseno od selefa –ispravnih prethodnika, da su lijepim smatrali neke novotarije, to se odnosi na jezičko značenje novotarije, a ne na novotarije u vjeri. Tako se tumače riječi Omera, r.a., kada je sakupio ljude da klanjaju u ramazanu teravih-namaz za jednim imamom, pa kada ih je vidio skupa, kazao je: ‘Zaista je ovo divna novotarija.”’ (Džami’u el-ulumi vel-hikem, 2 tom / str.128, komentar dvadeset i osmog hadisa)

Isto mišljenje naveo je šejhul-islam Ibn Tejmijje u svome kapitalnom djelu ”Iktidaus-siratil-mustekim”, 2 tom / str. 95-96.

Iz svega navedenog jasno vidimo da se predaja Omera, r.a., i njegovo okupljanje ljudi u teravih-namazu za jednim imamom nikako ne može koristiti kao dokaz postojanja ”lijepih novotarija” u vjeri iz dva razloga: zato što on u osnovi nije uveo ništa novo u vjeri, već je nastavio sa prakticiranjem onoga što je Allahov Poslanik činio nekoliko večeri, nakon što je nestalo razloga zbog kojeg je Allahov Poslanik ostavio klanjanje teravih-namaza u džematu; njegove riječi: ”Zaista je ovo divna novotarija”, ispravno se shvataju na način da se odnose na jezičko značenje novotarije, jer je novotarija u jezičkom značenju opširniji pojam od onoga što se pod tim pojmom podrazumijeva u terminološkom značenju. Novotarija u jezičkom značenju obuhvata svaku stvar koja prethodno nije bila poznata, dok u terminološkom značenju obuhvata ibadete za koje ne postoje dokazi. (Pogledaj: ”Iktidaus-siratil-mustekim”, 2 tom / str. 95)

Molim Allaha da nam istinu pokaže istinom i olakša njeno slijeđenje, da nas učini njenim nosiocima, da nam neistinu prikaže neistinom i omrzne njeno slijeđenje i da nas učini borcima protiv neistine. Amin!

Priredio: Pezić Elvedin

(minber.ba)

Items details

Icon for hits displayHits: 421 clicks
Icon for creation to displayCreated 6 months ago at Srijeda, 05 April 2017 by Vjernik

TCE-Plugin by www.teglo.info