أهل السنة والجماعة - Ehlu sunnet vel-džemat

Islamski portal | Džemat-Sabah

Islam - Vjera mira Naslovna

IZBD - DŽEMAT-SABAH | بسم الله الرحمن الرحيم

KRITIČKI OSVRT NA "TRADICIJU " UČENJA MEVLUDA

Šta znači ljubav prema Allahu dž.š. i Njegovom Poslaniku a.s., i koji su njeni znaci???

Ljubav prema Poslaniku s.a.w.s. je dio imana - vjere, a mržnja prema njemu je kufr - nevjerstvo i nifak - licemjerstvo. Iman (vjerovanje) jednog roba se neće upotpuniti sve dok ne bude volio Poslanika s.a.w.s. više od svoga imetka, svoga djeteta, pa čak i samoga sebe - kao što je to rekao Poslanik s.a.w.s. Omeru r.a.

Ljubav prema Poslaniku s.a.w.s. je dio imana - vjere, a mržnja prema njemu je kufr - nevjerstvo i nifak - licemjerstvo. Iman (vjerovanje) jednog roba se neće upotpuniti sve dok ne bude volio Poslanika s.a.w.s. više od svoga imetka, svoga djeteta, pa čak i samoga sebe - kao što je to rekao Poslanik s.a.w.s. Omeru r.a.. Allah dž.š. je objasnio kakvoću ove ljubavi, i uputio nas na njene znake slijedećim ajetom: "Reci: Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah zavoljeti i grijehe vam oprostiti - a Allah prašta i samilostan je." (Alu Imran: 31)


Razlog objave (sebebul-nuzul) ovog ajeta navodi imam Ibnul-Džerir el-Taberi rhm., u svome tefsiru gdje kaže: "Ovaj ajet je objavljen onda kada je jedno pleme za vrijeme Poslanika s.a.w.s. reklo: "Mi volimo našeg Gospodara" - pa je Allah naredio Svome Poslaniku s.a.w.s. da im kaže: Ako ste iskreni u onome što govorite, mene slijedite, jer je to znak iskrenosti vašeg govora." (Tefsirul-Taberi, 6/322)
Kaže šejh Abdurrahman el-Sa’di rhm. u svome tefsiru, na str. 105: "Ovaj ajet je vaga pomoću koje se istinski odvaja između onoga ko iskreno voli Allaha i onoga koji tu ljubav drži samo na jeziku!’’

Slijeđenje Poslanika s.a.w.s. je znak čovječije ljubavi prema Allahu dž.š.!!! Allah dž.š. je, slijeđenje Poslanika s.a.w.s. i sve ono u šta on poziva, učinio putem k Njegovoj ljubavi i zadovoljstvu, te se ne može steći naklonjenost Njegove ljubavi, zadovoljstva i nagrade osim vjerujući, prihvatajući i primjenjujući sve ono sa čime je došao Poslanik s.a.w.s., od Kur’ana ili Sunneta; izvršavanjem njihovih naredbi, i ostavljajući i kloneći se onoga što su oni zabranili. Suština ljubavi prema Allahu i Njegovom Poslaniku s.a.w.s. leži u ovome!!!

Ono što čudi je iskazivanje ljubavi prema Poslaniku s.a.w.s. (od strane dobrog djela ljudi, da Allah uputi nas i njih), putem slavlja ili veselja, raznoraznim ilahijama, zikrovima, muzikom i sl., u kojima u najmanju ruku ako nema širka i harama, onda ima pretjeranosti koja nikako nije u skladu sa islamskim propisima!

Čak su neki pretjerali dotle da su izjavili za one koji ih ne podržavaju u tome, da takvi ne vole Poslanika s.a.w.s. - što je jasna potvora, sramotna nepravda i čista obmana. Preokrenuli su se standardi, izigravajući se sa Sunnetom Poslanika s.a.w.s., čineći nepravdu prema svojoj braći u vjeri jer su učinili jednu novotariju sunnetom, loše su učinili dobrim, a laž se želi prikazati istinom!!!

Da li postoji novotarija koja je lijepa i pohvalna,i neka druga novotarija koja je loša i pokuđena???

Znaj dragi brate da se novotarija u terminološkom značenju dijeli na tri vrste:
Novotarija u jezičkom smislu (bid’a-lugavijja): To je svaka stvar koja je nova, koja je iznađena ili pronađena, a prije nije postojala i nije bila prisutna, poput sahata, auta, kompjutera i sl.; ovakve stvari su pohvalne, a nekada možda i obavezne.


Novotarija u pravom smislu riječi (bid’a-hakikijja): To je svaka novo uvedena stvar pripisana vjeri, koja nema svoje osnove u njoj, a kojom se inače čovjek želi približiti Allahu dž.š., i Njemu umiliti. Ova vrsta novotarija se tiče striktno oblasti ibadeta-obredoslovlja.

Suvišna novotarija (bid’a-idafijja): To je stvar ili pojava koja je u osnovi utemeljena, ali se radi i obavlja na način koji nije utemeljen, koji je pogrešan i koji nije u skladu sa šeriatom, poput zikra učestalim ponavljanjem riječi "Allah, Allah, Allah" ili "Hu, Hu" i sl.

Nas ovdje posebno interesuje druga vrsta,i to da li ta vrsta novotarija može biti lijepa ili ružna?
Ono na što ukazuju kur’ansko-sunnetski dokazi je to da je ova vrsta novotarija pokuđena a nekada i zabranjena, i da Allah neće primiti ni jedno djelo ibadeta (dove, zikra ili namaza ...), koje nema svoga utemeljenja u Njegovom šeriatu, te svoga precizno naznačena obavljanja, načina izvođenja, mjesta ili broja, a jedni od dokaza ovome što smo rekli su slijedeći:

Hadis Aiše r.a. koja kaže: "Ko uvede u ovu našu stvar (vjeru), što nije od nje - to mu se odbija." (mutefekun alejhi)
Hadis el-Irbada b. Sarije r.a.: "Držite se moga sunneta, i sunneta mojih čestitih halifa, i čvrsto ih se pridržavajte, i klonite se novotarija, jer je svaka novotarija zabluda." (Tirmizi, hasen-sahih)
(Riječ - svaka novotarija je zabluda - je opšteg karaktera, i tiče se svake novotarije, bila ona mala ili velika, ili se ticala jezika, udova ili ubjeđenja.)
Hadis Džabira r.a.: "I zaista je najbolji govor Allahov govor, a najbolja uputa je uputa Muhammeda a.s., a najgore stvari su novotarije, a svaka novotarija je zabluda." (Muslim)
Riječi Allaha Uzvišenog: "Sada sam vam vjeru vašu usavršio, i blagodat Svoju prema vama upotpunio, i zadovoljan sam da vam Islam bude vjera." (Maida:3) Islamska vjera je usavršena i potpuna, pa da li nakon potpunosti i savršenosti ima išta osim manjkavosti i propasti???

Imam Malik rhm. je rekao: "Što nije bilo u ono vrijeme (za vrijeme Muhammeda s.a.w.s.) vjerom - ni danas to ne može  biti vjera." I rekao je: "Ko kaže da vjera nije upotpunjena iznio je potvoru na Muhammeda s.a.w.s. da je iznevjerio svoju poslanicu." (I’itisam,1/61, imam Šatibi)

KO JE PRVI IZMISLIO, I U PRAKSU UVEO UČENJE MEVLUDA???
Ono što navode knjige povijesti Islama je to da su prvi proturili i u opticaj pustili učenje mevluda, i obilježavanje Poslanikova s.a.w.s. rođendana - šije Fatimije-Batinije, koji su džamije i mesdžide ‚nafilovali’ raznoraznim vrstama novotarija i bid’ata. (el-Hutat el-Makrizijje, str.432) Mufti dijaril-masrijjeh, šejh Muhammed Behit el-Meti’ai rhm., u svome djelu „Ahsenul-kelami fima jete’alleku bil-sunneti vel-bid’ati minel-ahkami“, na str.57., odgovarajući na postavljeno pitanje o stavu Islama prema obilježavanju dana rođenja Poslanika s.a.w.s. „Mevlida“, kaže: ’’Prvi koji su izmislili i uveli u praksu obilježavanje rođendana Poslanikovog s.a.w.s., i učenje mevluda su Fatimijske (šiitske) halife, a prvi od njih el-Muizz Lidinillahi. Zaputio se iz Magriba (Maroko, Alžir, Tunis) u Misr (Egipat), u mjesecu Ševalu 361.g.h., a u Kairo je ušao u mjesecu Ramazanu, kada su izmislili šest mevluda: Mevlud za Poslanika s.a.w.s., te mevlud za Aliju r.a., mevlud za Fatimu el-Zehra’, mevlud za Hasana, mevlud za Husejna, i mevlud za trenutnog halifu, koji su se praktikovali sve do dolaska el-Efdala ibnu Emiril-Džujuši ... da bi se opet za vrijeme el-Amira Biahkamillahi oživjela prethodno ustaljena praksa učenja šest mevluda, koju je svijet već počeo zaboravljati ...

IMA LI UČENJE MEVLUDA POTPORE  U KUR’ANU ILI SUNNETU???
Kaže imam Tadžuddin Amr b. Ali el-Lahmi el-Fakihani (654-734.h.) rhm. (pravnik malikijskog mezheba, i pisac poznatog djela „Šerhul-fakihani aler-risale“), u svojoj knjizi „El-Mevrid fil-kelam an amelil-mevlid“, izjavljuje slijedeće: "Nije mi poznato da učenje Mewluda ima ikakve osnove u Kur’anu ili Sunnetu Allahova Poslanika s.a.w.s., niti se išta o njemu prenosi od vodeće uleme ovoga ummeta (Ebu Hanife, Malika, Šafije i Ahmeda) da su to praktikovali ili slavili; uleme koja nam je uzor i primjer u vjeri, a koji su se inače i sami povodili za ispravnim prijašnjim generacijama (Ashabima i Tabi’inima); to je novotarija koju su uveli besposličari, i oni koji su u tome našli sebi koru hljeba“.
Ako bismo zastali na trenutak, i učenje Mevluda sagledali kroz Ahkam Teklifijje (Vadžib, Mendub, Mubah, Mekruh ili Haram) zaključili bismo slijedeće:

1. Vadžib (obaveznost). Na osnovu konsenzusa (idžma’a), sve islamske uleme učenje mevluda i proslavljanje Poslanikovog s.a.w.s. rođendana nije obavezno (nije ni farz ni vadžib).

2. Mendub (preporučeno). Na osnovu konsenzusa islamske uleme učenje mevluda, te proslavljanje Poslanikova s.a.w.s. rođendana nije mendub, jer je mendub ono što traži Šeri’at od obveznika, ali za čije neizvršenje ne slijedi kazna niti ukor, a što se učenja Mevluda tiče nigdje ne nalazimo da to Šeriat od obveznika u osnovi traži ili preporučuje, ajetom ili hadisom, niti je to iko od Ashaba radio, a dobro znamo da su oni najviše voljeli Poslanikas.a.w.s., niti je to iko od Tabi’ina radio, niti iko od priznate i poznate uleme Ehli-Sunneta!!!

3. Mubah (dozvoljeno). Učenje Mevluda i obilježavanje Poslanikova s.a.w.s. rođendana se ne može smatrati ni mubahom (dozvoljenim), jer uvođenje novotarija u vjeri nije dozvoljeno na osnovu konsenzusa svih muslimana svih stoljeća, s toga nam ne preostaje ništa drugo do Mekruh ili Haram!

4. Mekruh (pokuđeno djelo). Ako čovjek bude organizovao učenje mevluda, i proslavljao Poslanikov s.a.w.s. rođendan, od svoga imetka, sa svojom obitelji i prijateljima, gdje će se slavlje zadržati na ugodnom ručku i primjernom gošćenju zvanica, bez ikakvih drugih prijestupa, onda je u takvom slučaju učenje mevluda i proslavljanje Poslanikova s.a.w.s. rođendana - mekruh i pokuđeno djelo, zato što to nije radio nijedan od imama za kojima se u vjeri povodimo, koji su bili fakihi ili muhaddisi, svjetiljke svih vremena i prostora, i zato što se radi djelo koje se pripisuje vjeri, a za koje nema dokaza u vjeri!!!

5. Haram (strogo zabranjeno djelo). Ako čovjek bude organizovao učenje mevluda, i proslavljao Poslanikov s.a.w.s. rođendan, od svoga imetka, sa svojom obitelji i prijateljima, ali se slavlje ne zadrži na prigodnom ručku, već se svemu tome pridodaju raznorazni šeriatski prijestupi poput: stihova u mevludima koji nose izvjesnu dozu širka u sebi, mješanja žena i muškaraca na tim svečanostima, hranjenje sitih stomaka koji imaju zalihe hrane kod svojih kuća, eventualna muzika, a ponegdje se učenje mevluda proprati uz izazovne glasove mladih i njedrih djevojaka, golobradih dječaka (dok se često u džamijama, među zvanicama, mogu naći žene pod hajzom, džunub osobe, kao i izvjestan broj ljudi pod dejstvom alkohola)!!!


Dvojica se neće razići oko zabrane ovakve vrste mevluda, niti će to smatrati dobrim djelom iko od uglednika. To će biti lijepo samo onima čija su srca bolesna, i onima koji nisu u mogućnosti od grijeha se odvojiti. Da stvar bude još gora sve to oni smatraju ibadetom, i ne vide te postupke zabranjenim, i stvarima koje treba spriječiti! (el-Havi, Sujuti)
Na drugom mjestu u knjizi „El-Mevrid fil-kelam an amelil-mevlid“ se navodi: „Mjesec u kojem se rodio Poslanik s.a.w.s. je mjesec u kojem je i umro, s toga slavlje povodom njegova rođenja nije preče od žalosti za njegovom smrću!!!“


Omer r.a. je uzeo Hidžru Poslanika s.a.w.s. kao dan od kojeg će se računati islamska godina, a nije uzeo dan Poslanikova s.a.w.s. rođenja, kako su to uradili hrišćani sa rođenjem Isa a.s., i to samo iz ljubavi prema Isau a.s., ali

Omer r.a. se nije htio povesti za hrišćanima, kako su se u tome za hrišćanima povele šije Fatimijje!!! (Mevsu’at Ehli-Sunneh, 1/355)
U svome djelu "Iktidaus-siratil-mustekim", Ibnu Tejmijje rhm. navodi i kaže: "Slavljenje Poslanikova rođenja niko od selefa (prijašnjih generacija) nije praktikovao, koji su inače bili preči od nas da to praktikuju, a niti bi bilo razloga da im se to zabrani ako bi ga praktikovali...", zatim dodaje: "... i da je to u osnovi korisno i dobro djelo, ili da je veća korist od učenja mevluda nego li šteta, pa prijašnje generacije su bile bliže Poslaniku od nas, više su ga voljeli i poštovali nego mi, i vodili su računa o dobru i hajirli potezima više od nas"!!!


Kaže šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm.: "Okupljanje radi proslave rođenja Poslanika s.a.w.s., posebno ako je na tom slavlju prisutna muzika, ples i sl., te smatranje svega toga ibadetom - niko od islamske uleme ne sumnja da je to zabranjeno djelo na koje treba svijet upozoravati i sprječavati od toga, i to ne vidi dobrim djelom niko do neznalica ili slab vjernik."

Imam el-Zurkani rhm. spominje u svome šerhu na djelo „el-Mevahib el-Ledunnijje“ (1/140) slijedeće: „Osnova obilježavanja i proslavljanja dana Mevlida je bid’at (novotarija), gdje se ništa u vezi toga ne prenosi od Selefus-saliha, tri prve generacije Islama!!!“


Prenosi Muhammed el-Salihi el-Šami rhm., učenik imama Sujutija rhm., fetvu od imama Sehavija rhm., u kojoj se kaže slijedeće: „Obilježavanje dana Mevlida, rođendana Poslanika s.a.w.s., se nije zabilježilo kod selefus-saliha, prve tri odabrane generacije Islama, već je to izmišljeno kasnije!!!“ (Subulul-huda vel-rešad fi sireti hajril-’ibad, 1/439)“Treba istaknuti i to da se u mevludima nalazi i takvih stvari koje su više fantazija nego li historijska istina. Ovakvih stvari se treba kloniti. Ovo naročito ističe Ali el-Kari u svome djelu “el-Mevridur-revijj fi mevlidin-nebevijj”. Pošto je historijski ustanovljeno da mevluda nije za vrijeme Alejhisselama, niti cijela tri stoljeća iza njega, ni bilo, to je razumljivo da nema ni jednog hadisa koji govori o koristi proslave - odnosno učenja Mevluda.

Dr. Bašagić koji nije bio stručno obrazovan u hadisu i vjerskim naukama je ovdje sasvim nasjeo. Na kraju svog Mevluda on navodi jedan hadis, riječi četverice prvih halifa, imama Šafi'ije, Šejh Serijj (pogrešno je, Sirri) es-Sekatije o koristi Mevluda.


Čovjek, iole upućen u hadis i tradiciju uopće, ne može ni sumnjati u neistinitost navedenih hadisa i izreka. Safvet-beg Bašagic je to prenio iz Nevevijina komentara na Berzendžin Mevlid. Ovaj Nevevi nije onaj poznati islamski učenjak, nego jedan nearap sa Jave, koji se laćao pisanja o vjerskim stvarima bez dovoljno spreme i nepozvan. (Izabrana djela Mehmeda Handžića, knjiga I, Teme iz književne historije, str. 529-537, izdavačka kuća Ogledalo, Sarajevo)


Na kraju, pored svih ovih jasnih dokaza i govora uleme, vidimo da je mevlud novotarija i stvar koja je kasnije uvedena u vjeri, i nikako nije utemeljena u Islamu, bez obzira na kakav se to način radilo ili izvodilo. Oni koji to rade smatramo da to rade iz ljubavi prema Poslaniku s.a.w.s., međutim neminovno je to da ljubav prema njemu mora biti u skladu sa sunnetom Poslanika s.a.w.s., i dobrih generacija poslije njega!

Kada se muslimani raziđu po nekom pitanju moraju se vratiti Kur’anu, Sunnetu i onome na čemu su bile prijašnje generacije, a nikako govoru ovoga ili onoga šejha ili alima, u slučaju da se taj njihov stav kosi sa Šerijatom, i njegovim razumijevanjem od strane Ashaba, Tabi’ina i Tebe’i Tabi’ina!

Vjera se temelji na vahju i objavi, a da se temelji na logici onda bi bilo preče potirati donji dio mestvi, nego li gornji dio, kao što je to rekao Alija r.a.. Smatrajući da je nešto lijepo ili ružno racionalističkom metodom, sa  vjerom nema nikakve veze, jer što ti vidiš lijepim možda neko drugi smatra ružnim!

Allahu učini nas sljedbenicima Tvoga Šeri’ata, a ne daj da budemo od onih koji će novotarije u njega unositi; usmrti nas u Islamu i na Sunnetu Tvoga Poslanika s.a.w.s.. O Milostivi, Ti si Onaj koji je najmilosnii. Neka je salevat i selam na našeg Poslanika, njegovu porodicu i časne ashabe.

Tekst priredili:
Nevad Alijagić,
Sead ef. Jasavić
Islamski Univerzitet,
Medina el-Munevvera

 

 

KREDITI - ŽIVO BLATO

Više...

 
   

Stranica 181 od 188

DUHOVNO PUTOVANJE | hfz.Dževad Gološ - 2018

Croatian Albanian Arabic Danish English French German Italian Portuguese Russian Spanish Swedish

Pomozite Allahovu Vjeru!

Pomozite Da`wu - širenje Allahove Vjere.
Currency:
Amount:
...A onaj ko uradi koliko trun dobra, vidjeće ga!. [Qur`an]

KORISNE STRANICE

hfz.Fatih Seferagić